Pitanje:

Kakav je propis da uzmem nešto što nije moje, bez traženja dozvole od vlasnika, a uz znanje i čvrsto ubjeđenje da bi mi vlasnik te stvari dao istu čak i kada ga ne pitam za dozvolu?

Odgovor:

Šejh Muhammed ibn Salih El-Munedždžid

Hvala pripada Allahu, salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu porodicu i sve ashabe.

Ako je uzeti imetak malehan (u vrijednosti), od imetka kojeg ljudi po svom običaju međusobno halale,tj. ne potražuju ga jedni od drugih, niti se za takvo nešto vezuje ambicija ljudi poput dotičnog vlasnika, i da pri tome znaš, ili da preovladava u tvom mišljenju, da će tvoj prijatelj biti čiste duše naspram tog imetka – onda nemaš grijeha ako to uzmeš.

Ovaj propis važi zato što dopuštenje koje se podrazumjeva u običaju naroda ima ulogu stvarnog/istinskog dopuštenja, čak da vlasnik imetka smatra neodgojem i sirovošću traženje dozvole od njega u pogledu tog potcjenjivog imetka.

Dočim, ako uzeti imetak nije male vrijednosti, niti ljudi međusobno halale takav imetak u svom običaju, ili da između tebe i dotičnog čovjeka ne postoji rodbinska veza ili prijateljstvo – onda se neminovno mora imati jasno i nedvosmisleno dopuštenje u pogledu svakog prethodno opisanog imetka. U ovom slučaju nije dovoljno da čovjeku preovladava u mišljenju da je vlasnik čiste duše (naspram uzetog).

A Allah najbolje zna.

Prijevod sa:
https://islamqa.info/ar/247817