Završetak sure Kaf

Uzvišeni ih zastrašuje time da ih snađe propast poput stradanja koje je snašlo one prije njih, i da su te potonje generacije bile veće sile od njih, pa žestina sile nije od njih odvratila propast, i da bi se oni prilikom stradanja obrtali obilazeći predjela – pa jesu li našli zbijeg i spas od Allahove kazne?! Rekao je Katade rahimehullah : „Allahovi neprijatelji bi bježali pa našli da ih Allahova odredba samo dostiže.“ Kaže Ez-Zedžadž rahimehullah : „Kružili bi i tražili ali ne vidješe pribježište od smrti.“ Suština ovoga jeste da su tražili izlaz i bijeg od smrti ali ga nisu našli.

Zatim je Uzvišeni obavjestio da je u ovome što je spomenuto:

إِنَّ فِى ذَٰلِكَ لَذِكْرَىٰ لِمَن كَانَ لَهُۥ قَلْبٌ أَوْ أَلْقَى ٱلسَّمْعَ وَهُوَ شَهِيدٌ ٣٧

37 U tome je, zaista, pouka za onoga ko razum ima ili ko sluša, a priseban je.

Qaf, 37

Zatim je obavjestio da je On stvorio nebesa i Zemlju i ono što je između njih u šest dana, i da Ga nije dotaknuo umor niti slabost, negirajući time govor Njegovih neprijatelja među Jevrejima kada su rekli da se On odmorio sedmog dana (tj. nakon stvaranja).

Zatim je naredio Svome vjerovjesniku sallallahu 'alejhi ve sellem da se ugleda na Njega u pogledu strpljivosti na ono što govore Njegovi neprijatelji o Njemu, kao što je On Uzvišeni strpljiv naspram govora Jevreja o tome da se Uzvišeni odmarao, a ne postoji niko da je strpljiviji od Njega na uznemiravanje koje čuje. Zatim mu naređuje čime da traži pomoć u postizanju sabura – to je slavljenje/tesbih s hvalom svoga Gospodara prije izlaska sunca i prije zalaska, noću, i nakon izvršenih sedždi u propisanim namazima. Rečeno je da je to vitr namaz, a neki su rekli da su to dva rekata nakon akšama. Prvo je stav Ibn ‘Abbasa radijellahu 'anhuma , a drugo Omera, Alije, Ebu Hurejre, El-Hasana ibn ‘Alije radijellahu anhum, te jedan od rivajeta od Ibn ‘Abbasa radijellahu 'anhuma. Prenosi se i treći rivajet od Ibn ‘Abbasa radijellahu 'anhuma da je to slavljenje/tesbih jezikom nakon propisanih namaza.

Zatim je Uzvišeni završio suru pomenom Povratka i poziva glasnika da se duše vrate u svoja tijela radi oživljenja i okupljanja svih ljudi, i obavjestio je da će ovaj poziv doći s bliskog mjesta tako da će to čuti svako:

يَوْمَ يَسْمَعُونَ ٱلصَّيْحَةَ بِٱلْحَقِّ ۚ ذَٰلِكَ يَوْمُ ٱلْخُرُوجِ ٤٢

42 Dan kada će oni čuti istinit glas – to će biti Dan oživljenja.

Qaf, 42

„Dan kada će oni čuti istinit glas“ tj. poziv na proživljenje i susret s Allahom, na dan kada će se Zemlja pocijepati nad njima kao kad se rascijepi da izađe rastinje, pa će izaći užurbano bez odgode i sporosti – to je okupljanje stvorenja, Njemu Uzvišenom lahko za učiniti.

Zatim je Uzvišeni obavjestio da On dobro zna o onome što govore Njegovi neprijatelji, a to podrazumijeva im On s njihovim govorom samo pravi dalji prolaz, jer Mu to nije skriveno. On Uzvišeni zapravo napominje na Svoje znanje i moć u tome da će ispuniti nagradu i izvršiti kaznu.

Zatim je obavijestio Svoga Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem da on nema silu nad njima, niti da je on taj koji ih savlađuje, i da nije poslan kako bi ih prisilio na islam i primorao mimo njihove volje. Naređuje mu da napomene Njegovim govorom onoga ko se boji Njegove prijetnje – to je onaj koji će se okoristiti od opomene. Dočim onaj ko ne vjeruje u susret s Njime, ne boji se Njegove prijetnje, niti se nada nagradi od Njega – taj se neće okorisiti opomenom.

El-Fevaid: 20 -22; Dar Ibn Redžeb.