By Turska je jedna od najrazvijenijih zemalja danas, sa jednom od najrazvijenijih i najbrže rastućih ekonomija svijeta. Nekada je Turska, kao mnoge zemlje danas, ovisila od kredita MMF – a, ali su se uloge promijenile prije nekoliko godina, te sada Turska daje zajmove za kreditiranje MMF – u koji se kreću u milijardama dolara.
Kada je u pitanju razvoj, Turska svake godine otvori oko milion novih radnih mjesta pa je stopa nezaposlenosti u državi pala na svega 9%. Nezaposlenost je 2003. godine iznosila 10,3%, dok je 2014. godine bila 8,8%, a stopa nezaposlenosti mladih svrstava se medu najniže u Evropi. Izvoz iz Turske 2002. godine iznosio je 36 milijardi dolara, a do 2013. godine dosegao je 152 milijarde dolara, dok je uvoz sa 51,5 milijardi dolara skočio na 251,7 milijardi dolara. Izvoz Turske kontinuirano raste po stopi većoj od 10%. U posljednjih deset godina Turska je utrostručila BDP i u 2014. godini BDP je po glavi stanovnika iznosio 823,24 biliona dolara.
Turska je istovremeno zabilježila napredak u smanjenju siromaštva jer je, kako zvanična statistika tvrdi, drastično smanjen broj onih koji dnevno privređuju ispod 2,15 dolara. Takvih je u 2002. bilo 3-4%, a danas ih je prema zvaničnoj statistici 0,2%. Broj onih koji dnevno privređuju ispod 4,30 dolara od 30% stanovništva prije deceniju, danas je opao na 3,7%.1 Inflacija u Turskoj iznosila je 2002. godine 45%, a već je 2004. godine snižena na 10%.
Gledajući sve ove podatke postavlja se pitanje: Kako da jedna ovako razvijena ekonomija koja se trenutno nalazi na 17-om mjestu u svijetu sa tendencijom daljnjeg penjanja na ljestvici, i dalje ne može da ostvari pristupanje EU?
Zahtjev za članstvo u Evropskoj ekonomskoj zajednici Turska je podnijela 1959. god., a zatim joj pristupila kao pridružena članica potpisivanjem Sporazuma iz Ankare 1963. godine. Nakon toga podnosi zahtjev za puno članstvo Evropskoj uniji 1987. godine, da bi je lideri EU prihvatili 1999. kao „zemlju kandidata“, s tim da su pregovori o punopravnom članstvu počeli tek 2005. godine, tokom prvog mandata Stranke pravde i razvoja (AKP), ali bez preciziranja vremenskog okvira. http://balkans.aljazeera.net/vijesti/odugovlacenje-ulaska-turske-u-eu
Jedni od vodećih razloga za nemogućnost pristupanja EU su:
– Integritet i geografija, jer zemlje članice EU ne gledaju na Tursku kao zemlju Evrope, jer se njen veći dio nalazi na teritoriju Azije. Takođe broj stanovnika Turske je jako visok, tako da bi Turska jako brzo pretekla Njemačku što bi izazivalo problem po pitanju donošenja odluka u Uniji. Radi se o Evropskom parlamentu za koji postoji strah da ulaskom Turske i njenim udjelom u odlukama, znatno bi se narušio interes politika i odluka koje donosi ovaj kršcanski krug.
– Drugo jeste brz razvoj Turske ekonomije koja bi lako preplavila tržište rada Evrope svojom jeftinom random snagom, te pored toga i ulazak turskih proizvoda, ponajviše poljoprivrednih, koji su jeftiniji i bolji po kvalitetu od evropskih.
– Treći razlog se nalazi u oblasti vanjske politike. Spor Turske sa Grčkom i Armenijom predstavlja kamen spoticanja za prijem u EU, budući da Grčka stavlja veto na članstvo Turske konkretno zbog njenog stava po pitanju Kipra, a što predstavlja najznačajniji problem izmedju dvije države.
Nakon svega navedenog, vidimo da Turska kao samostalna država sa vlastitom razvijenom ekonomijom i nije u potrebi za Unijom kao što je to nekada bila. U medunarodnim odnosima Turska je jak partner sa EU po pitanju snadbijevanja proizvodima te investicijama. Unatoč svemu, integracija Turske u Uniju će i dalje ostati pitanje.
Pripremio: Ahmed B.
Comments