By Zaista se povećao govor ljudi jednih o drugima bez određene sveze i uzda (da to obuzdaju), i zaposlili su se neki među da'ijama i studentima sudom o ljudima nauštrb znanja i da've. Otuda sam napisao ove listove pojašnjavajući neka pravila o kojima se mora voditi računa kada je riječ o ovom pitanju. Da pređemo na ciljanu stvar…
Prvo pravilo: Ne donosi sud o ljudima osim učen i iskusan čovjek shodno njihovim stanjima
Sud o ljudima bez znanja (o njima) je golem prekršaj. Rekao je Uzvišeni:
إِذْ تَلَقَّوْنَهُۥ بِأَلْسِنَتِكُمْ وَتَقُولُونَ بِأَفْوَاهِكُم مَّا لَيْسَ لَكُم بِهِۦ عِلْمٌ وَتَحْسَبُونَهُۥ هَيِّنًا وَهُوَ عِندَ ٱللَّهِ عَظِيمٌ ١٥
15 kad ste to jezicima svojim prepričavati stali i kad ste na sva usta govorili ono o čemu niste ništa znali, a vi ste to sitnicom smatrali, ali je ono Allahu krupno.
En-Nur, 15
Došao je neki čovjek Omeru ibnu-l-Hattabu radijellahu 'anhu , i sa njime bijaše svjedok da posvjedoči, pa reče: ‘Dođi sa onim ko te zna.’
Pa ovaj dođe s nekim čovjekom. Reče mu: ‘Da li ga preporučuješ, da li ga poznaješ?’ Odgovori: ‘Da.’
Pa Omer radijellahu 'anhu reče: ‘A kako ga znaš? Da li si mu bio komšija da znaš njegov ulazak i izlazak?’ Ovaj odgovori: ‘Ne.’
Upita (Omer): ‘Da li si s njime poslovao dinarom i dirhemom, putem kojih se upoznava emanet čovjeka?’ Odgovori: ‘Ne.’
Reče: ‘Da li si s njime išao na putovanje koje otkrije moral čovjeka?’ Odgovori: ‘Ne.’
Reče Omer radijellahu 'anhu : ‘Vjerovatno si ga vidio u mesdžidu da čini ruku’ i sedždu pa si došao da ga preporučiš?’ Reče: ‘Da, o vladaru pravovjernih.’ Reče: ‘Idi, ti ga ne poznaješ, a ti – o čovječe – dođi s nekim ko te poznaje, ovaj te ne zna.'“1
Uslovi koji neminovno moraju biti pri kritičaru:
- Znanje, bogobojaznost i čednost – suzdržavanje od grijeha;
- Iskrenost i nepristrasnost;
- Poznavanje razloga za osudu i pohvalu, jer kada neko ne zna razlog za osudu možda osudi zbog nečega što nije relevantno.
Rekao je Ez-Zehebi rahimehullah u svojoj knjizi ‘Tezkiretu-l-hufaz’, u poglavlju o Ebu Bekru radijellahu 'anhu : „Obaveza je na muhaddisu je da se suzdržava u onome što prenosi, i da upita upućene i bogobojazne da ga pomognu u pojašnjavanju onoga što prenosi. Nema puta za znalca čije je prenošenje vijesti kao i osude ljudi ispravno i čisto, da postane autoritetom osim puta prepuštanja traganju i ispitivanju u ovoj oblasti, i sa mnogo ponavljanja, budnih noći, puno pobuđene pažnje i razmijevanja uz takvaluk, čvrstu vjeru, vraćanje na skupove učenjaka, traženjem preciznosti, usavršavanjem, a ako se ovako ne postupi onda:
فدع عنك الكتابة لست منها
ولو سودت وجهك بالمداد
Otarasi od sebe pisanje, nisi za to
Makar zacrnio svoje lice tintom.
Rekao je Uzvišeni: „فَاسْأَلوا أَهْلَ الذِّكْرِ إِنْ كُنْتُمْ لا تَعْلَمُونَ“ Pitajte upućene ako vi ne znate (En-Nahl:43)
Pa ako se upristojiš, o ti, prema sebi u shvatanju, iskrenosti, vjeri i bogobojaznosti – dobro je, a ako ne, onda se ne zamaraj. Ako te savlada strast i pristrasnost nekom mišljenju i poznatom pravcu, pa – Allaha ti – nemoj se umarati. Ako spoznaš da miješaš stvari, lupaš, i zapostavljaš Allahove granice, pa odmori nas od sebe, i za kratko otkriće se bezvrijednost i pokazati prevara – a spletka neće pogoditi do one koji se njime služe. Posavjetovao sam te! Znanje u hadisu je golema stvar. Gdje je nauka o hadisu? Gdje su njeni nosioci? Gotovo da ih ne vidim osim u knjigama ili pod zemljom.“ 2
Drugo pravilo: sud o ljudima ne donosi osim učen i to poznatim metodama kritike
Rekao je Es-Subki rahimehullah : „Ko nema znanje o razlozima kritike i pohvale, onda se to ne prima od njega niti općenito niti ograničeno.“ 3
Rekao je Bedruddin ibn Džema'ah rahimehullah : „Ko nije znalac o razlozima (osude i pohvale) ne prima od njega osuda niti preporuka, ni uopšteno ni ograničeno.“ 4
Rekao je Ibn Hadžer rahimehullah : „Ako osuda dođe od neupućenog u razloge osude, ne uzima se releventnom.“ 5
Treće pravilo: sud prema ljudima bivo shodno Kur'anu i sunnetu, ne po menhedžu ljudi i skupina
Prvaci u ummetu su upozoravali na mišljenja ljudi, izvorišta njihovih pravaca i razilaženja među skupinama (muslimana). Tako se prenosi od imama Malika rahimehullah da je rekao: „Kad god bi nam došao neki čovjek žešći u raspravljanju od drugog ustvari je htio da odbacimo ono s čime je Džibril došao Vjerovjesniku sallallahu 'alejhi ve sellem.“ 6
Rekao je Ibnu-l-Kajjim rahimehullah u svome djelu ‘Miftahu dari-s-se'ade: „Ko smatra da je istina vječni vakuf pri njegovoj skupini i sljedbenicima njegovog mezheba, i vidi to spriječenim od drugih van svoje grupacije koji su vjerovatnije i bliži istini i ispravnosti od takvoga – pa taj je udaljen od velikog dobra i mimoišla ga je velika uputa.
Četvrto pravilo: obaveza da se izdvoji iskrenost prema Allahu
Obaveza je čovjeku da iskrenim prema Allahu učini svoje riječi i djelo, da njegovo govor bude savjet ummetu želeći time Allahovo lice, ne bilo koju drugu svrhu. Stoga je zabranjeno svakoj osobi da nanese nepravdu svojoj braći, ili im se sveti, ili da nosi zlobu likovanja, kao što mu je obavezno da očisti dušu i srce od zavisti kako ga ona ne bi ponijela na govor na koji nema pravo.
Došlo je u hadisu Zubejr ibn ‘Avvama radijellahu 'anhu da je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem rekao: „Pojstiha će se raširiti među vama bolesti naroda prije vas: zavist i mržnja – to će vas sasjeći! Ne kažem da će sasjeći dlaku, nego će sasjeći vjeru. Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, nećete ući u džennet sve dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati sve dok se ne budete voljeli međusobno! Hoćete li da vas obavjestim o tome što će učvrstiti to kod vas? Širite selam među sobom.“ 7
Peto pravilo: obaveza pravednosti i pravičnosti/nepristrasnosti.
Dakle pravda i odbacivanje nasilja. Kaže Uzvišeni:
يَٰٓأَيُّهَا ٱلَّذِينَ ءَامَنُوا۟ كُونُوا۟ قَوَّٰمِينَ لِلَّهِ شُهَدَآءَ بِٱلْقِسْطِ وَلَا يَجْرِمَنَّكُمْ شَنَـَٔانُ قَوْمٍ عَلَىٰٓ أَلَّا تَعْدِلُوا۟ ٱعْدِلُوا۟ هُوَ أَقْرَبُ لِلتَّقْوَىٰ وَٱتَّقُوا۟ ٱللَّهَ إِنَّ ٱللَّهَ خَبِيرٌۢ بِمَا تَعْمَلُونَ ٨
8 O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite!
El-Maide, 8
Bilježe imami Buharija i Muslim rahimehumallah u hadisu ‘Aiše radijellahu 'anha da je rekla: „Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem je o mom slučaju pitao i Zejnebu, kćer Džahšovu, i rekao joj: ‘Šta znaš, i šta si vidjela?’ ‘Allahov Poslaniče – rekla je ona – ja čuvam svoj sluh i svoj vid. Tako mi Allaha, ne znam ništa osim dobra.’ A ona je – kaže ‘Aiša – jedna od Vjerovjesnikovih supruga koja se nadmetala sa mnom, ali ju je Allaha sačuvao njenom pobožnošću.“ 8
U kazivanju o stanovnicima Kufe sa Sa'd ibn Ebi Vekkasom radijellahu 'anhu je takođe pouka. Bilježi Buharija rahimehullah u svome Sahihu od Džabira ibn Semureh radijellahu 'anhu da je rekao: „Neki Kufljani su se potužili Omeru radijellahu 'anhu na Sa'da b. Ebu-Vekasa radijellahu 'anhu , pa ga je Omer radijellahu 'anhu opozvao, a za namjesnika postavio Ammara (b. Jasira) radijellahu 'anhuma . Oni su se opet požalili, tako da su spomenuli da on nije vješto klanjanju. Omer radijellahu 'anhu ga je pozvao i rekao mu: ‘Ebu Ishak (tj. Sa'de), ovi smatraju da ti ne klanjaš lijepo!“
Ebu Ishak odgovori: ‘Allaha mi ja sam klanjao poput namaza Allahovog Poslanika, i nisam od njega ništa oduzimao; klanjao sam jaciju i zadržavao se na prva dva rekata, a kratio (učenje) u zadnja dva.’
‘To je, o Ebu-Ishak, mišljenje o tebi.’ reče Omer.
Potom je s njim poslao u Kufu jednog čovjeka -ili neke ljude- koji je Kufljane ispitivao za Sa'da i nije izostavio nijednu džamiju, a da se u njoj nije za njega raspitao. Svako ga je dobro hvalio dok nije unišao u džamiju Benu-Absa. Tu je ustao jedan čovjek između njih, koji se zvaše Usame b. Katade a kun'ja mu je bila Ebu-Sa'deh, koji reče: ‘Kad si nas već zakleo, ističemo da Sa'd nije išao (u akcije) sa četom, ni ratnog plijena jednako dijelio, i nije bio pravedan pri suđenju.’
– Allaha mi, proklet ću te trima kletvama- reče Sa'd ibn Ebi Vekkas.
– Allahu moj, ako je ovaj tvoj rob lažac i ako je ustao radi prestiža i popularnosti, odulji mu život, odulji mu siromaštvo, i izloži ga iskušenjima!
Kada bi Usamu kasnije pitali (za njegovu tešku situaciju) on bi odgovorio: ‘(Ja sam) oronuli starac zapao u teško iskušenje, stigla me Sa'dova kletva.’
Abdul-Melik je još rekao :’ Vidio sam kasnije Usamu kako su mu (od starosti) pale obrve na oči i kako po putevima prstima podbada robinje.“ 9
