Ovo je . dio od 3 u serijalu Aurangzeb - Islamski vladar Indije

Njegova vlast

Opše je poznatno da je Aurangzeb redovno obavljao namaz, a uz to je često ustajao i na noćni namaz (tehedždžud). Nije samo da je redovno učio Kur'an nego je pisao svoje kopije Kur'ana koje je zatim  prodavao na pijaci, zajedno sa kapama koje je šio, a od čega se u osnovi i finansirao jer je odbijao da uzima novac iz državne blagajne. Preusmjerio je bogatstva koja su prethodni vladari koristili kako bi njima finansirao vojne pohode kojima su suzbijane pobune i naposljetku učinili Mogulsko kraljevstvo većim nego što je ikada bilo.

muzika

”Sahrana muzike” muzičari nose muzičke instrumente na tabutu u prisustvu Aurangzeba. ”Sahranite je duboko, da se ni zvuk ni eho od nje više nikad ne čuje.” Aurangzeb (Muntakhab-al Lubab, str.213.)

Zabranio je muziku i pjevanje iako je njegov rani odgoj učinio da je i sam bio uspješan u obome, jer su članovi kraljevske porodice imali učitelje iz raznih oblasti. Zabranio je alkohol, sve vrste klađenja, plesove, kastraciju-celibat, opojna sredstva, nepravedne poreze koji nemaju osnova u islamu i naklanjanje vladaru i drugim zvaničnicima. Sve ovo je bila ostavština prethodnih vladara.

Primjetno je da je Aurangzeb uzeo k srcu lekcije koje je učio od svoga učitelja Muhammeda Selefija. Naučio je dosta iz hanefijskog fikha i aktivno je učestovao u kadijstvu-donošenju presuda po Kur'anu i sunnetu za razliku od svojih prethodnika koji su prepuštali sudijama da donose sve presude.

U svrhu praktikovanja islama na ispravan način unutar cijelog carstva, Aurangzeb je insistirao da se islamska fikhska pravila skupe pod jednu knjigu koja će služiti kao priručnik. Tako je sakupio hiljade učenjaka iz cijelog muslimanskog svijeta da sakupe fikhska pravila po kojim bi se povodilo stanovništvo. Rezultat toga je djelo iz hanefijskog fikha pod nazivom ”El Fetava El-Alamgirjah” ili kako je danas poznato ”El-Fetava El Hindija” (الفتاوى الهندية) i na ovo djelo se i dan danas osvrću mnogi učenjaci pri davanju svojih fetvi.

el hindija

”El-fetava El Hindija”

Koristeći ovu knjigu kao priručnik Aurangzeb je poslao zvaničnike kroz cijelo svoje carstvo kako bi sproveli šerijat i stali u kraj ogavnim neislamskim praksama koje smo ranije nabrojali poput kocke, prostitucije i neislamskih poreza.  Da bi nadomjestio manjak doprinosa koji je rezultat ukidanja tih poreza posvećuje se skromnom životu i ukida i druge raskošne prakse vladara poput proslava rođendana i slično.

Aurangzeb se aktivno borio protiv novotarija u islamu (bidata) i raznih mitova. Borio se protiv sufizma u tolikoj mjeri da je čak izvršio i smrtu kaznu nad Sarmadom Kashanijem ”golim medžzubom (dobrim čovjekom)” koji je bio zagovornik vahdetul-vudžuda1  i bio poznat po tome što je uvijek hodao nag i bio poštovan i ugošćen od Dare Šukoha Aurangzebovog brata.

nag

[Aurangzeb izriče smrtu presudu Sarmadu ”golom medžzubu”] ilustracija


Njegova borba protiv sufizma je navela neke sufije poput Bulleh Šaha da pleše na ulicama Lahore-a iz protesta na sprječavanje njihovih praksi.

Njegova ostavština je kako vjerskog tako i vojnog karaktera, nasuprot sufijskom islamu koji ne priznaje vojni aspekt islama. Govorilo se da kada je Aurangzeb krenuo u bitku sa svoga trona i da se nije ni vratio na njega osim da bi na njemu i preselio.

Turbeta i izdignuti grobovi su takođe od glavnih obilježja sufizma pa je Aurangzeb naredio u svojoj oporuci da njegov mezar ostane skromnim bez ikakvog turbeta ili nadrgrobne građevine i da se njegova dženaza sprovede na skroman način bez dodatnih neislamskih primjesa. Njegova želja da se islam vrati u originalno i čisto stanje je neupitna, i možda je to jedan od razloga zbog čega ga je šejh Tantavi nazvao ”ostavštinom časnih i pravednih halifa”.

U aprilu 1669. godine izriče opšte naređenje za rušenje budističkih, hindu i sličnih  hramova i škola  2 i zabranjuje praktikovanje i širenje ovih učenja. Ovo dovodi do ogromnog nezadovoljstva kod nemuslimanskog stanovništva što kasnije dovodi i do raznih sukoba sa budistima i hindusima koji su se nalazili u indiji.

hramovi

Tekst naredbe za rušenje hramova i ilustracija rušenja jednog od hramova.

2. aprila 1679. izdaje fetvu kojom ponovo uvodi džizju za nemuslimansko stanovništvo, propis koji je ukinuo car Akbar 1564. kojeg često porede sa Aurangzebovim bratom Darom.

džizija

[ponizno davanje džizije] ilustracija

Izvori:
www.aurangzeb.info
www.muslimworldjournal.com/2016/05/aurangzeb-the-salafi-mughal-emperor
lostislamichistory.com/aurangzeb-and-islamic-rule-in-india
/vinod11220.tripod.com/Aurangzebnotazealot.htm