Bajram-namaz je propisan prve godine po Hidžri i on spada u pritvrđene sunnete koje je uvijek obavljao Resulullah,sallallahu 'alejhi ve sellem  te naredio ljudima i ženama da i oni izađu na bajram-namaz i da ožive ibadete i propise Bajrama u skladu sa postupcima Resulullaha sallallahu 'alejhi ve sellem.
Prisustvovanje žena bajram-namazu je ibadet koji je, nažalost, u velikoj mjeri zapostavljen u našim krajevima i treba ga oživljavati, a naročito u mjestima u kojima postoji adekvatan prostor za klanjanje bajram-namaza .
Draga sestro, islam je počastio ženu i učinio je odgovornom kao i muškarce u ibadetu svome Gospodaru. Islam, također, zagovara da žena prisustvuje i bajramima: ramazanskom i hadžijskom bajramu, kako bi prisustvovala dobru i pozivu upućenom vjernicima. Potvrdu toga nalazimo u mnogim hadisima koje bilježe El – Buhari i Muslim.

Između ostalih, u hadisu stoji da je Allahov Poslanik,sallallahu 'alejhi ve sellem naredio da sve žene izađu kako bi prisustvovale tim proslavama: djevojčurci, punoljetne djevojke i one koje nisu punoljetne. Čak i onim koje imaju menstruaciju naredio je da izađu. One neće klanjati, ali će prisustvovati svečanosti. Koliko je vodio računa o tome da sve izađu na namaz u ova dva bajrama, očituje se u njegovoj naredbi da ona koja ima više haljina dadne svojoj sestri nešto da obuće na taj dan. U ovome se očituje pažnja da sve žene prisustvuju bajram namazu, a sve to u okviru međusobnog potpomaganja, razumijevanja, jedinstva, dobročinstva i bogobojaznosti.

Od Ummu Atijje, radijellahu 'anha, prenosi se da je rekla: ”Naredio nam je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem da mlade djevojke izađu na bajramsku musallu iz svojih odaja, pa čak i da žene u hajzu prisustvuju bajram-namazu, ali da se odmaknu od bajramske musalle.”1
Od nje se, također, prenosi da je rekla: « Bilo nam je naređeno da izađemo na dan bajrama, punoljetne djevojke i one koje to nisu. Rekla je:’ Izašle bi i one koje imaju menstruaciju, ali su bile iza svih ljudi i donosile su tekbire zajedno s ostalim svijetom. ‘»2

 

Od nje se prenosi i da je rekla: « Allahov Poslanik,sallallahu 'alejhi ve sellem nam je naredio da izvedemo na bajrame djevojčice, one koje imaju menstruaciju kao i punoljetne djevojke i one koje to nisu. Što se tiče onih koje su imale menstruaciju, one nisu pristupale namazu, ali su prisustvovale dobru i pozivu upućenom muslimanima. Rekla sam: ‘O Allahov poslaniče, jedna od nas nema haljine. Odgovorio je: Neka je odjene njena sestra svojom haljinom.'» 3

 

U Buharijinom Sahihu navodi se: “Prišao nam je Muhammed bin Selam, pa je rekao: “Obavijestio nas je AbdulVehhab, a on prenosi od Ejjuba, a on od Hafse bint Sirrin da je rekla: ‘Zabranjivali smo našim djevojkama da izlaze za bajrame. Stigla je jedna žena i odsjela u dvorcu Beni-Halef i pričala o svojoj sestri čiji je muž bio u borbi s Allahovim Poslanikom,sallallahu 'alejhi ve sellem u dvanaest pohoda, a i njena sestra je šest puta bila s njim u tim pohodima. Ona je kazivala: ‘Brinule smo se o ranjenima, a i o bolesnima, pa je moja sestra upitala Allahovog Poslanika,sallallahu 'alejhi ve sellem : ‘Neće li škoditi ako neka od nas ne bude imala haljinu pa ne izađe?” Odgovorio je: ‘Neka je odjene njena prijateljica svojom haljinom i neka prisustvuje dobru i pozivu upućenom vjernicima.’
Hafsa je rekla: ‘Kada je stigla Ummu Atijje, otišla sam kod nje i pitala je: ‘Jesi li čula Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem ?’ Odgovorila je: ‘Žrtvovala bih oca za njega, jesam – nikad ga (Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem ne bi spomenula, a da nije rekla žrtvovala bih oca za njega.’
‘Čula sam ga kad kaže: Neka izađu djevojke i one koje su punoljetne – ili je rekao: ‘Neka izađu one koje su punoljetne i djevojke – i one koje imaju menstruaciju. Neka prisustvuju dobru i pozivu upućenom mu’minima, a one koje imaju menstruaciju neka se udalje od mjesta gdje će se klanjati.’ Hafsa je rekla: ‘Upitala sam je: – Zar i one koje imaju menstruaciju?’ – Odgovorila je: ‘Da. Zar one koje imaju menstruaciju ne borave na Arefatu? I zar ne prisustvuju tome? ‘”4

 

U Buharijinom Sahihu, također, navodi se drugo predanje od Ummu Atijje koja kaže: « Bilo nam je naređeno da izađemo na dan bajrama, pa čak da izađu i djevojke koje nisu punoljetne, pa čak i one koje imaju menstruaciju, ali da budu iza svijeta, da donose tekbire zajedno s njima, da čine dove kad i oni čine dove, da traže od Allaha, 'azze we dželle, da prospe Svoj blagoslov i čistotu toga dana.» 5

 

U ovim vjerodostojnim hadisima nalazi se očiti dokaz da je Allahov Poslanik,sallallahu 'alejhi ve sellem, obraćao ogromnu pozornost na svijest osjećajne i intelektualne žene muslimanke. Stoga je naredio da sve izađu, pa čak i one koje su imale menstruaciju, s tim da su one oslobođene namaza i nije im dozvoljeno da prisustvuju mjestu na kojem se klanja. On je svojim pozivom obuhvatio sve žene, vodeći računa da one učestvuju u ovakvim velikim svečanostima, da prisustvuju pozivu upućenom vjernicima, da uče tekbire zajedno s drugima, da čine dove zajedno s drugima i da proživljavaju probleme islamskog ummeta o kojima se govori s minbera nakon Bajram namaza.

 

Allahov Poslanik,sallallahu 'alejhi ve sellem poklanjao je pažnju podučavanju, usmjeravanju žene i njenom uključivanju u izgradnju islamskog društva, pa je odredio vrijeme u kojem će se samo njima obraćati. Upućivao bi se na mjesto gdje su se one sakupljale, govorio bi im i podsjećao ih na njihove obaveze, pa je ovaj njegov govor i podsjećanje prešlo u obavezu da to čine i imami.

 

U to ćemo se uvjeriti na osnovu hadisa kojeg bilježe El-Buhari i Muslim od Ibn Džurejd‘a koji je rekao: « Obavijestio me je Ata od Džabira bin Abdillaha da je rekao: ‘Čuo sam ga da kaže: ‘Allahov Poslanik,sallallahu 'alejhi ve sellem je na Bajram ustao i klanjao, pa je počeo s namazom prije hutbe, a zatim se obratio ljudima. Pošto je,sallallahu 'alejhi ve sellem završio, sišao je, došao do žena i podsjetio ih na njihove obaveze – a oslanjao se na Bilalovu ruku dok je Bilal prostirao svoj ogrtač kako bi žene bacale na njega sadaku.’ Upitao sam Ataa: ‘Je li to bio sadekatul – fitr?’ Odgovorio je:’ Ne.’ Ovo je sadaka kojom žene udjeljuju svoje prstenje, pa one to i čine. Upitao sam Ataa: ‘Da li sada imam ima pravo da dođe kod žena upozoravajući ih na njihove obaveze?’ Odgovorio je: ‘Dakako!’ Naravno da je to njihova obaveza. Ne znam šta im je pa to oni ne čine?»
6

 

U ovom hadisu navodi se da se Allahov Poslanik,sallallahu 'alejhi ve sellem obratio ženama, da ih je podsjetio na njihove dužnosti i da je uzeo od njih ono što im je bilo vrijedno, kao sadaku.

 

Nema sumnje da ovo Poslanikovo, sallallahu 'alejhi ve sellem obraćanje ženama, njegovo predavanje njima, uzimanje sadake od njih, kao i potvrda njihove prisege, predstavlja obavezu za njih da obavljaju obrede ove vjere. Ovo predstavlja i poticaj na njihovo činjenje dobrih djela. Sve ovo odigralo se zahvaljujući pozivu na zajedničko klanjanje Bajrama. U ovome se nalazi i dokaz važnosti zajedničkog namaza u životu pojedinca i zajednice u islamskom društvu.

Izvor: Iz knjige “Ličnost žene muslimanke”.
Napisala: Ummu Humejra