Sat ovako, sat onako

Muslim u svom Sahihu bilježi od Hanzale el-Usejdija, radijallahu anhu, da ga je Ebu Bekr, radijallahu anhu, sreo, pa ga je upitao:”Kako si, Hanzala”” Hanzala mu odgovori: “Hanzala je postao licemjer.” Reče: “Subhanellah! Šta kažeš?” Reče: “Kada smo kod Allahovog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem i kad nam govori o Džennetu i Vatri skoro da ih gledamo, a kada se vratimo svojim ženama, djeci i imecima mnogo toga zaboravimo.” Ebu Bekr reče: “Tako mi Allaha, i ja slično osjećam.” Otišli su Allahovom Poslaniku sallallahu 'alejhi ve sellem pa Hanzala reče: ”Hanzala je licemjer, Allahov Poslaniče!” Allahov poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem reče: “A kako to?” Reče: “Allahov poslaniče, mi budemo kod tebe i ti nas podsjećaš na Vatru i Džennet, dotle da ih skoro vidimo, a kada od tebe izađemo budemo sa našim ženama, djecom i imecima mnogo toga zaboravimo!” Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem reče: “Tako mi Onog u čijoj je ruci moja duša, kada bi vi uvijek bili u stanju u kojem budete dok ste sa mnom i u spomenu Allaha, meleki bi se s vama rukovali na vašim posteljama i putevima, međutim, sat ovako i sat onako, Hanzala, sat ovako i sat onako, sat ovako i sat onako.” (Muslim)

Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem tri puta ovo ponavlja Hanzali da bi dobro upamtio. Šta znači sat ovako, sat onako? Dio vremena za robovanje Allahu, dio vremena za ovosvjetske potrebe, dio vremena za rad i ozbiljnost, dio vremena za odmor i opuštanje, za odmor koji treba da napuni baterije, da obnovi aktivnost, da se nakon umora čovjek povrati, da bi bio efikasniji.

Nije značenje ovoga da čovjek provede dio vremena u pokornosti Allahu, a dio u beskorisnim, nemoralnim stvarima, da svoje strasti hrani svakojakim budalaštinama.

Omer ibn Abdulaziz rahimehullah kaže: “Može musliman da se opusti i da se zabavlja, međutim da to ne učini svojim običajem i svojim ponašanjem, tj. svojom karakternom osobinom. Ako bude tako uradio onda će biti neozbiljan kad treba da bude ozbiljan i kada bude trebalo da radi, otezaće.”

Periodi aktivnosti i neaktivnosti

Shvatili su naši ispravni prethodnici da su ljudska srca slična tijelima, da se umaraju kao što se umaraju i tijela, da im je potreban odmor.

Kaže Ibn Mes’ud radijellahu 'anhu.: “Doista srca imaju periode strasti i aktivnosti i imaju vrijeme umora i neaktivnosti, pa uzmite ih kod aktivnosti, a ostavite ih kada su umorna.”

Međutim ne možemo u tim periodima opuštanja da se opustimo toliko da pređemo Allahove granice, da npr. slušamo ezan, a sjedimo nepomični, pod izgovorom da nas je uhvatila “neaktivnost”.

Isto tako ne možemo da kažemo da je opuštanje u životu cilj života, da čovjek osvanjava i omrkava u tom opuštanju, nego ovo opuštanje ima svoju potrebnu količinu u našem životu, da ne bi čovjek postao sitničav i izvještačen, pa skrenuo s puta.

Kaže Allahov poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem: “Propali su sitničari!” ¹

Zato su ashabi radijellahu anhum, kako bilježi Buharija u Edebulmufred, u vremenu opuštanja gađali se korama od dinja, međutim kada bi bilo pitanje istine i ozbiljnosti, oni su bili ljudine.

Kaže Ebu Seleme ibn Abdurrahman da ashabi nisu bili niti iskrivljeni, niti letargični, nego su znali citirati poeziju na svojim sjelima i prisjećali bi se stvari iz vremena džahilijeta, međutim kada bi se od jednog od njih tražilo da uradi nešto za vjeru zaokružile bi mu se oči, tj toliko bi stvari shvatio ozbiljno.

Kako je selef gledao na odmor

Kaže Ebu Derda radijellahu 'anhu : “Ja se potpomažem i liječim svoje srce dozvoljenom dokolicom, da bi mi srce bilo jače prilikom rada za istinu.”

Vidimo da su se i naši ispravni prethodnici odmarali, međutim za šta je bio njihov odmor, je li njihov odmor, bio puko opuštanje, tj rađenje suprotno onome što su radili kad su ozbiljni, ili je to bio samo izležavanje u momentima slabosti? Ne, njihov odmor je, za razliku od onoga kako se odmor danas shvata, vrijeme koje su oni iskorištavali kako bi sebi dozvoljenim stvarima udahnuli novu snagu, da bi ponovo radili djela pokornosti.

I nije u njihovim očima odmaranje bilo ciljem, nego sredstvom, za razliku od današnjeg vremena kada je odmor postao ciljem, i taj odmor nije mogao da izlazi iz okvira Šerijata, naprotiv, nego je bio pomoć da pročiste svoje duše i da se odgoje na muškosti, ljudskosti i ozbiljnosti.

Oni bi se takmičili među sobom dozvoljenim i korisnim takmičenjima; citirali su stihove poezije kako bi povećali svoju rječitost i oštroumnost, hrvali bi se kako bi ojačali svoja tjela, takmičili bi se u gađanju, i slično tome. Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem bi se trkao sa Aišom r.a., kao što je jednom prilikom izašao na pijacu i video ljude iz plemena Eslem kako se takmiče u gađanju, pa je rekao: “Bacajte, sinovi Ismailovi, jer je i vaš otac bio strijelac.”

Opuštanje kod Allahovog poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem

Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem je volio da opusti atmosferu, pa bi se često šalio sa svojim ashabima.

Jednom prilikom došla žena da traži svoga muža, pa je Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem upitao: “Ko je tvoj čovjek?” Pa je odgovorila: “Taj i taj.” Pa je upitao: “Je li to onaj što ima bjelinu u očima?” U drugom rivajetu se navodi da je žena požurila do svog muža i da je stala buljiti u njegove oči pa joj je rekao: “Šta ti je?” Rekla je da je Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem obavjestio da ima bjelinu u očima. Pa joj je rekao: “Zar nisi vidjela da mi je bjelina veća od crnine?”

Takođe Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem je znao reći Enesu r.a. “O posjedniče dva uha.”

Bilo je normalno za Allahovog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem da se šali, međutim ne možemo reći da je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem bio šaljivdžija i da su njegova sijela bila sijela zabave i smijeha, nego je ova šala dolazila kao so u hrani. Nije Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem gradio svoju ličnost na šali.

Ako pogledamo u ono što je došlo od Allahovog Poslanika vidimo da je bilo daleko više noćnog namaza, posta danju, džihada na Allahovom putu i rada za islam, to je ono što možemo naći u daleko većoj mjeri nego smijeh i zabavu, međutim smijeh i zabava ima svoje mjesto i nije isključena iz života Allahovog Poslanika, pa ako uzmemo uputu Poslanika ne možemo da je uzmemo samo u stvarima koje su nama drage i lahke, nego moramo da uzmemo uputu u svim stvarima, i kada kažemo da je šala od sunneta, svakako da jeste, međutim od sunneta su i mnoge druge stvari od kojih smo mi danas daleko.

Pravila dopuštenog opuštanja

Kada se odmaramo, moramo da se odmaramo u skladu sa određenim opštim pravilima. Naš odmor ne može biti kao da smo pušteni sa lanca, da radimo stvari koje su nam zabranjene, nakon što smo se od toga sustegnuli, nego moramo da se i po pitanju našeg odmora trudimo da budemo u okviru Šerijata koji nam je propisan.

Kaže Omer ibn Abdul Aziz rahimehullah: “Pričajte o Allahovoj knjizi i pravite skupove oko Allahove knjige, pa kad se umorite pričajte lijepim govorom ljudi.”

Lijepim govorom, tj. govorom kojim se ne prelaze granice ukusa i lijepog ponašanja. Zar čovjek može da nakon što bude uzdignut robovanjem Allahu i učenjem Njegove knjige poželjeti da zadovoljava svoje najpoganije strasti?

Dozvoljen odmor nikako ne može da obuhvati ismijavanje drugih ljudi, ogovaranje, prenošenje tuđih riječi sa ciljem zavađanja, i ne može nikako da sadrži laž i izmišljotinu.

Ne može nikako da bude nešto u čemu nema ni ovosvjetske niti onosvjetske koristi, jer ono što upropaštava ljudski život i upropaštava vrijeme nije od dozvoljenog odmora.

Lutanje po ulicama i buljenje u ženska (i muška) stidna mjesta po putevima, sjedenje po raznoraznim mjestima dokolice ne može nikako biti od dozvoljenih stvari, zato što onaj koji boravi na takvim mjestima izlaže sebe tome da biva uvučen u razne nedozvoljene stvari.

Zabava danas

Kažu izvještaji da stopa kriminala raste vikendom i da raste u društvima u kojima je povećana nezaposlenost zbog viška slobodnog vremena. Pogotovo danas, u vremenu povezanosti i komunikacije, možemo da vidimo do kojeg stepena je došlo gubljenje vremena. Danas je gubljenje vremena postalo grana industrije i to najplaćenija grana industrije; sport, muzika, turizam, igre na sreću danas donose više novca nego proizvodne grane industrije. Najjače svjetske kompanije današnjice su kompanije koje se bave zabavom i dokolicom: Google, Apple, Facebook,…

Industrija zabave danas ima za cilj da ubije čovjekovo dostojanstvo i njegovu ličnost, da istopi njegovu želju za slijeđenjem Allahovog puta, da ga učini robom vlastitih strasti, da čitav svoj život provede u osrednjosti i grijehu i to je ono što se danas podrazumijeva pod zabavom i odmorom.

Zabava na bosanski način

I u toku ovog ljeta ljudi se odmaraju od nečega od čega se nisu ni umorili. U ovoj državi, u kojoj ne radi osim mali broj ljudi, odmaraju se samo školarci, a zabavljaju se svi. Udri brigu na veselje…

A ono čime se danas zabavljaju svjedoči koliko se nisko spustila inteligencija bosanskog naroda. Bosanski narod se zabavlja najidiotskijim, najpoganijim načinima zabave, od kojekakvih reality i trač emisija, idiotskih komedija, umobolesnih takmičenja,…

Nije mrsko svijetu otići u Sarajevo da gledaju klaunove u šarenim odjelima, nemilice trošiti pare na turbo-folkere, a puna im usta: nema se para, stanje je loše, došlo je do grla, palićemo, rušićemo itd.

Svako malo nam zaharlauču po čitavu noć, sabah dočekamo u njihovom harlauku i onda govore kako je stanje teško, pa prave nekakve brodolome, kome pravite brodolome ako smo davno potopljeni?

Zovneš ih na namaz, kažu nemaju vremena, a zašto nemaju vremena? Čime je zaposlen? Bukom i harlaukom?

وَنَادَىٰٓ أَصْحَٰبُ ٱلنَّارِ أَصْحَٰبَ ٱلْجَنَّةِ أَنْ أَفِيضُوا۟ عَلَيْنَا مِنَ ٱلْمَآءِ أَوْ مِمَّا رَزَقَكُمُ ٱللَّهُ قَالُوٓا۟ إِنَّ ٱللَّهَ حَرَّمَهُمَا عَلَى ٱلْكَٰفِرِينَ ٥٠ ٱلَّذِينَ ٱتَّخَذُوا۟ دِينَهُمْ لَهْوًا وَلَعِبًا وَغَرَّتْهُمُ ٱلْحَيَوٰةُ ٱلدُّنْيَا فَٱلْيَوْمَ نَنسَىٰهُمْ كَمَا نَسُوا۟ لِقَآءَ يَوْمِهِمْ هَٰذَا وَمَا كَانُوا۟ بِـَٔايَٰتِنَا يَجْحَدُونَ ٥١

50 I stanovnici vatre dozivaće stanovnike Dženneta: "Prolijte na nas vode ili nešto od onoga čime vas je Allah obdario!" – a oni će reći: "Allah je to dvoje nevjernicima zabranio, 51 kojima je vjera njihova bila igra i zabava i koje je život na Zemlji bio obmanuo." – Sada ćemo Mi njih zaboraviti, zato što su zaboravljali da će na ovaj Dan pred Nama stajati i zato što su dokaze Naše poricali.

El-A'raf, 50 - 51

Kad treba negdje da se napravi džamija oni kažu treba nam fabrika, a kad se za više para napravi stadion svi pohrle na njega.”

Ovim ljudima je najveća nedaća što je zadnji koji ih je posjetio od bjelosvjestskih klaunova Bono Vox i U2 1997. godine!!! Osamnaest godina bez posjete klauna? Zaobilaze nas u širokom luku, stvarno smo jadni i bijedni!

Ovo, ako išta, govori da je ovim ljudima životni cilj dokolica i zabava. Dokolica i zabava koju su uvijek pokvareni vladari koristili da zamažu oči gladnom svijetu, da ih odvrate od razmišljanja o važnijim stvarima. Jer da nije toga, onda bi njihove malverzacije bile ono čime se ljudi zanimaju, baš kao što šejtan želi da Allahovog roba odvrati zabavom od ibadeta i razmišljanja, da ga odvede što dalje, pa kaže: “Zabavljaj se, nije ti još vrijeme,” pa ga time zaokupi dok mu ne prođe vrijeme.

Ova bolest danas pogađa mlađe, kao što pogađa i starije. Danas je onaj ko se opire ovim stvarima u očima ljudi lud, nazadan, vehabija, … a ako prihvatiš ovaj način razmišljanja onda si cool i napredan!? Danas odrasli, umjesto da budu predvodnici dobra i napretka i čuvari morala i ljudskih vrijednosti, bivaju predvodnicima i pozivačima u razvrat i nemoral!

Ne mogu da shvatim kako neko može da ne brine gdje njegova 15-godišnja kćerka provodi noć, ili ga ne brine to da njegovom sinu neko večeras može da proda smrtonosnu drogu. Ne mogu da shvatim šta se nalazi u srcima ovih ljudi, šta se dešava njihovoj pameti, šta oni razmišljaju kad svoju djecu puste kao odvezanu stoku. Ako govorimo o iskrivljenosti omladine, ovo je izvor svega toga: porodica koja ne brine o svojim članovima.

Onaj ko pusti svoje dijete da luta bez ikakvih smjernica ne može očekivati da će u lutanju nabasati na uputu i nešto korisno. Sutradan kada bude morao da plaća liječenje od droge hiljadama maraka, možda će tad zažaliti. Ali, to nije pravo žaljenje, pravo žaljenje je kada dođeš na Sudnji dan i budeš obračunat za nemar prema svojoj porodici:

يَوْمَ يَفِرُّ ٱلْمَرْءُ مِنْ أَخِيهِ ٣٤ وَأُمِّهِۦ وَأَبِيهِ ٣٥ وَصَٰحِبَتِهِۦ وَبَنِيهِ ٣٦ لِكُلِّ ٱمْرِئٍ مِّنْهُمْ يَوْمَئِذٍ شَأْنٌ يُغْنِيهِ ٣٧

34 na Dan kada će čovjek od brata svoga pobjeći 35 i od majke svoje i od oca svoga 36 i od drúge svoje i od sinova svojih – 37 toga Dana će se svaki čovjek samo o sebi brinuti –

'Abese, 34 - 37

Potreba za iskorištavanjem slobodnog vremena

Znači, ako se slobodno vrijeme poveća i bude neiskorišteno, onda će to biti poteškoća i briga za sve, jer danas su vrata zla otvorena i teško ih je zaobići, a vrata dobra je malo, i sa te strane treba se truditi da se iskoristi vrijeme, pa ako ti je Allah dao slobodno vrijeme, npr. ne radiš nigdje, ili si na odmoru, ili ideš u školu pa ti je ovo vrijeme odmora, gledaj da ovo dragocjeno vrijeme bude kvalitetno iskorišteno.

Mi danas živimo u okrutnom sistemu, sistemu koji traži od nas aktivnost na koju ovaj narod nije navikao, mi živimo u kapitalizmu, gdje te svi gaze ako mogu gaziti, za bijednu naknadu, nije ovo vrijeme gdje ti je zagarantovano radno mjesto i penzija, moraš da se dovijaš, bjesomučno tražiš načina da ostvariš minimum egzistencije. Slobodno vrijeme je velika blagodat i prava dragocjenost, i možeš da ga iskoristiš za ovaj svijet, za onaj svijet, ili nikako!

Kažu da je Abdullah ibn Mubarek bio trgovac i da je nakon posla odlazio u svoju kuću da čita knjige predaja o ispravnim prethodnicima, a kada su ga pitali: “Zar se ne osjećaš usamljenim,” reče: “Ja nisam sam, ja sam sa Allahovim Poslanikom sallallahu 'alejhi ve sellem i njegovim ashabima.”

Ko koristi svoje slobodno vrijeme da uzdigne svoju dušu korisnim znanjem po kojem će raditi, trudeći se da od sebe otkloni neznanje i zabludu, ili da iskoristi svoje vrijeme u korisnom zanatu za nešto od čega će imati koristi na ovom svijetu, taj je svoje vrijeme iskoristio, a između njih dvojice je velika razlika. Međutim ko koristi svoje vrijeme u zabavi, pjesmi i svakojakim budalaštinama od kojih nema koristi, ili se šeta po gradu kao po modnoj pisti izlažući sebe tuđim očima, i izlažući svoje oči tuđim tijelima, ili hoda sa sijela na sijelo pričajući gluposti, zar je takav iskoristio svoje vrijeme?

Ako je ovo stanje pojedinca, rekli bi mu: “Ne piše ti se dobro sutra,” a ako je ovo stanje cijelog naroda, onda možemo pretpostaviti šta je sutra ovog naroda, osim ako ih Allah ne obuhvati Svojom milošću. Ako je ovaj narod danas ovakav, šta nas onda čeka kada odrastu djeca ovih, odgojena na odgoju ovih, dokle će nas dovesti njihova pokvarenost i zastranjenost?

Zbog ovog svega je bitno da musliman izađe iz ovih okvira, da svoje slobodno vrijeme iskoristi. Kaže Uzvišeni:

بِسْمِ ٱللَّهِ ٱلرَّحْمَٰنِ ٱلرَّحِيمِ وَٱلْعَصْرِ ١ إِنَّ ٱلْإِنسَٰنَ لَفِى خُسْرٍ ٢ إِلَّا ٱلَّذِينَ ءَامَنُوا۟ وَعَمِلُوا۟ ٱلصَّٰلِحَٰتِ وَتَوَاصَوْا۟ بِٱلْحَقِّ وَتَوَاصَوْا۟ بِٱلصَّبْرِ ٣

1 Tako mi vremena – 2 čovjek, doista, gubi, 3 samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.

El-'Asr, 1 - 3