To može samo onaj kome je učinjena nepravda

۞ لَّا يُحِبُّ ٱللَّهُ ٱلْجَهْرَ بِٱلسُّوٓءِ مِنَ ٱلْقَوْلِ إِلَّا مَن ظُلِمَ ۚ وَكَانَ ٱللَّهُ سَمِيعًا عَلِيمًا ١٤٨

148 Allah ne voli da se o nepravdi glasno govori, to može samo onaj kome je učinjena nepravda. – A Allah sve čuje i sve zna.

An-Nisa, 148

Ibn Dževzi rahimehullahu svom tefsiru „Zadu-l-mesir“ je naveo tri govora o značenju ajeta „…to može samo onaj kome je učinjena nepravda“

  • Prvi: da onaj kome je učinjena nepravda može da dovi protiv nepravednika – ovo je rekao Ibn Abbas radijellahu 'anhuma;
  • drugi: da mazlum, tj. onaj kome je učinjena nepravda, može istom mjerom uzvratiti na pretrpljenu nepravdu– ovo je kazao El-Hasan i Es-Sudijj rahimehumallah;
  • i treći: da može obavjestiti o nepravdi onoga koji ju je nanio – ovo bilježi Ibn Ebi Nedžih od Mudžahida rahimehumallah.

Kaže Ibn Kesir rahimehullah u svom tefsiru: „Značenje ajeta je da Allah ne voli da neko dovi protiv nekog osim ako mu je učinjena nepravda. Takvom je dopušteno da dovi protiv onoga ko mu je nanio nepravdu, a ako se strpi to mu je bolje.”

Rekao je Abdu-l-kerim ibn Malik El-Džezerijj rahimehullahu vezi ovog ajeta: Riječ je o čovjeku koji te opsuje/pogrdi pa i ti njega opsuješ/pogrdiš, ali kao on o tebi izmisi neku laž, ti nemoj slagati na njega zbog riječi Uzvišenog:

وَلَمَنِ ٱنتَصَرَ بَعْدَ ظُلْمِهِۦ فَأُو۟لَٰٓئِكَ مَا عَلَيْهِم مِّن سَبِيلٍ ٤١

41 Neće odgovarati onaj koji istom mjerom uzvrati za pretrpljenu nepravdu,

Ash-shoura, 41

Spomenuto se podudara sa hadisom koji bilježi imam Muslim rahimehullahu svom Sahihu od Ebu Hurejre radijellahu 'anhu da je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem rekao: „Što se tiče dvojice koji jedan drugog vrijeđaju, onaj koji prvi počne snosi sav grijeh, pod uvjetom da drugi (mazlum) u svom odgovoru ne pređe mjeru i ne kaže više nego što je njemu rečeno“ 1

Imam Kurtubi rahimehullah u spominje svom tefsiru da se učenjaci razilaze u vezi načina javnog/glasnog istupa o zlu i šta je od toga dozvoljeno. U vezi s tim, kaže El-Hasan rahimehullah: onaj ko je pretrpio nepravdu neka ne dovi protiv nepravednika, već neka kaže: „Allahu moj, pomozi mi protiv njega“, ili „Allahu moj, vrati mi moje pravo“, ili „ Allahu, razriješi između mene i onoga što hoće onaj koji mi nepravdu nanosi“ …

S druge strane, Ibn Abbas radijellahu 'anhuma i drugi kažu da je dozvoljeno mazlumu doviti protiv nepravednika, a ako se strpi to mu je bolje. Dakle, mazlum može da uzvrati istom mjerom nepravedniku makar on (nepravednik) bio vjernikom.

Ako je, pak, nevjernik načinio nekom nepravdu onda nema smetnje da se pusti jezik na njega u dovi tražeći propast za njega i slično, kao što je uradio Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem doveći: „Allahu, žestoko kazni (pleme) Mudar i podaj mu (gladne) godine poput godina Jusufa (alejhiselam).“ 2 Takođe je dovio protiv određenih nevjernika pominjući ih poimenice.

Pročitajte:  El-Kurtubi: Spavanje u džamiji

Skupina učenjaka je rekla da se ajet odnosi na osobu koja odsjedne kod druge pa ga on ne ugosti i ne počasti – da je takvom dozvoljeno da spomene kako ga dotični nije ugostio/počastio. Imam Kurtubi rahimehullahu svom tefsiru navodi da je Mudžahid rahimehullahkazao: Ajet je objavljen u vezi ugošćavanja. Naime, prenosi ibn Džurejdž od Mudžahida rahimehumallahda je rekao: Ajet je spušten u vezi čovjeka koji je bio gostom kod drugog pa ga (domaćin) nije ugostio – da je takvom dozvoljeno da kaže kako ga dotični nije ugostio/počastio.

Ovim ajetom su neki učenjaci dokazivali obaveznost ugošćavanja rekavši: nepravda je zabranjena pa otuda zaključujemo da je ugošćavanje obavezno 3. Ovo je stav Lejs ibn Sa’da rahimehullah, dok je stav većine učenjaka da je ugošćavanje od lijepih i plemenitih moralnih osobina. Mišljenje o obaveznosti ugošćavanja se prenosi i od imama Ahmeda rahimehullahzbog hadisa ‘Ukbete ibn ‘Amira radijellahu 'anhu: „Kazali smo: o Allahov Poslaniče, šta kažeš o ljudima koji, kada nas negdje pošalješ i kod njih odsjednemo, oni nas ne ugoste?“ Reče: „Kada odsjednete kod nekog naroda pa vam odrede ono što pripada gostu – to primite od njih. Ako to ne učine, onda uzmite od njih pravo gosta koje mu pripada“ 4 Kaže imam Ebu Bekr El-Džesas rahimehullah: Ispravno je da se ovo odnosi na slučaj kada je ugošćavanje obavezno jer se prenosi od Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem da je rekao: „Ugošćavanje je tri dana, a sve preko toga je sadaka“. Takođe, ovo se tiče onoga koji ne nađe ništa da jede i zatraži gostoprimstvo pa mu se isto ne ukaže –da je takvome dopušteno da se žali.

„ A Allah sve čuje i sve zna.“

Kaže Imam Begavi rahimehullah: tj. čuje dovu mazluma i zna za kaznu zalima (nepravednika).

Ibnu-l- Dževzi rahimehullahveli: „A Allah sve čuje“, tj. od onog što glasno govorite o zlu, „i sve zna“ tj. zna što tajite od toga. Takođe je rečeno: čuje govor mazluma i zna šta mu je u srcu. Kurtubi kaže da je ovo upozorenje zalimu kako bi ostavio nepravdu, a mazlumu kako ne bi prešao granicu u uzvraćanjau na to. Zatim je Uzvišeni pohvalio i podstaknuo na oprost u narednom ajetu:

Pročitajte:  Nedoumice poricatelja proživljenja 2.dio

إِن تُبْدُوا۟ خَيْرًا أَوْ تُخْفُوهُ أَوْ تَعْفُوا۟ عَن سُوٓءٍ فَإِنَّ ٱللَّهَ كَانَ عَفُوًّا قَدِيرًا ١٤٩

149 Bilo da vi dobro djelo javno učinite ili ga sakrijete ili nepravdu oprostite – pa, Allah mnogo prašta i sve može.

An-Nisa, 149


Riječi Uzvišenog: „Bilo da vi dobro djelo javno učinite…“ po tumačenju Ibn ‘Abbasa radijellahu 'anhumaznače djela dobročinstva poput posta i sadake. Ovaj govor Ibn ‘Abbasa radijellahu 'anhuma je spomenuo Ibn-l-Dževzi rahimehullahu svom tefsiru, te dodaje: Neki su rekli da je značenje ovoga ajeta : „Bilo da vi dobro djelo javno učinite…“ tj. ako ispoljite dobro djelo umjesto zla.

„…ili ga sakrijete…“

Većina mufesira kaže da se zamjenica „ga“ (ar. ha) vraća na dobro djelo (ar. hajr), tj. da znači: ‘ili ako sakrijete dobro djelo.’ Neki tumači su, pak, kazali da se zamjenica vraća na riječ zlo (ar. es-su’) spomenuto u prethodnom ajetu:

۞ لَّا يُحِبُّ ٱللَّهُ ٱلْجَهْرَ بِٱلسُّوٓءِ مِنَ ٱلْقَوْلِ إِلَّا مَن ظُلِمَ ۚ وَكَانَ ٱللَّهُ سَمِيعًا عَلِيمًا ١٤٨

148 Allah ne voli da se o nepravdi glasno govori, to može samo onaj kome je učinjena nepravda. – A Allah sve čuje i sve zna.

An-Nisa, 148

„…ili nepravdu oprostite…“

Kaže Ibn Kesir rahimehullah: …ili oprostite onome koji vam je nešto ružno učinio, – pa, doista, sve ovo vas približava Allahu Uzvišenom i povećava vašu nagradu kod Njega, – jer je od Njegovih Uzvišenih osobina da prašta svojim robovima uz mogućnost i snagu da ih kazni. Zato je i kazao: „…pa, i Allah mnogo prašta i sve može“.

Stoga je došlo u predaji da meleki Nosioci Arša hvale Allaha veličajući Ga, pa govore: „Uzvišen neka si Ti Svojom blagošću nakon Tvoga znanja“, dok drugi ponavljaju: „Uzvišen neka si Ti Svojim oprostom nakon Tvoje snage“.

Otuda je došlo u vjerodostojnom hadisu„…da Allah neće povećati robu sa oprostom osim ponos i veličinu“ 5

Kaže Ebu Sulejman rahimehullahu vezi riječi Uzvišenog: „…pa, i Allah mnogo prašta i sve može“ tj. Allah je oduvijek onaj koji prašta uz mogućnost da kazni, – stoga, oprostite i vi (ljudi) i onda kada možete uzvratiti i kazniti.

Rekao je Imam El-Begavi rahimehullahu vezi s riječima Uzvišenog ”a ako dobro djelo pokažete…” tj. Učinite dobro djelo pa vam ono bude upisano desetorostruko, a ako ga samo naumite, bez da ga uradite, bude upisano kao jedno dobro djelo.

Takođe je rečeno da se pod riječju dobro djelo (ar. hajr) cilja na imetak, tj. ako javno udjelite sadaku, ili je sakrijete, ili oprostite učinjenu nepravdu, pa Allah mnogo prašta i sve može.6

  1. Muslim; Poglavlje o dobročinstvu i rodbinskoj vezi: 2587.

  2. Hadis bilježi Buharija: 804.

  3. op.prev. jer je onaj koji nije ugošćen okarakterisan kao osoba kome je nanesena nepravda

  4. Muslim 1727, Begavi u Šerhu-s-suneh 11/339.

  5. hadis bilježi imam Muslim: 2588

  6. op.prev. Članak je prvobitno objavljen u proljeće 2014.