Prenosi imam Buharija rahimehullah od ‘Amr ibn ‘Avf El-Ensarija radijellahu 'anhu da je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem poslao Ebu ‘Ubejdu ibn Džerraha radijellahu 'anhu u Bahrejn da donese njihovu džizju (glavarinu). Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem je bio sklopio sporazum sa stanovnicima Bahrejna i postavio im za zapovjednika ‘Ala'a ibn El-Hadremija radijellahu 'anhu . Ebu ‘Ubejd je došao s glavarinom iz Bahrejna, pa su ensarije čuli za Ebu-Ubejdov dolazak i stigli na sabah-namaz s Vjerovjesnikom sallallahu 'alejhi ve sellem. Pošto je klanjao s njima sabah i okrenuo se, oni su se namjestili da ih vidi. Kad ih je vidio Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem se osmijehnu, i reče:
– Mislim da ste čuli da je Ebu ‘Ubejd nešto donio.
– Da, Allahov Poslaniče – rekoše oni, a on će na to:
– Radujte se i očekujte ono što će vas razveseliti.
Tako mi Allaha, nije siromaštvo ono čega se bojim za vas, nego se bojim za vas da vam se pruži ovaj svijet (bogatstvo), kao što je bio pružen onima prije vas, pa da se natječete (u imetku) , kao što su se oni natjecali, i da vas to natjecanje upropasti, kao što je njih upropastilo. “ 1

Navodi Ibn Hadžer rahimehullah u svom komentaru ovog hadisa sljedeće:
Ovaj se dagađaj zbio u devetoj godini po hidžri, godini kada su dolazile brojne delegacije Allahovom poslaniku sallallahu 'alejhi ve sellem. Stanovnici Bahrejna su bili medžusije i s njima je sklopljen ugovor da plaćaju džizju/glavarinu. Kada je Ebu ‘Ubejdeh radijellahu 'anhu došao sa tim imetkom od njih, Ensarije su se okupile na sabah namazu u Poslanikovoj sallallahu 'alejhi ve sellem džamiji, a nisu se okupljali tako osim radi neke prijeke/vanredne situacije, jer je svako pleme imalo mesdžid gdje su obavljali namaz. Zbog te okolnosti je Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem razumio da su se okupili radi njihove potrebe za tim imetkom.
„Oni su se namjestili da ih vidi“ znači, kako stoji u komentaru, da su pitali Vjerovjesnika sallallahu 'alejhi ve sellem išaretom za taj imetak. Njegov odgovor: „Radujte se“ je obavješetenje da će zadobiti ono što ciljaju.
Zatim je rekao:
“ Tako mi Allaha, nije siromaštvo ono čega se bojim za vas, nego se bojim za vas da vam se pruži dunjaluk, kao što je bio pružen onima prije vas, pa da se natječete u njemu , kao što su se oni natjecali, i da vas to upropasti, kao što je njih upropastilo.“
Izraz „tenafus“ ovdje spomenut označava jaku volju za nečim i želju da se čovjek izdvoji u tome. Otuda je došlo u rivajetu kod imama Muslima od Abdullaha ibn ‘Amra radijellahu 'anhu : „Natjecat ćete se, zatim jedni drugima zaviditi, onda jedni od drugih leđa okretati, a zatim se međusobno mrziti“. U ovom rivajetu je išaret da je svaka spomenuta radnja i opis posljedica one prethodne, tj. iz natjecanja u imetku se javlja zavist, iz toga izbjegavanje drugoga, a iz bojkota mržnja.

Strah Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem da će se muslimani natjecati u dunjaluku je, kako neki učenjaci spominju, od njegova znanja da će im se ovozemaljske riznice zaista otvoriti i biti dostupne da ih se zadobije.
Kaže Et-Tibi rahimehullah : Razlog zašto je u izrazu prvo spomenut objekat, tj. riječ siromaštvo, a zatim glagol, tj. „ne bojim se“ je da se iskaže važnost okolnosti siromaštva. Naime, roditelj se, kada mu se približi smrt, najviše brine o stanju svog djeteta u pogledu imetka, tj. šta će mu ostaviti. S druge strane, Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem se najviše brinuo za svoj ummet suprotnog, tj. bogatstva i natjecanja u njemu, a njegovo stanje sažaljenja prema ashabima je bilo kao sažaljenje oca prema djetetu.

Imam Bedru-d-din El-‘Ajni rahimehullah u svom komentaru navodi da je ovaj hadis od znakova vjerovjesništva kada je u njemu obavjestio da će se dunjaluk otvoriti muslimanima (a bili su u siromaštvu kada im je to nagovješteno).
Takođe spominje da takmičenje u dunjaluku ponekad vodi u upropaštavanje i gubljenje vjere.
Isti hadis imam Buharija rahimehullah je zabilježio i u poglavlju o suptilnosti, kitabu-r-rikak, gdje s kraja tog rivajeta stoji: …“ pa da vas (dunjaluk) zabavi kao što je i njih zabavio“ 2 3