Piše: Rami Hanefi Mahmud

Sedžde zahvale su propisane prilikom ostvarivanja neke blagodati, uklanjanja neke nedaće ili bilo čega što obraduje čovjeka; od Ebu Bekrete radijellahu 'anhu se prenosi da bi Allahov poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem kada bi ga neka stvar obradovala pao ničice (učinio sedždu) iz zahvalnosi Allahu Uzvišenom.1

Došlo je pouzdano, u Sahihima Buharije i Muslima, da je Ka'b ibn Malik radijellahu 'anhu učinio sedždu kada mu je došla vijest da je Allah primio njegovo pokajanje.2

Napomene

  1. Jače je mišljenje da se u sedždama zahvalnosti ne uslovljavaju isti uslovi kao u namazu (čistoća, okretanje prema kibli, pokrivanje stidnog mjesta), kao ni u sedždama recitacije (tilaveta).
  2. Propisana je sedžda zahvalnosti, kako je došlo u hadisu, a ne postoji namaz zahvalnosti, suprotno mišljenju mnogih ljudi.
  3. Znaj da nije od sunneta činiti sedždu zahvalnosti iza svakog namaza.
  4. U sedždama zahvalnosti nije propisano izgovaranje tekbira prije sedžde, niti izgovaranje selama nakon nje, niti se treba ustati kako bi se učinila iz stojećeg položaja.
  5. Dozvoljeno je da se kaže prilkom sedžde zahvalnosti سبحان ربي الأعلى Subhane rabbijel-a'la (Slavljen neka je moj Gospodar, Najuzvišeniji), kao što je dozvoljeno da se hvala Allahu izrazi i na drugi način.

Preuzeto sa blagim skraćenjem sa: http://www.alukah.net/sharia/0/51881/