Šejh, imam, ‘alim, šejhul-islam Faradž Abdurahman ibn Ali ibn Muhammed ibn El-Dževzi rahimehullahje rekao:
”Od najinteresantnijih stvari je i svjesnost osobe koja umire pri vremenu njegove smrti. On postaje svjestan do nivoa koji se ne može objasniti i zabrinut bez granica.

Žudi za prošlim vremenom, želi da bude ostavljen kako bi nadoknadio ono što je propustio i kako bi bio iskren pri pokajanju u skladu sa svjesnošću koje sada ima radi blizine smrti.

Takav iz žalosti gotovo da ubije svoju dušu prije njezine stvarne smrti.

A kada bi se jedan atom ovakve iskrenosti našao pri čovjeku u vremenu zdravlja i blagostanja, sve ono što je namjerio činjenjem dobrog djela bilo bi ostvareno (primljenost njegovog djela bi bila zagarantovana).

Tako da onaj koji je obdaren znanjem zamišlja svoj posljednji čas i radi po onome što taj čas zahtjeva. A ako nije u stanju onda ga zamišlja u onolikoj mjeri koliko je u mogućnosti kako bi spriječio ruku požude i izazvao ozbiljnost i iskrenost u sebi.

A što se tiče osobe čiji je zadnji tren pred njegovim očima pa on je poput njegovog zarobljenika.

Kao što se prenosi o Habibu El-Adžemiju rahimehullah koji je svako jutro kada bi se probudio govorio svojoj supruzi: ”Ako danas umrem, neka me taj i taj okupa a neka me taj i taj prenese.”

A El-Ma’aruf rahimehullahje rekao jednoj osobi: ”Klanjaj srednji namaz (ikindiju) sa nama.” A ovaj je odgovorio: ”Ako budem klanjao ikindiju s vama neću moći klanjati akšam s vama.” A El-Ma’aruf mu reče: ”Kao da se nadaš da ćeš živjeti do akšama? Tražim zaštitu od Allaha od duge nade.” A kada je čuo nekoga da trača drugoga El-Ma’aruf mu reče:”Sjeti se pamuka kada ga smjeste na tvoje oči.”(kefini su od pamuka)

Sajdul-Hatir, str.263-264.
Izvor: http://alsiraat.co.uk/articles/ibn-al-jawzi-dying-persons-alertness