Evropski san o globalizaciji se ogleda kroz unifikaciju tržišta u slobodi kretanja roba i usluga. To svakako da ne podrazumijeva i slobodu kretanja ljudi, ali to je stvar sa kojom se Evropa suočava sa početkom raseljavanja naroda Sirije i okolnih zemalja zahvaćenih ratom. Principi na koje se oni pozivaju, a koji podrazumijevaju demokratičnost i otvorenost prema svima, dovedeni su u test, kao i sposobnost ekonomija ovih zemalja, naročito Njemačke od koje se očekuje ponajviše.

Obzirom na same unutrašnje probleme sa kojima se zemlje unije suočavaju, a to je neravnomjerna razvijenost između zemalja Unije, predstavlja dodatno otežanje kada se govori o rješenju za izbjegličku krizu. Pitanje je da li su ekonomski razlozi zaista to radi čega se sprečava ulazak migranata u zemlje Unije, ili postoji i druga pozadina iza toga koja uključuje nacionalizam. Riječ je, dakle, o novoj Evropskoj “neprozirnosti”, o tenzijama koje nastaju između milosti, ili neki bi rekli liberalnih vrijednosti, o sućuti prema izbjeglicama, s jedne strane,  i o tri vrlo jaka egzistencijalna straha:  da će valovi izbjeglica uništiti ideju državno-nacionalno-ekonomskog, socijalno-kulturnog i vjerskog vrijednosnog  jedinstva.1

Članice Unije se protive prilivu stranaca u njihove zemlje, dok sa druge strane imamo podatke da je generalan problem tih zemalja mal prirodni priraštaj. Nepostojanjem priliva nove radne snage ove zemlje bi se suočile sa problemom vezanim za izmirenje obaveza penzionog osiguranja. Neke od najrazvijenijih svjetskih privreda koje se susreću sa ovim problemom jeste Japan, jedna od vodećih svjetskih ekonomija. Shodno tome, prilivi radne snage iz inostranstva su od faktora opstanka ovih ekonomija, kao i daljnjeg razvoja.

Jedan od podataka koji, slično navedenim, pokazuje da priliv migranata u zemlje Unije nije nužna negativnost kao što se to želi pokazati, jeste primjer  Turske. Doseljenjem u Tursku migranti su počeli sa kupovinom lokalnih proizvoda, od hrane do kućnih potrepština tipa šporet i slično, te gradevinskog materijala. Procjene su da je ova potrošnja ravna iznosu od 1,7 posto turske bruto društvene proizvodnje. 2  Istina je da je turska vlada morala da obezbijedi kampove i mjesta gdje će izbjeglice boraviti, ali te iste izbjeglice pokreću svoje biznise i otvaraju nova radna mjesta. Stoga su podaci o ekonomskom rastu Turske u četvrtom kvartalu 2015. od 4% premašila očekivanja zvaničnika, a prognoze za rast privrede u 2016. su takoder povećane. Slična situacija je i u susjednom Libanu koji, iako je zabilježio veliki priliv izbjeglica iz Sirije, u 2016. očekuje privredni rast od 2,5% , najveći od 2010. godine, navodi se u izvještaju američkog Brookings Instituta.3  Jedna od rijetkih realnih negativnosti koja se može navesti jeste pad prosjecne dnevnice rada.

Prema podacima MMF – a prilivi izbjeglica ne samo da imaju uticaj na privremeno povećanje ekonosmkog rasta, vec postoji i mogucnost rasta na dugi rok. Bruto društveni proizvod EU-a bi zbog toga mogao rasti za dodatnih 0,13% u 2016. i 2017. godini, a rast ce biti veći u Austriji (0,5%), Švedskoj (0,4%) i Njemackoj (0,3%). 4

Gledajući sve navedeno, strahovi zemalja Unije nisu opravdani, nit se mogu smatrati realnim obzirom da podaci i činjenice ukazuju na drugačije. Strahovi Evrope za povećanje terorizma kroz ulazak migranata je jedan od ponajvećih dokaza koji koriste kako bi odbili ulazak istih.

Priredio: Ahmed B.