Enes ibn Malik radijellahu 'anhuma prenosi od Zejd ibn Sabita radijellahu 'anhu da je rekao: „Sehurili smo sa Allahovim Poslanikom sallallahu 'alejhi ve sellem, a zatim je ustao da klanja (sabah) namaz.“ Kaže Enes radijellahu 'anhu: Rekao sam Zejdu radijellahu 'anhu: „Koliko je bilo između poziva(ikameta) i sehura?“ Odgovori: „Toliko da se prouči pedeset ajeta.“1 2

 

Iz hadisa se zaključuje:

  • Vrijednost odgađanja sehura sve do pred zoru;
  • Da se ubrzo nakon toga pristupi sabah namazu, tj. da namaz bude blizu od nastupa vremena imsaka (vremana sustezanja od svega što kvari post);
  • Da je vrijeme imsaka zapravo pojava zore, kao što je u riječima Uzvišenog (u prijevodu):

„…jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore…“ (2:187).

  • Na osnovu ovoga se zna da je vrijeme imsaka sprva izlaska/nastupa zore, i da je novotarija to što neki ljudi određuju dva vremena – vrijeme imsaka i vrijeme izlaska zore.