Kaže Ibnu-l-Kajjim rahimehullah:

„Najkorisniji čovjek tebi je onaj koji ti omogući sebe da pri njemu posiješ hajr, ili učiniš njemu dobro. Zaista je on divan pomagač tebi za tvoju korist i potpunost. U stvarnosti tvoje korištenje njega je kao njegovo korištenje tobom, ili više.
A najštetniji čovjek tebi je onaj koji ti omogući sebe da preko njega griješiš Allahu. Zaista je takav pomagač tebi u tvojoj šteti i nedostatku.“ 1