By Od početka “paradžematske hajke” često su nas posjećivali novinari iz raznih zapadnih zemalja, raspitivajući se o suštini razilaženja između nezavisnih džemata i IZ BiH. Neke od tih posjeta su bile tipični obavještajni razgovori, gdje se posjetioci nisu puno trudili sakriti činjenicu da nisu novinari, nego uposlenici obavještajnih službi, dok su drugi bili novinari-profesionalci, međutim, očito po zadatku njihovih matičnih kuća, sa ciljem da naprave reportažu obojenu određenim viđenjem.
I čovjek se nađe u nedoumici da li uopšte da priča sa ovakvima. Međutim, kod mene je uvijek pretezalo mišljenje da se treba svakom neistomišljeniku pokazati svoj stav i da je to obaveza u pozivanju ljudi na dobro. Možda neki od njih i prime pouku, iako se većina njih vrati svojoj kući trudeći se da nas prikažu u najgorem mogućem svjetlu.
Bez izuzetka, svi su došli sa pitanjima vezanim za tzv. bosanski islam. Prema njihovim tumačenjima postoji više varijanti islama: bliskoistočni, afrički, evropski,…
Nezavisni selefijski džemati su u njihovim očima oličenje bliskoistočnog islama, dok je IZ BiH oličenje bosanskog islama. “Bliskoistočni islam” je zatvorenost, jednoumlje, isključivost i fanatizam, dok je “bosanski islam” liberalizam, tolerancija, demokratičnost i otvorenost.
Teško im je svima, bez razlike, pala informacija da postoji samo jedan islam. Zar je moguće da je istom stvari obavezan musliman u Indoneziji, Bosni, Saudijskoj Arabiji i Engleskoj?
Međutim, odakle ova priča o bosanskom islamu? Ona datira još od ratnih vremena. Standardna priča zvaničnika IZ od tog vakta do danas je: mi živimo u Evropi, moramo pokazati toleranciju, naša situacija nije ista kao situacija muslimana na Bliskom istoku,…
Zar nije tolerantnost autentičnog islama i dovela do toga da u muslimanskim zemljama do današnjeg dana žive ljudi drugih religija, čime se nisu mogle pohvaliti kršćanske zemlje do današnjih vremena? Da islam nije bio tolerantan ne bi sigurno preživjeli kršćani u muslimanskim zemljama veliki broj vijekova pod njegovom vladavinom.
Pa tako ovi danas dolaze da govore o dvjema slikama islama: o našem islamu, koji zabranjuje alkohol, kocku, blud, prostituciju, homoseksualizam, strogo naređuje pokrivanje žena … i njihovom islamu, koji sve ove stvari stavlja u sferu: “možemo pregovarati”. Kažu: ovakav se islam ovdje praktikovao vijekovima, a vi donosite ovdje nešto što je strano ovom narodu i ovom podneblju. Što bi naš narod rek’o: “Ne mere ovđe hurma, more godinu-dv’je; ovđe, ba, rastu šljive.” A od šljiva – šljivovica, more đahkad i đem, al’ je šljivovica – osnovni produkt, jerbo čovjek treba više piće nego jelo. I tako, istom vrstom logike po kojoj je šejtan zaključio da je bolji od Adema, se dokazuje postojanje neke mutantne kopije islama, koja može rasti samo u Bosni, a nije pogodna nigdje drugo.
Mi se nikako ne uklapamo u njihovu sliku bosanskog muslimana. Kvarimo prosjek. Mi smo nešto uvezeno sa Bliskog istoka, nametnuto ovom narodu sa strane, produkt propagande i finansiranja bliskoistočnih totalitarnih režima… Jer vi klanjate čak pet puta dnevno, a Mujo i Salko ne znaju kako džamija izgleda iznutra, niti je ikad i vide do njihove dženaze, tada je prvi put posjete; vi svoju djecu radije učite Kur’anu, a ne imenima fudbalera, a Kur’an je za njih ona knjiga što se mora držat umotana u peškiru na polici, neotvorena godinama, ali tekme uz meze…; vi ne jedete svinjetinu, kamatu i alkohol a zabrana kamate, alkohola i svinjskog mesa je bila zbog situacije u kojoj su se nalazili predislamski Arapi,…
Ko god zahtijevao da se ono što piše u Kur’anu i sunnetu primijeni na dnevni život, nad ovakvim zapišti detektor bliskoistočnog islama, a naša varijanta je: tolerantna. Kod nas – more svakako, a ‘vako se i komšijama/susjedima više sviđa. Sa ‘vakim islamom mogu izać’ na kraj, a sa vama – nema priče, vi ste – netolerantni. Čekaj malo, ko ovdje u stvari ispada netolerantan i nespreman da prihvati drugog i drugačijeg?
Da li je stvarno “bosanska varijanta islama” toliko drugačija od “drugih varijanti”? Da li postoji nešto što se zove tradicionalni islam u BiH? Ako čitamo historijske tragove, kao i knjige koje opisuju život i običaje bosanskih muslimana ne nalazimo baš puno onoga što se danas podrazumijeva pod “tradicionalnim”. Naprotiv, većina tih običaja bi se oku današnjeg Muje, Džeme ili Hamdije, mutnom od hektolitra alkohola, učinila čistim vehabizmom. Ali šta ćeš, tada su bila – druga vremena.
Tako oni izvode svaki oblik praktične primjene islama van današnjeg prostora i vremena time optužujući islam za neuniverzalnost, iako je univerzalnost islamske poruke jedan od temeljnih postulata ove vjere.
Teško su ovi novinari primili informaciju da je obaveza pokrivanja žena zvanični stav IZ BiH, kao i zabrana alkohola, kamate, kocke, bluda,… Zar to nije onaj tolerantni islam? Teško oni mogahu shvatiti da je islam princip, a djela muslimana nešto odvojeno od njega. Ako se nađe musliman koji pije alkohol, ne znači da je alkohol u islamu dozvoljen.
Jer godinama kreirana fama oko ljudi iz selefijskih krugova kao nečega uvezenog i stranog ovim prostorima ne može da se poveže sa činjenicom da principi i statut IZ BiH poziva u primjenu istih stvari kao i ovi džemati. Pa gdje je onda tu novinarska priča? Kako onda prikazati ovaj spor? Spor između koga i čega?
Šta je onda suštinska razlika između nezavisnih džemata i IZ? Nezavisnost, naravno. Nepodložnost ucjenama i željama svjetskih moćnika i onih koji nameću stvari u BiH. Jer u našem praktikovanju vjere ima nešto što njima smeta: naši principi nisu podložni savijanju prema njihovim ćejfovima i naš prag tolerancije prema ucjenama i prijetnjama je viši.
Ako “tolerantnoj” Evropi i godi homoseksualizam, blud i kamata, oni u islamu ostaju krivičnim djelima. To što Evropa nešto sebi dozvoljava ne znači da ga evropski islam mora dozvoliti sebi. Zar trebamo da učimo našu djecu nečemu samo zato što to Evropa sebi dopušta? Do koje mjere treba da idemo u gaženju svojih principa da bi se svidjeli drugima? Do kraja:
وَلَن تَرْضَىٰ عَنكَ ٱلْيَهُودُ وَلَا ٱلنَّصَٰرَىٰ حَتَّىٰ تَتَّبِعَ مِلَّتَهُمْ قُلْ إِنَّ هُدَى ٱللَّهِ هُوَ ٱلْهُدَىٰ وَلَئِنِ ٱتَّبَعْتَ أَهْوَآءَهُم بَعْدَ ٱلَّذِى جَآءَكَ مِنَ ٱلْعِلْمِ مَا لَكَ مِنَ ٱللَّهِ مِن وَلِىٍّ وَلَا نَصِيرٍ ١٢٠
120 Ni jevreji, ni kršćani neće biti tobom zadovoljni sve dok ne prihvatiš vjeru njihovu. Reci: "Allahov put je jedini Pravi put!" A ako bi se ti poveo za željama njihovim, nakon Objave koja ti dolazi, od Allaha te niko ne bi mogao zaštititi niti odbraniti.
El-Bekare, 120
Ne, u našoj vjeri nema mjesta ni bludu, ni kamati, ni nemoralu ikakve vrste, što ne znači da u njoj nema mjesta za bludnika, kamatara,… mada takav nikada neće biti na stepenu onoga koji od tih stvari čist. Čovjek sebi ne bi smio zabraniti vjeru zbog grijeka koji čini. Mi tražimo da se ljudi tome poduče i da to primijene. Jer mi ne mijenjamo vjeru da bi u nju uvukli ljude, nego mijenjamo ljude da bi ih uveli u vjeru.
Pa ko hoće, sebi hoće, a ko neće, nek’ se ne nameće. Od nameta nema selameta. Ne more nazor.
P.S.
Za školski primjer jedne ovakve priče prilažem link na video prilog Deutsche Welle u vezi ove teme, kao i moje reagovanje na spomenuti prilog.
Prilog:
http://www.dw.com/bs/mijenja-li-se-slika-islama-u-bih/av-39405950
Reagovanje:
Reakcija na prilog “Mijenja li se slika islama u BiH?”
Obraćam vam se povodom priloga navedenog u naslovu napravljenog od strane novinara Franka Hoffmana, a koji sadrži odlomke intervjua sa mnom, smatrajući da su moje gostoprimstvo i dobra volja zloupotrijebljeni da bi se napravila iskrivljena slika razlika u tumačenju islama između nezavisnih selefijskih džemata i Islamske Zajednice u BiH, te da bi ta iskrivljena slika poslužila dokazivanju predrasuda autora priloga.
U ovom prilogu vaš novinar ukratko konstruiše priču o postojanju dvije struje islama u Bosni i Hercegovini: prve liberalne, otvorene prema drugima i druge konzervativne, zatvorene prema drugima.
Ne ulazeći ni u čije lične dojmove vezane za ovu temu, smatram da je u prilogu iznešeno nekoliko neistina i paušalnih tvrdnji koje štete meni kao osobi, mojoj sigurnosti kao građanu ove zemlje, kao i osobama prikazanim i etiketiranim u ovom prilogu.
Vaš novinar kaže: “U dvorištu Careve džamije sahranjeni su raniji predvodnici bosanskog islama. Za razliku od običaja na Bliskom istoku ovdje im odaju poštu i poslije njihove smrti, slično kao i u drugim vjerama u Bosni i Hercegovini. Svi muslimani u Bosni i Hercegovini bi trebalo da se povinuju ovom tumačenju islama.”
Prema ovom iskazu može se zaključiti da je “bosanska verzija” islama takva da dopušta “odavanje pošte mrtvima”. U razgovoru sa mnom, ja sam spomenuo vašem reporteru da ni Islamska zajednica u BiH ne odobrava običaje koje neznalice praktikuju oko turbeta i grobova pojedinih velikaša, i da se to ne može pripisati islamu, jer je to običaj uveden od strane određenih šiitskih sekti u trećem i četvrtom hidžretskom stoljeću. Kao dokaz svojoj tvrdnji donosim link zvanične fetve Islamske zajednice u pogledu turbeta i običaja u pogledu njih. Kao što sam vam napomenuo da se mi sa IZ BiH ne razlikujemo po tom pitanju, samo se razlikujemo u tome što mi o tome govorimo javno, a oni javno šute. Za stav IZ pogledajte sljedeći članak: http://www.islamskazajednica.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=7937%3Aobilaenje-dovita-i-turbeta&catid=143&Itemid=514
Možemo primijetiti da autor priloga ovdje “odavanje pošte nakon smrti”, pripisuje običajima drugih, tj. nemuslimana u BiH, što je tačno, jer islam strogo zabranjuje pretjerivanje u poštovanju mrtvih i stavljanje mrtvih na mjesto koje im ne pripada. Ovo se, inače, u islamu naziva “pretjerivanje u vjeri”. Vidi: Kur’an 4:171.
Tako je pojam liberalnosti i otvorenosti neke vjere prema autoru ovog priloga prihvatanje tuđih vjerovanja i običaja, makar to značilo odstupanje od čvrstih postulata sopstvene vjere. Ako autor misli na tu vrstu liberalnosti i otvorenosti, onda je se ja rado odričem.
Isto tako, to „odavanje pošte mrtvima“ je, nažalost, običaj u određenim muslimanskim zemljama na Bliskom istoku i Srednjem istoku, npr. Turska, Sirija, Afganistan…, čije tumačenje islama autor ovog priloga i njegovi poslodavci vjerovatno ne smatraju primjerenim evropskim normama i standardima. Pa dokle muslimani trebaju da idu u zadovoljavanju tuđih strasti da bi se uklopili u tuđu sliku „liberalnog islama“?
Zatim, vaša tvrdnja bi se “svi muslimani u Bosni i Hercegovini trebalo da povinuju ovom tumačenju islama” traži dokaz. Odakle vam ta tvrdnja, i kojoj konkretno formi islama treba da se povinujemo?
Mi samo tražimo da IZ u BiH radi po onome što se nalazi u njihovim statutima i da se u tome oslanjaju na jasno dokumentovanu tradiciju praktikovanja islama na ovim prostorima.
Da li se svi kršćani u Njemačkoj moraju povinovati određenoj formi tumačenja kršćanstva?
Dalje, tvrdite da “Čajić i njegova grupa striktno zahtijevaju da se žene pokriju”.
1. Vaše etiketiranje nas kao “grupe” je pogrešno i navodi na pogrešne zaključke. Mi nismo nikakva grupa, mi smo ljudi koje okuplja zajednička molitva, ne puno više od toga. Dolazimo iz različitih miljea i društvenih klasa. Svaki čovjek je slobodan da nas posjeti u našem mesdžidu, kao što ste to učinili i vi, i mi nemamo šta da krijemo. Mi ne zovemo u pokornost i odanost sebi, nego se trudimo da islamske odredbe primjenjujemo na sebi.
2. U razgovoru sa vašim reporterom jasno sam mu stavio do znanja da je stav Islamske zajednice o obaveznosti pokrivanja žena skoro identičan našem stavu. Kao prilog toj tvrdnji, donosim vam citat sa njihove zvanične stranice: “Pokrivanje muslimanke hidžabom (tj.maramom) je farz (tj. stroga obaveza), kao što ste i sami rekli, a neizvršavanje farza je grijeh. No svi grijesi nisu isti. Nadamo se da to nije veliki grijeh, ali svakako je potrebno da učinite teobu (tj.pokajanje), ali tek onda kada se odlučite za upotpunjenje hidžaba, jer teoba uz nastavljanje istog grijeha nema nekog smisla.”
Citat možete naći na: http://www.islamskazajednica.ba/component/content/article?id=8213:obaveznost-pokrivanja-ene
Stav koji sam naveo vašem novinaru u našem razgovoru je blizak stavu koji se može naći na zvaničnim stranicama IZ BiH.
I nismo mi ti koji nešto za sebe zahtijevamo, nego se samo trudimo da primijenimo ono što od nas zahtijeva naš Gospodar. Pa makar to bilo mrsko zapadnjacima.
Kao što tvrdite da se “ja i moja grupa” zalažemo za najstrožiju zabranu alkohola, što je neistina. Mi nemamo pravo da donosimo propise, jer je Allah taj koji propisuje. On je zabranio konzumiranje alkohola, ne mi.
Zabrana konzumiranja alkohola je stvar toliko čvrsta i postojana u islamu da se niko nije usudio da je porekne, pa ni IZ u BiH. Kao prilog svojoj tvrdnji, dostavljam vam vrlo koristan esej napisan od strane stručnih lica u Islamskoj zajednici koji govori u prilog mojoj tvrdnji:
http://www.islamskazajednica.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=1685:konzumiranje-alkohola-u-svjetlu-serijatskih-propisa&catid=83&Itemid=223
Iz gorenavedenih citata može se vidjeti da se tumačenje temeljnih islamskih propisa i pojedinih običaja ne razlikuje značajno između zvaničnika Islamske zajednice i nezavisnih, selefijskih i drugih, džemata.
Pa šta je onda različito? Različito je zapadno poimanje “tradicionalnog islama u BiH”.
Da biste bolje razumjeli kakvi su stvarno bili tradicija i običaji muslimana u BiH, zamolio bih vas da pročitate knjigu Antuna Hangija pod naslovom “Život i običaji muslimana u Bosni i Hercegovini” napisanu 1907. godine. Iz nje se jasno može vidjeti ko u stvari zastupa tradicionalno tumačenje islama u BiH.
Činjenica je da između nezavisnih džemata i Islamske zajednice u Bosni I Hercegovini postoje razlike u tumačenju određenih pitanja vjere, ali te razlike nisu takve prirode kakve su navedene u ovom prilogu.
I na kraju, htio bih da skrenem pažnju da se u potpunosti slažem sa tvrdnjom Isudina ef. Išerića da nam je obaveza dostaviti islam onima oko nas, kao što podvlačim da nam je obaveza praktikovati i dostaviti islam neuprljan pogrešnim tumačenjima i nametnutim tradicijama, čist od slijeđenja ičijih strasti.
Ne mogu se oteti utisku da je ovaj prilog napravljen sa ciljem huškanja i zastrašivanja. U prilog mojoj tvrdnji idu dvije stvari koje ste naveli u ovom prilogu:
1. Navođenje činjenice o nepostojanju dijaloga između nas i IZ kao produkt naše isključivosti. Činjenica je da ne postoje razgovori između nas i Islamske zajednice, ali način na koji je to navedeno, i isječeno iz konteksta, prikazuje nas na način da smo mi strana koja ne želi razgovore, što nije istina. Kao što sam vašem novinaru napomenuo, i kao što smo u našim javnim obraćanjima i pismima Islamskoj zajednici naznačili, mi smatramo da je dijalog između nas, kao muslimana, imperativ, međutim ne želimo da pristanemo na dijalog čija je osnova ucjena i prijetnja. Naša ruka prema Islamskoj zajednici ostaje ispružena, i spremni smo da im budemo pomoć u svakom dobru, kao što je i naša prisnost i vezanost za muslimane BiH takva da nikada ne bi dopustili da nam nemuslimani budu preči od njih i u kojem pogledu. To je sastavni dio naše vjere.
2. Insinuacije da smo finansirani od strane “nekih grupa sa Bliskog istoka”Ne mogu se oteti utisku da navođenjem ovakvih insinuacija, i pored toga što u razgovoru sa mnom nije mogao naći uporišta toj tvrdnji, autor priloga pokušava gledaoce navesti na pogrešne zaključke.Za sve godine postojanja našeg mesdžida nijedna od mnogobrojnih policijskih agencija u BiH nije uspjela da nađe vezu između nas i tih skupina, pa šta onda predstavlja takva tvrdnja i kako da je tumačim? U našoj vjeri se kaže: “Pretpostavka ne koristi istini,” pa ako je sve što imate u ovom pogledu pretpostavka, to ni kod koga razumnog ne predstavlja ništa, osim kod ljudi opterećenih predrasudama.
