Rekao je Uzvišeni:

إِنَّمَا ٱلصَّدَقَٰتُ لِلْفُقَرَآءِ وَٱلْمَسَٰكِينِ وَٱلْعَٰمِلِينَ عَلَيْهَا وَٱلْمُؤَلَّفَةِ قُلُوبُهُمْ وَفِى ٱلرِّقَابِ وَٱلْغَٰرِمِينَ وَفِى سَبِيلِ ٱللَّهِ وَٱبْنِ ٱلسَّبِيلِ فَرِيضَةً مِّنَ ٱللَّهِ وَٱللَّهُ عَلِيمٌ حَكِيمٌ ٦٠

60 Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga skupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduženima, i u svrhe na Allahovom putu, i putniku. Allah je odredio tako! – A Allah sve zna i mudar je.

Et-Tewbe, 60

Objašnjenje kategorija ljudi kojima se daje zekat je predmet fikha – islamskog prava. Shodno ajetu, broj ovih kategorija je osam, a detaljno pojašnjenje koje slijedi je uzeto iz djela „El-‘Uddeh šerhu-l-‘umdeh“ šejha Behauddina El-Makdisija sa komentarima doktora Mustafe El-Buga1

 

4.  Oni čija srca treba pridobiti

To su uglednici u svom plemenu, oni kojima se narod pokorava. Pri tome se uslovljava: da se nada njihovom primanju islama, ili da će se odagnati njihovo zlo, ili se nada da će davanjem (zekata) njima ojačati iman kod njih ili islam njima sličnih, ili da će ih se odagnati od (ezijećenja) muslimana, ili da će se  pomoći s njima u uzimanju zekata od onih što ga ne daju.

Ova kategorija obuhvata i nevjernike i muslimane. Nevjernicima se daje (zekat) nadajući se njihovom islamu ili iz straha od njihovog zla. Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem je dao Safvanu ibn Umejjeh radijellahu 'anhu na dan Hunejna prije njegovog (primanja) islama želeći ga time (davanjem) podstaći i privoliti na islam. Rekao je Safvan radijellahu 'anhu: „Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem mi je dao na dan Hunejna, a bio mi je najmrže stvorenje. I neprestano mi je davao dok nije postao najdraže stvorenje meni.“ 2

Što se tiče muslimana (kojima se daje na ime ove kategorije) – to su ljudi od ugleda, pri čemu se nada da će se davanjem njima postići primanje islama njima sličnih. Zato što je Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem  dao Adijju ibn Hatimu i Zeberkan ibn Bedru radijellahu 'anhuma, iako su bili muslimani i imali lijepe namjere (tj.nisu bili od licemjera, a Allah najbolje zna). 3 Ili da su vođe u svom narodu, imaju vlast nad njima, primili su islam ali postoji određena slabost u njihovom imanu, pa im se daje kako bi se iman kod njih učvrstio i islam ljepše očitovao.

5. Za otkup iz ropstva.

Ovo se odnosi na roba mukateba, tj. s kojim je potpisan ugovor o otkupu, pa mu se daje od zekata kako bi se izbavio iz ropstva. Daje im se onoliko koliko im treba u spomenutu svrhu. Ne prima se nečiji govor da je mukateb osim sa dokazom, jer je osnova (kod ljudi) da nisu u ropstvu.

Dozvoljeno je da se iz zekata otkupi musliman zarobljenik, kao što se rob iz sredstava zekata otkupi iz ropstva.