Značenje natjecanja i nadmetanja u dunjaluku

Pitanje:

U hadisu od Ebu Hurejre radijellahu 'anhu  stoji da je rekao Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem  : „Čuvajte se sumnjičenja! Doista je sumnjičenje najlažniji govor. Ne istražujte jedni druge, ne uhodite, ne nadmećite se, ne zavidite jedni drugima, ne mrzite se međusobno, ne okrećite jedni drugima leđa, već budite Allahovi robovi, braća.“ Čiatao sam u nekim fetvama da je natjecanje u dunjalučkim stvarima dozvoljeno. Kako to, kada Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem  (u ovom hadisu) kaže: „ne nadmećite se –ne natječite se“? Spomenite dokaze po moogućnosti.

Odgovor:

Šejh Muhammed ibn Salih El-Munedžid 

Hvala Allahu, neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu porodicu i sve njegove ashabe.

Billježi imam Muslim rahimehullah od Ebu Hurejre radijellahu 'anhu da je rekao Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem: „Čuvajte se sumnjičenja! Doista je sumnjičenje najlažniji govor. Ne istražujte jedni druge, ne uhodite, ne nadmećite se, ne zavidite jedni drugima, ne mrzite se međusobno, ne okrećite jedni drugima leđa, već budite Allahovi robovi, braća.“ 1

Dakle, Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem je naredio muslimanima da budu braća koja se međusobno vole, i zabranio im ono što poništava tu ljubav, poput ružnog mišljenja, uhođenja, nadmetanja u dunjaluku, međusobne zavisti, mržnje i okretanja leđa.

Rekao je Ibn Abdulberr rahimehullah : Poslanikove sallallahu 'alejhi ve sellem riječi: „ne natječite se“ imaju za cilj natjecanje u dunjaluku, a značenje toga je da se traži dominacija u stvarima dunjaluka nad drugima, uznošenje nad njima, nadmetanje s njima u vođstvu, primjenu sile nad njima, i zavist prema onome što im je Allah dao od dunjaluka. S druge strane, natjecanje u dobru i zavist radi činjenja dobra 2 raznim putevima dobročinstva, – ništa od ovoga ne podilazi pod značenje citiranih Poslanikovih riječi  3

Dakle, kada natjecanje odvede u haram, ili se usljed toga zapostavi neka obaveza, onda je to haram, tačno ono što je zabranjeno (hadisom)

Bilježe imam Buharija i Muslim rahimehumallah od ‘Amr ibn ‘Avf El-Ensarija radijellahu 'anhu da je rekao Allahov Poslanik  sallallahu 'alejhi ve sellem: „Tako mi  Allaha, nije siromaštvo ono čega se plašim za vas, nego se plašim za vas da vam se pruži ovaj svijet kao što je bio pružen/otvoren onima prije vas, pa da se u njemu natječete kao što su se oni natjecali, i da vas to uništi kao što je njih uništilo.“ 4

Rekao je Ibn Hadžer rahimehullah : Et-tenafus- natjecanje označava želju za nečim, da se osoba izdvoji (od ostalih) u tome, dominira (nad drugima) u tome. Osnova te riječi je „nefis“ – nešto skupocjeno u svojoj kategoriji. 5

Zaključak:

Ako natjecanje u dunjaluku vodi ka uznošenju (nad drugima), osiljavanju, zavisti i zapostavljanju stvari ahireta, onda je takvo natjecanje ukoreno. Dočim, ako je takmičenje u dunjaluku u dozvoljenim stvarima, i ne vodi ka nečemu što je šerijatom pokuđeno, – onda je takvo natjecanje dozvoljeno i nema u njemu grijeha, čak u nekim stvarima može biti pohvalno.

Ovo pitanje je prelijepo spomenuo Ibn Hadžer rahimehullah  govoreći o propisima natjecanja:

„Ako natjecanje biva u pokornosti Allahu, onda je ono pohvalno. Od toga su riječi Uzvišenog:

خِتَٰمُهُۥ مِسْكٌ ۚ وَفِى ذَٰلِكَ فَلْيَتَنَافَسِ ٱلْمُتَنَٰفِسُونَ ٢٦

26 čiji će pečat mošus biti – i neka se za to natječu oni koji se hoće natjecati! –

Al-Mutaffifine, 26

. Ako je natjecanje u griješenju, onda je ono pokuđeno. Od toga je spomen natjecanja u citiranom hadisu: „i ne natječite se- ne nadmećite se.“ A ako je u dozvoljenim stvarima, onda natjecanje biva dozvoljenim.“ 6

Shodno ovome, Vjerovjesnikova sallallahu 'alejhi ve sellem  zabrana natjecanja nema za cilj svaku vrstu natjecanja.

A Allah najbolje zna.

Prijevod sa:

https://islamqa.info/ar/238965

  1. Hadis bilježi imam Muslim: 2563.

  2. op.prev. Zavist drugome u činjenju dobra ovdje označava da čovjek priželjkuje sebi da čini dobro kao što to neko drugi čini, bez da isto dobro nestane kod onoga ko to čini. A Allah najbolje zna.

  3. Et-Temhid: 22/18.

  4. Hadis bilježi imami Buharija:3158, i Muslim:2961.

  5. El-Feth: 245/11.

  6. Fethu-l-bari:167/1.