Pravila donošenja suda o ljudima, 6. – 13. pravilo

Šesto pravilo: Optuži sebe, kritičaru!

Kaže Buharija rahimehullah u svome Sahihu: „Rekao je Ibn Ebi Mulejke rahimehullah : ‘Doživio sam trideset ashaba Vjerovjesnika sallallahu 'alejhi ve sellem , svaki od njih se pribojavao licemjerstva za sebe.'“ ¹

U Musnedu se bilježi od Huzejfe radijellahu 'anhu da je rekao: „Vi zaista govorite riječi koje smo mi smatrali licemjerstvom u vrijeme Allahovog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem .“ ² U drugom rivajetu: „U doba Allahovog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem čovjek bi progovorio riječ, pa postao zbog nje munafikom, a ja uistinu tu riječ čujem danas od nekog među vama deset puta na sijelu.“ ³

Sedmo pravilo: Bezgriješnost ne pripada nikome nakon Allahovog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem .

Potvrđena stvar u vjerovanju muslimana, odnosno njihovo pravilo oko kojeg su složni jeste da nema bezgriješnosti kod bilo koga nakon Allahovog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem . Ispravno je da cijeli ummet skupa sačuvan od greške, shodno naznaci šerijatskog teksta i predaje. Rekao je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem : „Zamolio sam Allaha da se moj ummet ne složi na zabludi pa mi je to dao.“ ⁴

Odnosno, pošto je to (nepostojanje bezgriješnosti) došlo u hadisu: „Svaki sin Ademov čini greške, a najbolji griješnici su oni koji se mnogo kaju.“ ⁵ Zbog toga, nije logično, niti prihvatljivo šerijatski i racionalno, da se traži bezgriješnost među pojedincima u narodu. Ovo ne pripada nikome do Allahovom Poslaniku sallallahu 'alejhi ve sellem u ovom mubarek ummetu. Otuda, oni koji se bave kritikom trebaju znati da ko traži nečiju mahanu, naći će je, kao što je rečeno:

من ذا الذي ما ساء قط
ومن له الحسنى فقط

Ko je taj što nije zlo učinio nikada
I ko samo dobra djela posjeduje?!

Osmo pravilo: Sud o ljudima biva po njihovoj vanjštini, ne po unutrašnjosti.

Rekao je Allah Uzvišeni:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اجْتَنِبُوا كَثِيراً مِنْ الظَّنِّ إِنَّ بَعْضَ الظَّنِّ إِثْمٌ

„O vi koji vjerujete, klonite se mnogih sumničenja, zaista su neka sumničenja grijeh…“ ⁶

I rekao je:

وَلَا تَقْفُ مَا لَيْسَ لَكَ بِهِۦ عِلْمٌ إِنَّ ٱلسَّمْعَ وَٱلْبَصَرَ وَٱلْفُؤَادَ كُلُّ أُو۟لَٰٓئِكَ كَانَ عَنْهُ مَسْـُٔولًا ٣٦

36 Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati.

El-Isra', 36

U oba Sahiha je došao hadis od Ebu Hurejre radijellahu 'anhu da je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem rekao: „Čuvajte se sumničenja, zaista je sumničenje najlažniji govor.“ ⁷

Deveto pravilo: Nije svaka kritika prihvatljiva

Poznaje svaki daleki i bliski sudionik da, kada bi se prihvatila svaka kritika, ne bi ostao miran niko od prvaka i učenjaka ummeta, čak ne bi bio miran jedan broj ashaba jer se kritika upućivala nekima od njih.

Rekao je Ibn ‘Abdulberr rahimehullah : „Ko želi da prihvati govor pouzdane uleme, postojanih imama, govor jednih o drugima – neka prihvati govor ashaba jednih o drugima, a ako to učini onda je zalutao u dalekoj zabludi i nastradao u jasnoj propasti.“ ⁸

Od toga je govor nekih učenjaka u vezi imama Buharije rahimehullah , prvaka muhadisa – ostavili su ga Ebu Zur'ah i Ebu Hatim rahimehumallah zbog pitanja ‘lafz’. ⁹

Od primjera ovoga je takođe: da je Šu'be rahimehullah došao do El-Minahl ibn ‘Amra rahimehullah i čuo zvuk tambure u njegovoj kući, pa ga napustio (kao prenosioca); ulema nije od njega prihvatila ovu osudu rekavši da je to možda urađeno bez njegove (ibn ‘Amrove) dozvole, ili postoji vjerovatnoća da nije bio kući.

Od tih primjera je i da je El-Hakem ibn ‘Utejbeh rahimehullah upitan: ‘Zašto ne prenosiš od Zadana rahimehullah ,’ pa je odgovorio: ‘On mnogo priča.’

Od toga je da je Džerir rahimehullah ugledao Semaka ibn Harba rahimehullah kako mokri stojeći pa ga je ostavio (kao prenosioca).

Zbog svega navedenog naći ćeš da se ljudi razilaze oko toga zbog čega se upućuje osuda. Otuda je neminovno da se navede razlog osude pa da se sagleda da li je to valjan razlog za osudu ili ne.

Deseto pravilo: osnova kod ljudi (muslimana) je ‘adalet¹⁰

Osnova je adalet, a osuda vanredna situacija; osnova je iskrenost, a laž iznimna pojava. Osnova je tevhid, a širk izuzetno stanje. Osnova je čistoća, a prljavština izuzetno stanje, itd. Ovo je veliko pravilo i od njegovih plodova je da jedan musliman prihvata društvo u kojem živi, i odnosi se prema ljudima shodno ovim pravilima. Dakle, osnova je lijepo mišljenje prema muslimanima, dočim ružno mišljenje nema uporišta osim kada se dogode uzroci tome. Rekao je Uzvišeni:

يَٰٓأَيُّهَا ٱلَّذِينَ ءَامَنُوٓا۟ إِن جَآءَكُمْ فَاسِقٌۢ بِنَبَإٍ فَتَبَيَّنُوٓا۟ أَن تُصِيبُوا۟ قَوْمًۢا بِجَهَٰلَةٍ فَتُصْبِحُوا۟ عَلَىٰ مَا فَعَلْتُمْ نَٰدِمِينَ ٦

6 O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete.

El-Hudžurat, 6

Ajet upućuje da provjeravanje i utvrđivanje biva u odnosu na vijesti od griješnika koji je poznat po grijehu.

Jedanaesto pravilo: obaveza provjeravanja i utvrđivanja bez požurivanja

Rekao je Uzvišeni:

يَٰٓأَيُّهَا ٱلَّذِينَ ءَامَنُوٓا۟ إِذَا ضَرَبْتُمْ فِى سَبِيلِ ٱللَّهِ فَتَبَيَّنُوا۟ وَلَا تَقُولُوا۟ لِمَنْ أَلْقَىٰٓ إِلَيْكُمُ ٱلسَّلَٰمَ لَسْتَ مُؤْمِنًا تَبْتَغُونَ عَرَضَ ٱلْحَيَوٰةِ ٱلدُّنْيَا فَعِندَ ٱللَّهِ مَغَانِمُ كَثِيرَةٌ كَذَٰلِكَ كُنتُم مِّن قَبْلُ فَمَنَّ ٱللَّهُ عَلَيْكُمْ فَتَبَيَّنُوٓا۟ إِنَّ ٱللَّهَ كَانَ بِمَا تَعْمَلُونَ خَبِيرًا ٩٤

94 O vjernici, kada u boj krenete, na Allahovu putu, sve dobro ispitajte i onome ko vam nazove selam ne recite: "Ti nisi vjernik!" – kako biste se domogli ovozemaljskih dobara; ta u Allaha su mnoge dobiti! I vi ste prije bili kao oni, pa vam je Allah darovao milost Svoju; zato uvijek sve dobro ispitajte, a Allahu je, zaista, poznato ono što radite.

En-Nisa', 94

U hadisu od Ibn ‘Abbasa radijellahu 'anhuma :” Prošao je neki čovjek od Benu Sulejma pokraj grupe ashaba Allahovog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem , i imaše sa sobom stado, pa im nazva selam, a oni rekoše: ‘Ovaj vam nije nazvao selam osim da se od vas sačuva.’ Pa se uputiše na njega i ubiše ga, a stado odvedoše pa s njime dođoše Allahovom Poslaniku sallallahu 'alejhi ve sellem , pa Allah objavi:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ أَمَّنُوا إِذَا ضَرَبْتُمْ فِي سَبِيلِ اللهِ فَتَبَيَّنُوا وَلاَ تَقُولُوا لِمَنْ أَلْقَى إِلَيْكُمَ السَّلاَمَ لَسْت مُؤْمِنًا تَبْتَغُونَ عَرَضَ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا

O vi koji vjerujete, kada krenete na Allahovom putu, dobro stvari provjerite i ne recite: ‘Ti nisi vjernik’ onome koji vam nazove selam kako biste se domogli ovozemaljskih dobara…“ ¹¹

Dvanaesto pravilo: Govor suvremenika se ne prihvata osim uz jak dokaz

Kaže Ibn Abdulberrrahimehullah : “Ne prihvata se u odnosu na onog čiji je ‘adalet ispravan, čija je briga o vjerskom znanju poznata, koji je sačuvan od velikih grijeha, koji se pridržava ljudskosti i potpomaganja (u dobru), i čije dobro djelo dominira, a zlo manjka – ne prihvata se u vezi njega govor nekog kazivaoca za koji isti nema jak dokaz u vezi toga. Ovo je istina pored koje neki drugi stav nije ispravan…“ ¹²

Rekao je Ibn ‘Abbas radijellahu 'anhuma : „Slušajte znanje od uleme, a ne prihvatajte za istinito govor jednih protiv drugih. Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, oni su među sobom žešće ljubomore od ovnova u svojim torovima.“¹³

Od Malik ibn Dinara rahimehullah da je kazao: „Uzima se govor uleme i učača u svemu, osim govor jednih u pogledu drugih, jer su oni žešće u međusobnoj zavisti od ovnova kad im se namjesti ovca koju ganjaju, pa pusti prodoran glas ovaj odavde a onaj odande.“

Trinaesto pravilo: šerijatska zabrana uhođenja i istraživanja (privatnosti)

Rekao je Uzvišeni:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اجْتَنِبُوا كَثِيراً مِنْ الظَّنِّ إِنَّ بَعْضَ الظَّنِّ إِثْمٌ وَلا تَجَسَّسُوا

„O vi koji vjerujete, klonite se mnogih sumničenja, zaista su neka sumničenja grijeh, i ne uhodite jedni druge…“¹⁴

Od Ebu Hurejre radijellahu 'anhu da je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem rekao: „Čuvajte se sumničenja, zaista je sumničenje najlažniji govor, i ne istražujte i ne uhodite jedni druge.“ ¹⁵