Prenosi se od Abdullaha ibn Omera radijellahu 'anhuma da je rekao:“Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem je odredio obaveznim sadakatu-l-fitr – ili je kazao sadakatu ramadane (milostinju u ramazanu) – na muško i žensko, na slobodnu osobu kao i na roba, po jedan sa’1 hurmi ili po jedan sa’ ječma…Ibn Omer je davao (sadekatu-l-fitr) za maloljetne i za odrasle, čak je davao i za svoje sinove. Ibn Omer radijellahu 'anhuma ju je davao onima (siromasima) koji su je primali. Davali bi je prije bajrama na dan ili dva dana.“ 2

 

Od Ebu Se'ida El-Hudrija radijellahu 'anhu se prenosi: „Mi smo je davali u doba Vjerovjesnika sallallahu 'alejhi ve sellem po jedan sa’ hrane (pšenice), ili sa’ hurmi, ili sa’ ječma ili sa’ suhog grožđa. Kada je došao Mu'avija (za halifu) i došla smeđa (sirijska) pšenica, on je rekao: Smatram da mudd ove pšenice vrijedi koliko dva mudda3 (druge hrane).“ 4

 

„i naredio da se on dadne prije izlaska svijeta na bajram-namaz“ 5

 

Iz hadisa se zaključuje sljedeće:

  • Da je sadekatu-l-fitr obavezan, i na tome je konsenzus učenjaka zbog riječi Ibn Omera radijellahu 'anhuma (u hadisu) da je Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem „fereda“ – obaveznim učinio (sadekatu-l-fitr);
  • Da se sadekatu-l-fitr izdvaja na svakog muslimana: maloljetnog i odraslog, muško i žensko, slobodnog i roba;
  • Nije obavezno je izdvajati na ime ploda u utrobi majke, međutim, to se smatra pohvalnim kod velikog broja učenjaka. Došlo je u predajama da je to činio Osman radijellahu 'anhu ;
  • Vanjština hadisa je preciziranost u izdvajanju od navedenih vrsta hrane. Poznati stav u mezhebu imama Ahmeda rahimehullah je da ne nadomješta (obavezu sadekatu-l-fitra) izdvajanje druge hrane kada postoji neka od navedene (u hadisu). Šejhu-l-islam rahimehullah je, pak, uzeo stav da je dozvoljeno izdvojiti sadekatu-l-fitr u vidu hrane koja se može skladištiti a koja se uobičajeno koristi u nekoj zemlji, čak i ako se u stanju izdvojiti od navedenih vrsta hrane (u hadisu). Ovo je takođe i jedno od mišljenja imama Ahmeda rahimehullah , kao i govor većine učenjaka. Najbolja od navedenih kategorija hrane jeste ona koja je najkorisnija primaocu (sadekatu-l-fitra) i kojom se postiže njegovo zadovoljenje potrebe na dan bajrama i suzdržanost od traženja od drugih6;
  • Vanjština hadisa Ebu Se'ida El-Hudrija radijellahu 'anhu je da je obavezno dati sa’, svejedno bilo to od pšenice ili druge hrane;
  • Najbolje vrijeme da se izdvoji jeste u vakat sabaha na dan bajrama, tj. prije bajram namaza. Ovo je stav imama četiri mezheba. Ako se izdvoji nakon bajram namaza, onda je mekruh-pokuđeno, a po nekima i haram-zabranjeno. Izuzima se onaj ko to učini iz zaborava;
  • U vezi izdvajanja sadekat-l-fitra prije noći uoči bajrama postoje razilaženja među islamskim pravnicima. Ispravno je da je dozvoljeno izdvojiti sadekatu-l-fitr na dan ili dva prije bajrama, zbog citiranog hadisa: “… Davali bi je prije bajrama na dan ili dva dana.“ Ovdje se izraz „davali“ odnosi na ashabe radijellahu anhum . I zato što se zadovoljenje potrebe siromaha na dan bajrama (koje se cilja ovim izdvajanjem) postiže upravo davanjem sadekatu-l-fitra pred bajram. A Allah najbolje zna.