By Treba znati da je svaka nepokornost otrov za srce i uzrok njegove bolesti i uništenja. Njena posljedica jeste skretanje volje s puta kojim je Allah zadovoljan, tako da njegova bolest raste i postaje sve opasnija.
Ibnu-l-Mubarak rahimehullah veli:
“Vidio sam kako loša djela ubijaju srce. Njegovo poniženje može voditi ka ovisnosti o njima. Odvraćanje od loših djela oživljuje srce, a protivljenje samom sebi najbolji je put ka tome.”
Ko god vodi računa o zdravlju i životu svoga srca mora se osloboditi učinaka ovih otrova, a zatim srce svoje zaštititi, izbjegavajući nove otrove. Ako uzme neki otrov greškom, mora požuriti da ukloni njegov učinak, okrenuvši se pokajanju i traženju Allahovog oprosta, kao i činjenju dobrih djela koja će izbrisati njegova loša djela.
Pod četiri otrova podrazumijevaju se nepotrebni ili suvišni govor, nekontrolirani pogled, prekomjerno uzimanje hrane i loše društvo. Od svih otrova, ova četiri su najrasprostranjenija i najviše utječu na dobrobit srca.
Prekomjerno uzimanje hrane
Uzimanje malih količina hrane jamči nježno srce, jak intelekt, ponizno vlastito biće, oslabljene strasti i blagu narav. Neskromnost u jelu uzrokuje suprotne osobine od onih hvale vrijednih.
El-Mikdan ibn Ma'd Jakrib radijellahu 'anhu veli: “Čuo sam Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem da je rekao: “ Nije sin Ademov napunio goru posudu od svog stomaka. Nekoliko zalogaja mu je dovoljno da održi svoju kičmu/snagu. A ako mora napuniti stomak, onda neka jednu trećinu napuni hranom, drugu trećinu pićem, a treću ostavi praznom za disanje.” 1
Prekomjernost u jelu podstiče na činjenje mnogih zabranjenih djela. Ona čini tijelo sklonim nepokornosti Allahu i čini da ibadet i poslušnost izgledaju zamornim, a ova su zla sama po sebi dovoljna. Pun stomak i prekomjernost u jelu uzroci su mnogim lošim djelima i smetnji ibadetu. Onaj koji se sačuva zla prejedanja spriječio je veliko zlo. Šejtanu je jednostavnije kontrolirati osobu koja je hranom i pićem napunila svoj stomak, pa se zato kaže: “Puteve šejtanove ograničite postom”. 2
Prenosi se da je jednom prilikom skupina mladića iz plemena Israelćana činila ibadet i došlo je vrijeme da prekinu post. Tada je jedan od njih ustao i rekao: “Nemojte previše jesti, jer ćete onda previše piti, a onda ćete previše spavati, i tako ćete previše toga izgubiti:’”
Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem, i njegovi ashabi radijellahu anhum nerijetko su bili gladni. Premda je razlog tome često bio nedostatak hrane, Allah je Svome Poslaniku sallallahu 'alejhi ve sellem odredio najbolje i najpovoljnije uvjete. Zbog toga su Ibn Omer i njegov otac prije njega radijellahu 'anhuma, uprkos obilnim količinama hrane koje su im bile dostupne, sveli svoje navike u jelu na one Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem.
Prenosi se da je Aiša radijellahu 'anha rekla: “Od vremena kada su došli u Medinu, pa do Poslanikove sallallahu 'alejhi ve sellem smrti, Muhammedova sallallahu 'alejhi ve sellem porodica nikada nije pojela svoj hljeb napravljen od žita svake u tri noći zaredom:’ 3
Ibrahim ibn ‘Azam veli: “Onaj koji kontrolira svoj stomak može kontrolirati i svoj din, i svako ko kontrolira svoju glad, može kontrolirati svoje lijepo ponašanje. Nepokornost prema Allahu najbliža je osobi koja je sita i čiji je stomak pun, a najudaljenija od osobe koja je gladna.”
IZVOR:
Čišćenje duše prema prvim izvorima; Ahmed Ferid
Preuzeto sa:
stazomislama.com
Comments