Od Ebu Hurejre radijellahu 'anhu  da je Allahov Poslanik   sallallahu 'alejhi ve sellem rekao: “Ko vjeruje u Allaha i Kijametski dan neka kaže kakvo dobro ili neka ćuti, i ko vjeruje u Allaha i Kijametski dan neka počasti svoga komšiju. Ko vjeruje u Allaha i Dan Sudnji  neka ugosti svoga gosta.” 7

Djela imana se nekada vežu za prava Allaha subhanehu we te'ala, kao što je izvršavanje vadžiba i ostavljanje harama. Tu spada i govoriti što je hajr, a prešutjeti ono što nije hajr.

Nekada se djela imana vežu za prava Allahovih robova: ugošćavanja gosta, počastiti komšiju i ne uznemiravati ga.

Ibn Mes’ud radijellahu 'anhu kaže: “Čuvajte se bespotrebnog govora”, a od imama En-Nehaija rahimehullah se prenosi: “Ljudi propadaju zbog bespotrebnog (suvišnog) imetka i govora.”

Od šteta koje donosi pretjeran govor

Uistinu, puno govora za kojim nema potrebe obavezuje krutost i tvrdoću srca, kao što stoji kod Et-Tirmizija rahimehullah u „Es-Sunen” od Ibn Omera radijellahu 'anhu: ” Nemojte puno govoriti osim kada je sjećanje na Allaha u pitanju. Doista kada se puno govori, ako nije u pitanju sjećanje na Allaha, srce postane tvrdo – a zaista je najudaljeniji insan od Allaha onaj u koga je srce tvrdo.”

-Omer ibnu-l-Hattab radijellahu 'anhu je rekao:” Ko bude puno govorio puno će i griješiti, a ko bude puno griješio, puno će i grijehe činiti; a ko bude puno grijeha činio, najprije će u vatru.”

-Ibn Mes’ud radijellahu 'anhu je rekao: “Tako mi Allaha, pored kojeg drugog boga osim Njega nema, ne postoji ništa na dunjaluku što je važnije da bude dugo u zatvoru od jezika!”

-Vehb bin Munebih rahimehullah kaže:”Svi su se mudraci složili oko toga da je osnova svih mudrosti ćutanje!”

Selefi su uvjek puno hvalili ćutanje tj. ne pričanje o lošem i o onome što te se ne tiče zbog žestine koju takva komunikacija ostavlja na dušu. Ljudi najčešće zapadaju u taj problem, a selefi su se liječili od toga i borili se protiv svojih duša navikavajući ih na šutnju o onome što ih se ne tiče.

                                                                                                                                                                                                                                  Da li vagaš svoje riječi?

Slavljen neka je Uzvišeni Allah! Koliko li samo pričamo, ispitujemo, istražujemo i žudimo za stvarima koje nam nisu od nikakve koristi ni na dunjaluku, a ni na ahiretu; to je, doista, suvišan i bezvrijedan govor. Kada bi čovjek sam sebi svodio račun na kraju dana prije nego li ode na spavanje, vidio bi da je njegov govor o onome u čemu nema koristi, niti ploda ili rezultata mnogo prisutniji nego li govor o onome u čemu ima koristi.

Najviše što uvodi u vatru

Prenosi se od Muaza ibn Džebela radijellahu 'anhu da je on rekao Vjerovjesniku sallallahu 'alejhi ve sellem: “O Allahov Vjerovjesniče, zar ćemo biti pitani i za ono što budemo govorili?” a Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem je odgovorio: “Majka te neimala! Pa zar će ljude u vatru na licima bacati išta drugo do riječi izgovorene jezicima.” 8

Ibn Redžeb rahimehullah objašnjava da vanjština ovog hadisa ukazuje na to da ono zbog čega ljudi najčešće ulaze u vatru je izgovaranje jezicima, a doista u grijeh govora spada i:

 

  1. Širk, a on je najveći grijeh kod Allaha 'azze we dželle;
    2. Govor o Allahu subhanehu we te'ala bez znanja – ovo je sudrug širku.
    3. Lažno svjedočenje koje je upoređeno sa činjenjem širka Allahu Uzvišenom.
    4. Isto tako, sihr, potvora i drugi veliki i mali grijesi bivaju jezikom, kao laganj, gibet – ogovaranje i nemimet – prenošenje tuđih riječi radi zavađanja.
    5. Ostali grijesi koji su u vidu djela, a koji većinski bivaju popraćeni govorom koji ih pomaže u tom griješenju.

 

U hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre radijellahu 'anhu   kaže Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem:“Najviše što ljude uvodi u vatru su dva otvora: usta i spolni organ.” 9

 

Ispravnost jezika i njegov trag na djelima

Jahja ibn Ebi Kesir rahimehullah kaže da  govor čovjeka utiče na njegova djela – čini ih ispravnim ili neispravnim.

 

Posljedice bezvrijednog i bespotrebnog govora

Ibn El-Kajjim rahimehullah kaže: “Što se bespotrebnog govora tiče, to robu doista otvara vrata šera-zla, a sva ta vrata su ulazi šejtanima – na suprotnoj strani sustezanje od bezvrijednog i bespotrebnog govora zatvaraju šejtanu sva ta vrata. A koliko li je samo ratova započeto zbog jedne riječi!”

 

‘Dersovi odgoja’
Šejh Halid b. Abdur-Rahman El-Husejnan rahimehullah

Preuzeto sa:

stazomislama.com