Šejh Muhammed ibn Salih El-Munedždžid:

Hvala pripada Allahu, neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu porodicu i sve njegove ashabe.

Zekat nije obavezan na robu sve dok čovjek ne naumi da time trguje, i da ta namjera bude čvrsta.

U djelu „El-Mevsuatu-l-fikhijjeh“ stoji sljedeće:

„Islamski pravnici su složni da se uvjetuje kod zekata na imetak kojim se trguje da je osoba, prilikom kupovine ili posjedovanja nekog imetka, zanijetila da će s tim imetkom trgovati. Nijet koji se (šerijatski) smatra relevantnim je nijet za trgovinom koji je istodoban ulasku nekog imetka u vlasništvo iste osobe, a zato što je bavljenje trgovinom (ar.et-tidžareh) posao, pa je kao takav u potrebi za nijetom uz isto djelo. Shodno tome, ako čovjek posjeduje neku robu da bi je koristio, a zatim naumi da s njome trguje, ista roba neće postati trgovačkom. Ako, pak, posjeduje robu radi trgovine, a zatim naumi da je upotrebljava i da ne bude trgovačkom, ista će postati robom za ličnu upotrebu, i izaći van okvira robe koja potpada pod zekat.“ 1

Što se tiče zemlje2  koju posjeduješ u Džedi3, ako je od početka nisi kupio s namjerom trgovine i zarade, onda nema zekata na nju, pa makar je trenutno izložio na prodaju. Ovaj propis važi jer se uzima u obzir kod obaveznosti zekata (na robu) postojanje nijeta za trgovinu (robom), a ne nijet da se nešto proda kada je čovjek u potrebi, ili da isto proda zbog nezainteresovanosti za korištenjem određene robe.

Došlo je u „Medželletu-l-buhusi-l-islamijjeh“:

„Ne znači da svako ko želi prodati neku robu istovremeno želi trgovinu time, a zato što nije nužno da puka prodaja  bude trgovina. Razlog ovome je što prodaja nekog artikla biva i sa drugim ciljevima, kao da se čovjek riješi robe, ili što ponekad nije više zainteresovan za određenom robom, ili postojanja neke teškoće, i slično tome. Zbog svega navedenog, islamski pravnici su spomenuli da je značenje trgovine u formi kupovine (nečega) sljedeće4:Okretanje (ulaganje) novca s ciljem zarade. Iz ovoga se jasno vidi da se nijet trgovine zemljom (nekretninom) razlikuje od namjere kupovine (zemlje), jer čovjek nekada namjerava prodati zemlju bez da želi obavljanje trgovine time, kao onaj ko kupi neki komad zemlje da bi tu živio ili ulagao – ne ciljajući pri kupovini da istu zemlju proda trgujući njome – a zatim mu se pokaže da (je najbolje) istu proda(ti), a što može biti iz razloga što jednostavno nije voljan da tu zemlju zadrži za sebe, kao npr. da želi promijeniti mjesto (stanovanja ili ulaganja) na drugo prikladnije mjesto. Dakle, slučaj ovog čovjeka znači da u suštini nije naumio trgovinu (zemljom). Ono što se nadalje vidi jeste da zekat nije obavezan u slučaju poput ovoga, pa makar imetak pregodinio, ili prošlo i više od godinu dana dok god je nijet ovakav.“ 5

A Allah najbolje zna.

Prijevod sa:

https://islamqa.info/ar/248523