Prenosi se od Mu’aza ibn Džebel radijellahu 'anhu da je rekao: „Oporučio mi je Allahov Poslanik  sallallahu 'alejhi ve sellem deset riječi. Rekao je:
„Ne čini Allahu širka, pa makar bio ubijen i zapaljen;
Ne griješi prema svojim roditeljima, pa makar ti naredili da odeš od svoje žene i imetka;
Ne ostavljaj nikako bilo koji propisani namaz namjerno, jer ko ostavi neki propisani namaz namjerno – od njega je daleko Allahova zaštita;
I upozoravam te na nepokornost, jer zaista nepokornost čini Allahovu srdžbu dozvoljenom;
I upozoravam te na bježanje sa bojnog polja, pa makar ljudi izginuli;
A kada ljude pogodi smrt budi čvrst;
Udjeljuj na svoju porodicu shodno svojoj moći;
Ne diži sa njih svoj štap (kad je) radi odgoja;
I straši ih Allahom.“ 7

Peta oporuka je klonjenje grijeha uopšteno.
Kaže Ibnu-l-Kajjim rahimehullah: „Sreo je jedan od selefa nekog čovjeka, pa se ovaj grubo ponese prema njemu i uvrijedi ga. Onda mu on reče: sačekaj dok uđem u kuću i ponovo izađem. Pa uđe u kuću i pade Allahu na sedždu, ponizi Mu se Uzvišenom, pokaja se i usrdno obrati. Zatim izađe pred ovog čovjeka te mu on reče: Šta si to učinio? On odgovori: pokajao sam se Allahu za grijeh kojim je Allah dao vlast tebi nada mnom.
Ne postoji u onome što je Allah ostvario ništa gore od grijeha i onoga što iz njih proizilazi. Kada se Allahov rob očisti od grijeha ondaj je sačuvan i od njegovih posljedica. Ne postoji ništa korisnije za Allahovog roba kada mu njegov suparnik učini nešta nažao, ezijeti ga i nadvlada ga – nema mu ništa korisnije od iskrene tevbe.“
Šesta oporuka je upozorenje da se pobjegne sa bojnog polja, makar svi ljudi stradali. Bježanje sa bojnog polja se ubraja u sedam upropaštavajućih grijeha. Prenosi se od Ebu Hurejre radijellahu 'anhu da je rekao Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem: „Klonite se sedam upropaštavajućih grijeha: Činjenja širka Allahu, sihra, bespravnog ubistva čovjeka, jedenja kamate, jedenja imetka siročeta, uzmicanja na dan borbe, i potvaranja čednih poštenih vjernica.“ 8
Allah Uzvišeni je naredio čvrstoću i postojanost u momentima borbe:

يَٰٓأَيُّهَا ٱلَّذِينَ ءَامَنُوٓا۟ إِذَا لَقِيتُمُ ٱلَّذِينَ كَفَرُوا۟ زَحْفًا فَلَا تُوَلُّوهُمُ ٱلْأَدْبَارَ ١٥ وَمَن يُوَلِّهِمْ يَوْمَئِذٍ دُبُرَهُۥٓ إِلَّا مُتَحَرِّفًا لِّقِتَالٍ أَوْ مُتَحَيِّزًا إِلَىٰ فِئَةٍ فَقَدْ بَآءَ بِغَضَبٍ مِّنَ ٱللَّهِ وَمَأْوَىٰهُ جَهَنَّمُ وَبِئْسَ ٱلْمَصِيرُ ١٦

15 O vjernici, kada se s nevjernicima sukobite, a njih nastupa mnogo, leđa im ne okrećite; 16 onaj ko im tada leđa okrene – osim onog koji se povuče s namjerom da se ponovo bori ili drugoj četi pristupi – vratiće se natovaren Allahovom srdžbom; prebivalište njegovo biće Džehennem, a užasno je on boravište.

El-Enfal, 15 - 16


Rekao je Es-Sa’di rahimehullah: „Ovaj ajet ukazuje da je bježanje sa bojnog polja bez opravdanja jedan od najvećih grijeha…osim onoga ko se povuče da bi se ponovo borio, a to je onaj koji se povuče sa jedne strane na drugu da bi bio u boljoj poziciji za dalju borbu…ili ko se povuče da bi drugoj formaciji pristupio, tj. grupi boraca koji ga štite i pomažu u daljoj borbi protiv nevjernika…“ 9
Sedma oporuka je „i kada ljude pogodi smrt – budi čvrst“, tj. ne gubi snagu i strpljenje, i ne srdi se, nego je na čovjeku da se preda Allahovoj odredbi, pripremi za susret sa Allahom na Sudnjem danu, jer koliko god se život oduljio, neminovno je čovjeku da na kraju uđe u kabur. Ova oporuka označava postojanost na životnim nedaćama koje čovjeka pogađaju. S druge strane, postojanost na životnim musibetima ukazuje na snagu imana i dubinu ubjeđenja, jer neće nijedna duša umrijeti dok ne potroši svoju opskrbu i životni vijek.

Osma oporuka je da se udjeljuje na svoju porodicu shodno vlastitoj moći, jer čovjek će odgovorati za njih na Sudnjem danu. Rekao je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem: „Dovoljno je čovjeku grijeha da upropasti onoga koga hrani.“ Poznato je da udjeljivanje na ženu i djecu predstavlja jedan od najboljih načina da se čovjek približi Allahu, kao da je isto i od najvećih pokornosti Uzvišenom.

Deveta oporuka se tiče odgoja djece, a glasi „ne diži sa njih svoj štap (kad je) radi odgoja.“ U ovom značenju su i riječi Alije radijellahu 'anhu: „Batina djetetu je kao gnojivo za zemlju.“ Ovo ne znači da islam poziva na upotrebu sile i grubosti. Nikako, već poziva na korištenje blagosti na mjestu gdje treba blagost, a na upotrebu batine tamo gdje je ona nužna, a uspješan je samo onaj kome Allah podari uspjeh. Takođe, previše laskanja i popuštanja kvari dijete, kao što pretjerana grubost i sila čini srce djeteta grubim prema drugim.

Deseta oporuka je da se dijete straši Allahovom kaznom u svrhu njegovog odgoja. I zaista, kada se strah od Allaha usadi u srce, isti probudi ličnost, pokrene ljudsko tijelo ka ibadetu, ugasi strasti čovjeka, stoga – usadi ovaj ahlak u srce svog djeteta.
Revnosan budi u držanju za ove savjete, uhvati se za njih svojim kutnjacima, i od Allaha traži pomoć.
Sažeti prijevod iz knjige: Sahihu vesaja-r-resuli: str.572-574; El-Mektebetu-t-tevfikijjeh