By Prvobitni odgovor muslimaan na krstašku invaziju je zaista bio jadan. Simbolični halifa u Bagdadu nije čak ni pokušao da skupi muslimane u borbi za oslobođenje svetih mjesta. Mnogobrojni seldžučki emiri su bili prezauzeti međusobnom borbom. Šije Fatimije u Egiptu su redovno sklapali saveze sa krstašima kako bi naštetili sunijskim Seldžucima. Muslimani nisu bili u stanju da se odupru invaziji. Međutim, muslimani polahko počinju da se ujedinjuju i da se suprostavljaju križarima.
Prvi emir koji je zaista ustao protiv križara i uz to bio i uspješan u tome je bio Imadu-d-din Zenki. Bio je emir Halepa (današnja Sirija) i Mosula (današnji Irak). Iako je imao neke sličnosti sa turskim emirima, on je bio među prvima koji je pokazao da ima karakteristike dostojne predvodnika muslimana. Iako je na njegovim prostorima postojalo mnogo mjesta gdje bi mogao da živi, on je ipak izabrao da živi na skroman način jednak životu vojnika koji su bili pod njegovom komandom. Bio je strog u tolikoj mjeri da ga je veliki muslimanski historičar Ibn Asir opisao kao: ”Allahovu blagodat muslimanima”
Sa svojom veoma disciplinovanom i istreniranom vojskom Zenki počinje pohode na muslimansku zemlju, prvobitno osvajajući grad Edessa 1144. godine. Ovo je bio prvi grad kojeg su križari koristili kao bazu u prvobitnoj invaziji, a sada je postao početna tačka u vraćanju Svete zemlje. Zenki je imao velike planove o ujedinjenom napadu muslimana na križare, međutim ti planovi su susreli neočekivan kraj kada je 1145. godine ubijen od strane franačkog roba. Međutim, zbog velikog značaja kojeg je Imad-d-din dao jedinstvu muslimana, njegova država se nije raspala nakon njegove smrti, nego je prešla u ruke njegovog sina, Nuruddina Zenkija. Nuru-d-din je nastavio očeve ratove i uspješno napao kneževinu Antakiju, dok je u isto vrijeme uspio da sklopi savez sa emirom Damaska kako bi ujedinio dva velika Sirijska grada, Halep i Damask.
Nekoliko decenija kasnije, Zenki je nastavljao borbu protiv okupacionih sila križarskih carstava, međutim nije uspjevao da mnogo napreduje. U to vrijeme na scenu dolazi muslimanski vođa koji će na poslijetku uspjeti da ostvari konačnu pobjedu, taj vođa bio je Salahuddin.
U tom vremenu, Egipat je bio pod vlašću šija Fatimija i njihovog carstva koje je redovno sarađivalo sa križarima kako bi naštetilo muslimanima (sunijama). Međutim, 1160. Fatimijsko carstvo je bilo veoma slabo i tada križari odlučuju da pokušaju da okupiraju i osvoje i Egipat. Zenki odlučuje da pokuša da pomogne muslimanima Egipta i da pošalje svoju vojsku. Na čelu te vojske stavlja generala Širkuha, porijeklom kurda. Kurdi su etnička skupina koja je (danas) podjeljena između Turske, Sirije, Irana i Iraka. Širkuh je sa sobom poveo svoga bratića Salahu-d-dina.
Muslimanska vojska dolazi u Egipat na vrijeme da pobjedi križarske snage i da spasi njegovo muslimansko stanovništvo. Ubrzo nakon pobjede Širkuh umire od stomačne bolesti. Njegov bratić Salahuddin preuzima kontrolu nad muslimanskom vojskom i preuzima vlast u Egiptu, uspješno stajući u kraj Fatimijskoj dinastiji.
Prije nego li nastavimo sa političkim intrigama koje okružuju Salahuddina osvrnut ćemo se na njegove osobine i kvalitete kao muslimana. Iako je već u svojoj 36. godini bio jedan od najmoćnih ljudi na svijetu kao vladar Egipta, kako muslimanski tako i kršćanski historičari ga spominju kao izuzetno skromnog i poniznog čovjeka. Bio je fokusiran na svoju ulogu borca za oslobođenje muslimanskog svijeta i nikada mu nije bilo stalo do ovosvjetskih užitaka. Prenosi se da se nikada nije smijao i kada je upitan za to, odgovorio je: ”Kako da se smijem a Mesdžidu-l-Aksa je pod kontrolom križara?”. Njegovi savjetnici koji su bili zaduženi za blagajnu su morali da sakrivaju dio zlata od njega, jer ukoliko bi on saznao da to zlato postoji iskoristio bi ga da još više unaprijedi svoju vojsku prije susreta sa neprijateljem. Ljudi koji su bili oko njega kažu da je bio veoma strog prema sebi a veoma blag prema drugima, odisao je karakteristikama prve četvorice pravednih halifa islama. Ovo je bila osoba koja je posjedovala karakter koji je bio potreban da bi se oslobodile muslimanske zemlje.
Izvor: http://lostislamichistory.com/the-crusades-part-3-liberation/
