Zaista je od krize u kojoj se danas nalaze muslimani njihovo nepoznavanje vjere kojoj pripadaju, posebno neznanje o vrijednostima i principima koje ističu Kur'an i sunnet. I zaista je ovo čudno – jer kako da se nešto slijedi ako se ne poznaje?! Međutim, čuđenje je veće kada vidimo da nemuslimani dosegnu i shvate vrijednost neke poruke Kur'ana koju mi nismo dokučili.

Danas nam ponos čuva samo činjenica da su muslimani u vijekovima iza nas daleko bolje poznavali i sprovodili islamske principe i intencije šerijata.

Govor koji slijedi je kratki osvrt Ibn Kajjima El-Dževzijje rahimehullah 1u tefsiru ajeta čiji prijevod stoji na ulazu u Pravni fakultet Univerziteta na Harvardu2

 

Rekao je Uzvišeni:

يَٰٓأَيُّهَا ٱلَّذِينَ ءَامَنُوا۟ كُونُوا۟ قَوَّٰمِينَ بِٱلْقِسْطِ شُهَدَآءَ لِلَّهِ وَلَوْ عَلَىٰٓ أَنفُسِكُمْ أَوِ ٱلْوَٰلِدَيْنِ وَٱلْأَقْرَبِينَ إِن يَكُنْ غَنِيًّا أَوْ فَقِيرًا فَٱللَّهُ أَوْلَىٰ بِهِمَا فَلَا تَتَّبِعُوا۟ ٱلْهَوَىٰٓ أَن تَعْدِلُوا۟ وَإِن تَلْوُۥٓا۟ أَوْ تُعْرِضُوا۟ فَإِنَّ ٱللَّهَ كَانَ بِمَا تَعْمَلُونَ خَبِيرًا ١٣٥

135 O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka, bio on bogat ili siromašan, ta Allahovo je da se brine o njima! Zato ne slijedite strasti – kako ne biste bili nepravedni. A ako budete krivo svjedočili ili svjedočenje izbjegavali – pa, Allah zaista zna ono što radite.

En-Nisa', 135

Uzvišeni je naredio da se izvršava pravda, a to je pravičnost. Ova naredba za izvršavanje pravde važi u pogledu svakog pojedinačno, bez obzira bio on neprijatelj ili prijatelj. Najpreče u čemu jedan Allahov rob postupa po pravdi jesu govori, mišljenja i stavovi, jer je to povezano sa Allahovom naredbom o pravdi i onome što nam On kazuje (o narodima i pojedincima). Sprovođenje pravde po strastima i grijehu je kontra Allahovoj naredbi i suprotno svrhi s kojom je On poslao Svoje poslanike 'alejhimusselam, dočim je izvršavanje pravde služba Poslanikovih sallallahu 'alejhi ve sellem halifa u njegovom ummetu i njegovih povjerenika među njegovim sljedbenicima, i zato ne zaslužuje ime emaneta niko do onaj ko sprovede u ummetu potpunu pravdu, s iskrenim odnosom prema  Allahu, Njegovoj Knjizi, Njegovom Poslaniku i Njegovim robovima.

Ovo su pravi nasljednici Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem, ne onaj ko učini svoju družinu, orijentaciju i pravac mjerom za istinu i njezinom vagom, pa shodno tome iskazuje protivljenje onome ko se s njime razilazi, a prijateljuje s onime ko se s njime slaže,a samo zbog pukog slaganja ili neslaganja. Pa gdje je takav naspram izvršavanja pravde kojom je Allah zadužio svakog, a koje je u domenu vjere još većom obavezom i jačim imperativom.

Zatim je rekao (u prijevodu) „svjedočeći Allaha radi“

Svjedok je onaj ko obavjesti o nečemu, pa ako obavjesti po istini (kako se desilo) onda je on pravedan i validan svjedok, a ako obavjesti lažno onda je lažni svjedok. Uzvišeni je naredio da, uz uspostavljanje pravde, budemo svjedoci svjedočeći radi Njega. Ovo podrazumijeva da svjedočenje bude po pravdi kao i da bude Allaha radi, ne zbog nekog drugog.

U drugom ajetu stoji sljedeće:

يَٰٓأَيُّهَا ٱلَّذِينَ ءَامَنُوا۟ كُونُوا۟ قَوَّٰمِينَ لِلَّهِ شُهَدَآءَ بِٱلْقِسْطِ وَلَا يَجْرِمَنَّكُمْ شَنَـَٔانُ قَوْمٍ عَلَىٰٓ أَلَّا تَعْدِلُوا۟ ٱعْدِلُوا۟ هُوَ أَقْرَبُ لِلتَّقْوَىٰ وَٱتَّقُوا۟ ٱللَّهَ إِنَّ ٱللَّهَ خَبِيرٌۢ بِمَا تَعْمَلُونَ ٨

8 O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite!

El-Maide, 8

Oba ajeta skupa obuhvataju četiri stvari:

  1. Izvršavanje pravde;
  2. Da to izvršavanje bude samo radi Allaha;
  3. Svjedočenje po pravdi;
  4. Da svjedočenje bude zbog Allaha.

 

Ajet sure En-Nisa se usredotočio na sprovođenje pravde i svjedočenje radi Allaha, dok ajet sure El-Maideh naglašava izvršavanje radi Allaha i svjedočenje po pravdi, a zbog čudne tajne među tajnama Kur'ana čije mjesto za pomen nije ovaj rad.

 

Zatim je Uzvišeni rekao (u prijevodu): „makar to bilo na štetu vas samih, ili roditelja ili bližnjih“ pa je On subhanehu we te'ala naredio da se sprovodi pravda i po njoj svjedoči protiv svakog – makar taj bio najdraži čovjek nekom robu Allahovom – pa da je izvrši nad sobom, i svojim roditeljima koji su osnova njegova (postojanja), i  svojom rodbinom koji su mu posebniji i privrženiji od ostalih ljudi.

Zaista postoji u Allahovom robu vlastita ljubav prema sebi, svojim roditeljima i bližnjim, a koja ga sprječava da sprovede nad sobom i njima istinu, naročito kada je istina na strani onoga ko ga mrzi i neprijateljuje prije nego na strani njega i njegovih – pa doista u ovakvoj situaciji čovjek ne postupa po pravdi, osim kome su Allah i Njegov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem voljeniji od svega drugoga. Na ovaj način rob ispituje svoj iman, pa spozna stepen imana i njegovo mjesto u svom srcu, i spozna – suprotno ovome – svoju pravdu prema svojim neprijateljima i drugima koji ga mrze. Zaista ne bi  trebalo da čovjeka ponese njegov prezir prema njima da im bude nepravedan, kao što ne bi trebalo da ga ponese njegova ljubav prema sebi, svojim roditeljima i rodbini da ostavi postupanje po pravdi – da ga taj prezir ne uvede da učini ništavnu stvar (batil), niti da mu njegova ljubav (prema sebi i svojima) umanji rad po istini, kao što su rekli neki od selefa: „Pravedan je onaj kojeg njegova ljutnja, kada se rasrdi, ne uvede u grijeh, a kada je zadovoljan, njegovo ga zadovoljstvo ne izvede s puta istine.“

 

Dakle, ova dva ajeta su obuhvatila ove dvije mudrosti, a to su postupanje i svjedočenje po pravdi, i prema voljenim i prema neprijatelju.

 

Zatim je Uzvišeni rekao (u prijevodu): „Bio on bogat ili siromašan – pa Allah je preči od njih“, tj. i ako je onaj protiv koga se svjedoči bogat, pa se nadate i očekujete da će se korist njegovog bogatstva vratiti vama i zato ne sprovedete pravdu prema njemu; ili ako je on siromašan pa mu se ne nadate niti bojite – pa Allah je vama preči od njih dvojice, on je njihov Gospodar i Zaštitnik, a oni su, kao i vi, Njegovi robovi. Stoga, nemojte pružati ljubav bogatom zbog njegovog bogatstva, niti siromašnom zbog njegovog siromaštva3, jer zaista je Allah vama preči od obojice.

 

Može se reći da postoji i drugo značenje ovoga koje je i ljepše od prethodnog, a to je da se ljudi možda poboje da postupe po pravdi i izvrše svjedočenje protiv bogatog i siromašnog zbog sljedećeg: što se tiče bogatog – pa iz straha za njegov imetak, a što se tiče siromašnog – pa zbog njegovog uništenja jer ionako ne posjeduje ništa. Zbog spomenutog, ljudi olahko prema drugome postupaju po pravdi i istini. Zato im se kaže: pa Allah vodi brigu i o bogatom i o siromašnom više od vas, najznaniji je o prvome, i najmilostiviji je prema drugome, stoga ne ostavljajte izvršavanje istine i svjedočenje protiv bogatog ili siromašnog.

 

Zatim je rekao Uzvišeni (u prijevodu): „Zato ne slijedite strasti – kako ne biste bili nepravedni.“

Uzvišeni zabranjuje slijeđenje strasti koje navode na ostavljanje pravde.

 

Riječi Uzvišenog (u prijevodu): „  kako ne biste bili nepravedni.“

Ovaj izraz je u akuzativu, objekat za izražavanje razloga (nečega). Njegovo značenje po lingvistima iz Basre je: „zato ne slijedite strasti iz (vašeg) prezira da budete pravedni“ ili „iz (vaše) bojazni da budete pravedni“ tj. vaše slijeđenje strasti bude zbog prezira pravde i bježajući od iste. Shodno govoru lingvista iz Kufe značenje ovoga je: „kako ne biste bili nepravedni.“

Govor učenjaka Basre je ljepši i očitiji.

 

Zatim je Uzvišeni rekao: „A ako budete krivo svjedočili, ili svjedočenje izbjegavali – pa Allah zaista zna ono što radite.“

Uzvišeni je spomenuo dva razloga koja rezultiraju prikrivanjem istine, upozoravajući i prijeteći za njih (ko ih učini)

Prvi je: Izvrtanje (istine)

Drugi je: Okretanje (od istine)

Zaista, kada dokaz istine postane očit, i ne nađe onaj ko žudi da je odagna načina za odbijanje, onda se okrene od nje i suzdržava se da je spominje – Tako on biva nijemi šejtan – a ponekad  je izvrće i izokreće.

 

Izvrtanje (istine) je poput usukivanja, odnosno to je izokretanje koje je dvije vrste:

u izrazu,

u značenju.

Izvrtanje u  izrazu je da čovjek artikuliše izraz na način koji ne iziskuje istinu, tj. pravo značenje, svejedno sa dodavanjem ili skraćivanjem nekog glasa, ili zamjene za drugi izraz, ili izvrtanjem u kakvoći izgovora zbunjujući slušaoca rečenim a ciljajući nešto drugo, kao što su Jevreji izvrtali svojim jezicima riječ selam4 na Allahovog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem. Ovo je jedna vrsta izvrtanja.

 

Druga vrsta izvrtanja je izvrtanje značenja, a to je izokretanje smisla tako da se rečeni izraz protumači suprotno onome što je govornik ciljao njime, pa se dobije značenje koje on nije htio tim izrazom, ili da izbaci iz izraza dio onoga što je ciljao, i slično tome od izvrtanja značenja. Zato je Uzvišeni rekao (u prijevodu): „A ako budete krivo svjedočili, ili svjedočenje izbjegavali – pa Allah zaista zna ono što radite.“

 

S obzirom da se od svjedoka traži da izvrši svjedočenje o događaju onako kako je bilo, i da ga ne krije niti mijenja – stoga je nepristajanje na svjedočenje jednako skrivanju (istine), a izvrtanje (događaja) jednako njegovom mijenjanju i zamjenom (za drugu verziju događaja)

 

Pa analiziraj detaljno šta sadrža ova dva ajeta od riznica znanja. 5

Slika sa prijevodom ajeta koji stoji na ulazu u Pravni fakultet Univerziteta na Harvardu.