Hadis

2.Blago postupanje prema životinjama

Rekao El-Munziri  rahimehullah u svom djelu Et-Tergibu ve-t-terhib: Poglavlje o zastrašivanju (onoga) ko se iživljava nad životinjama, i onoga ko ubije životinju badava, ne radi jela, te šta je došlo u vezi naredbe o izvršenju ubistva i klanja (životinje) na najljepši način. Zatim je naveo (hadiske) tekstove u vezi toga.

Upitan je imam El-Kabsi  rahimehullah, – a on je od prvaka malikijskih učenjaka, – o čovjeku koji želi da zakolje ovna pa naumi od mjesta razdjeljka dlake, sa obje strane vilice, pa oguli kožu od toga mjesta dok ne dođe do grkljana i onda zakolje? Pa je odgovorio da je obaveza počiniocu tog bolnog čina da to ne radi kada pristupi ovnu.

Rekao je El-Mer'i El-Hanbeli rahimehullah : „Na vlasniku životinje je obaveza da je hrani i poji, a ako se od toga sustegne biće prisiljen, pa ako odbije, ili bude nemoćan (da je izdržava) biće prisiljen da je proda ili iznajmi, ili zakolje ako je od stoke čije se meso jede. Haram je proklinjati živinu, tovariti  je preteškim (stvarima), musti ako muža šteti djetetu, udarati i žigosati u lice, te klati ako se njezino meso ne jede.“

Spomenuli su neki šerijatski pravnici da ako slijepa mačka pribjegne kući neke osobe, onda    njezino izdržavanje postaje obavezno njemu, jer ona nije u stanju da sama ode.

Rekao je Ibnu-s-Subki rahimehullah o uposlenicima pošte: „Obaveza je na svakom poštaru da ne zamara svoju kobilu, već da je goni prema njezinoj snazi. Zaista je učestalo (kod poštara) galopiranje konjima na njima uznemiravajući način, tj. upropaste se  konji ispod takvih jahača.“

Es-Subki  rahimehullah je takođe u vezi  zidara koji zidaju glinom rekao: „Njegova je obaveza da ne zida (glinom) na nekom mjestu prije nego li ga provjeri: da li u njemu ima neka od životinja ili ne. I zaista vidiš da mnogi među zidarima požuruju da postave (pečenu) glinu na zid, a možda slučajno time ubije ono što nije dozvoljeno ubiti, osim radi jela, poput vrapca i slično. Dakle, ubije ga sazidavanjem i uklapanjem u glinu, te iznevjeri emanet prema Allahu Uzvišenom sa strane ubistva te životinje.“

Rekao je pri spomenu konjušara: „Njegova je obaveza da ga iskreno timari, čisti krmu, i ispunjava emanet u tome, jer hajvan nema moć govora kojim bi se na njega požalio, osim da se žali Allahu.“