Pravila donošenja suda o ljudima, 18. pravilo

Osamnaesto pravilo: Ima ljudi čije se isprika prihvata

Ima ljudi čije opravdanje treba uvažiti zbog njegove vrijednosti, preteče (u islamu) i upućivanja njegovog govora na neko od prihvatljivih značenja, a radi čuvanja položaja dotičnog.

Od toga je stav ashaba prema Ebu Bekru radijellahu 'anhu . Bilježi imam Buharija rahimehullah u svome Sahihu od Ebu Derda radijellahu 'anhu : „Sjedio sam kod Vjerovjesnika sallallahu 'alejhi ve sellem kada je došao Ebu Bekr radijellahu 'anhu držeći rubove svoje odjeće tako da je otkrio svoje koljeno. Reče Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem : ‘Vaš prijatelj se sporječkao.’ Ebu Bekr radijellahu 'anhu nazva selam i reče: ‘Između mene i Ibn Hattaba je bilo razmirica. Zato sam požurio ka njemu kajući se, pa sam ga pitao da mi oprosti, ali on je odbio, te sam zato došao tebi.’ Pa reče Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem : ‘Allah ti oprostio, o Ebu Bekre’ – ponovivši to tri puta. Omer radijellahu 'anhu se nakon toga pokajao i otiša Ebu Bekrovoj radijellahu 'anhu kući i upitao: ‘Da li je Ebu Bekr u kući? Odgovoriše mu: ‘Nije.’ On se onda uputi Vjerovjesniku sallallahu 'alejhi ve sellem i nazva selam. Lice Vjerovjesnika sallallahu 'alejhi ve sellem se poče mijenjati po izrazu srdžbe toliko da se Ebu Bekr radijellahu 'anhu uplaši i sažali, pa kleknu na svoja koljena i reče dva puta: ‘O Allahov Poslaniče, ja sam bio nepravedniji.’ Pa Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem reče: ‘Allah me poslao vam pa rekoste ‘lažeš’, a Ebu Bekr reče ‘istinu govori’, i tješio me lično i pružio potporu svojim imetkom, pa hoćete li mi ostaviti na miru prijatelja?!’ Rekao je ovo dva puta, pa poslije toga Ebu Bekr radijellahu 'anhu nije više nikada uznemiravan.“ ¹

Prihvatanje isprike Hatiba ibn Ebi Belta’ radijellahu 'anhu

Bilježe imami Buharija i Muslim rahimehumallah od ‘Ubejdullaha ibn Ebi Rafi'a rahimehullah da kaže: ‘Čuo sam Aliju radijellahu 'anhu da je rekao: „Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem poslao je mene, Ez-Zubejra i El-Mikdada ibnu-l-Esveda: ‘Idite dok ne dođete do bašte ‘Hah’, u njoj je žena u nosiljci i s njom pismo – uzmite ga od nje.’ Tada smo krenuli na svojim konjima dok ne stigosmo do te bašte gdje bijaše nosiljka žene. Rekosmo: ‘Vadi pismo.’ Reče ona: ‘Nemam nikakvo pismo!’ Zatim smo zaprijetili: ‘Ili ćeš izvaditi pismo, ili ćemo strgnuti tvoju odjeću!’ Tada ga ona izvadi iz svojih pletenica i mi smo to pismo odnijeli Allahovom Poslaniku sallallahu 'alejhi ve sellem . U pismu je Hatib ibn Ebi Belta’ javio određenim ljudima od mušrika, stanovnika Mekke, o nekim stvarima Allahovog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem . Pa Allahov Poslanik reče sallallahu 'alejhi ve sellem : ‘O Hatibe, šta je ovo?’ Reče: ‘O Allahov Poslaniče, ne žuri protiv mene. Ja sam čovjek povezan sa Kurejšijama ali nisam njihov. Od njih ima kod tebe muhadžira koji imaju rodbinu u Mekki koja štiti njihove ukućane i imetke. Želio sam, pošto me izmaklo to srodstvo s njima, da se imam kod njih ruku koja štiti moju rodbinu. Nisam učinio nevjerstvo a ni otpadništvo, niti sam zadovoljan nevjerstvom nakon islama.’ Tada Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem reče: ‘Zaista vam je istinu rekao.’ Omer radijellahu 'anhu reče: ‘Allahov Poslaniče, dozvoli mi da udarim po vratu ovog licemjera!’ Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem kaza: ‘On je prisustvovao bici na Bedru. Šta znaš, možda je Allah pogledao učesnike Bedra pa rekao: ‘Radite šta hoćete, Ja sam vam već oprostio.’“ ²

Isti hadis je kod Buharije pod brojem 4274 gdje stoji: ‘…pa je Allah objavio:

بِسْمِ ٱللَّهِ ٱلرَّحْمَٰنِ ٱلرَّحِيمِ يَٰٓأَيُّهَا ٱلَّذِينَ ءَامَنُوا۟ لَا تَتَّخِذُوا۟ عَدُوِّى وَعَدُوَّكُمْ أَوْلِيَآءَ تُلْقُونَ إِلَيْهِم بِٱلْمَوَدَّةِ وَقَدْ كَفَرُوا۟ بِمَا جَآءَكُم مِّنَ ٱلْحَقِّ يُخْرِجُونَ ٱلرَّسُولَ وَإِيَّاكُمْ أَن تُؤْمِنُوا۟ بِٱللَّهِ رَبِّكُمْ إِن كُنتُمْ خَرَجْتُمْ جِهَٰدًا فِى سَبِيلِى وَٱبْتِغَآءَ مَرْضَاتِى تُسِرُّونَ إِلَيْهِم بِٱلْمَوَدَّةِ وَأَنَا۠ أَعْلَمُ بِمَآ أَخْفَيْتُمْ وَمَآ أَعْلَنتُمْ وَمَن يَفْعَلْهُ مِنكُمْ فَقَدْ ضَلَّ سَوَآءَ ٱلسَّبِيلِ ١

1 O vjernici, ako ste pošli da se na putu Mome borite i da naklonost Moju steknete, s Mojim i svojim neprijateljima ne prijateljujte i ljubav im ne poklanjajte – oni poriču Istinu koja vam dolazi i izgone Poslanika i vas samo zato što u Allaha, Gospodara vašeg, vjerujete. Vi im krišom ljubav poklanjate, a Ja znam i ono što tajite i ono što javno činite. Onaj od vas koji to bude činio s Pravog puta je skrenuo.

El-Mumtehine, 1

Rekao je Ibn Bettal rahimehullah : „Rekao su EL-Muhelleb rahimehullah i drugi: ‘Nema razilaženja među učenjacima da je svako ko protumači (pogrešno) opravdan u svome tumačenju, i da nije griješan, ako je to tumačenje od onoga što ima smisla i što je dozvoljeno na jeziku arapa, ili da dotični ima smjer i ugled u znanju.“ ³

Dakle, očito je da je Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem prihvatio ispriku Hatiba radijellahu 'anhu nakon što je izašla na vidjelo njegova greška a zatim i priznanje. Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem je, čak, pojasnio jednu od njegovih vrijednosti i zasluga, a to je njegovo učešće na Bedru, te da su učesnici Bedra u Džennetu.

Prenosi se od ‘Aiše radijellahu 'anha da je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem rekao: „Pređite uglednim preko njihovih posrtaja, osim u slučaju krivičnih sankcija.“ ⁴

Traženje opravdanja za Ibn Hibana rahimehullah, autora Sahiha poznatog kao ‘Sahihu ibni Hibban.

Došlo je u djelu imama Ez-Zehebija rahimehullah ‘Sijeru ‘alami-n-nubela’ : „Rekao je Ebu ‘Isma'il, ‘Abdullah ibn Muhammed El-Ensari, autor knjige ‘Zemmu-l-kelam’ : Čuo sam ‘Abdussameda ibn Muhammeda ibn Muhammeda rahimehumullah koji kaže: Čuo sam svog oca da je rekao: „Spočitavajte Ebu Hatimu ibn Hibbanu njegove riječi ‘vjerovjesništvo je znanje i djelo.'“ Pa su donijeli sud hereze o njemu, i bijaše bojkotovan, i bijaše se o tome pisalo do halife, pa je halifa napisao da se ubije.

Kažem (tj.Ez-Zehebi): „Ova priča je čudna. Ibn Hibban rahimehullah je od velikih učenjaka, ali ne prizivamo za njega bezgriješnost. Riječi koje je izrekao ponekad izrekne musliman, a izriče ih i filozof heretik. Ne bi trebalo da to musliman kaže, međutim kada učini, opravdava se, pa kažemo: u dotičnoj rečenici ⁵nije došlo da je subjekat ograničen na vijest/opis koji slijedi ⁶Slično tome su riječi Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem : „Hadždž je ‘arefat“, a poznato je da hadžija ne biva hadžijom samim stajanjem na ‘Arefatu, nego važe i druge obaveze za njega da bi hadždž bio ispravan. Dakle, spomenut je ‘Arafat da se istakne njegova važnost. Poput toga ovdje je istaknuta bitna osobina vjerovjesništva jer je od najpotpunijih osobina vjerovjesnika upravo potpunost znanja i djela, te stoga niko ne može biti vjerovjesnikom osim da posjeduje ove dvije osobine. S druge strane, nije svako kod koga se istaknu ova svojstva vjerovjesnik, jer je vjerovjesništvo odabir i blagodarnost od Allaha Uzvišenog, pri čemu ne postoji pri čovjeku ikakav način i varka da to zadobije. Naprotiv, iz vjerovjesništva proizilazi vjersko znanje i dobro ispravno djelo.

S druge strane, riječi filozofa da se vjerovjesništvo stiče i da je rezultat znanja i djela su riječi nevjerstva koje Ebu Hatim nije htio u osnovi, a kako bi ?!” ⁷

Opravdanje u pogledu Katade ibn De'ameh Es-Sedusija rahimehullah .

Rekao je imam Ez-Zehebi rahimehullahu pogledu njega: „Bio je hafiz (hadisa) svog vremena, uzor mufesirima i muhadisima…bijaše od onih što su shvatili i svjesno nosili znanje i onih učenjaka s kojima se navodi primjer u jačini pamćenja … on je dokaz (vjerodostojnosti hadisa) po konsenzusu kada se jasno zna da je čuo dotični hadis jer je činio ‘tedlis’ ⁸ i bio poznat po tome. Smatrao je ispravnim pitanje ‘kadera’⁹ – Allah neka oprosti. Unatoč tome, nije niko zastao u pogledu njegove iskrenosti, ‘adaleta¹⁰ i pamćenja (hadisa).

Nadati se da Allah primi opravdanje ljudi poput njega koji su zapali u novotariju želeći time veličanje Stvoritelja i negiranje od Allaha svake mahane¹¹, onih koji su ogroman trud ulagali u vjeri – Allah je Sudija, Pravedni, Blag prema Svojim robovima, neće se Njega pitati o onome što radi.

Zatim, kada jedan od velikih učenjaka ima mnogo ispravnih djela, da se zna po traganju za istinom, čije je znanje prostrano, inteligencija očita, bude poznat po ispravnosti, čednosti i slijeđenju sunneta, onda se opraštaju njegove pogreške, i nećemo ga smatrati zabludjelim i odbaciti, te zaboraviti njegova dobra djela. Upravo tako, ali se nećemo povoditi za njime u njegovoj novotariji i grešci, i nadamo se da se on pokajao od toga.“ ¹²

Toliko što je Allah olakšao, On najbolje zna.