Pitanje

Koji je propis štrojenja životinja u islamu, npr. sitne stoke, konja, krava i drugih, u svrhu gojenja ili drugo? Ako je zabranjeno, postoje li neki slučajevi u kojima to islam dozvoljava?

Objavljeno: 1.2.2007.

Odgovor

Hvala Allahu,

U štrojenju životinja, poput sitne stoke i krava nema smetnje ako je zbog neke koristi, kao što je želja za tovljenjem i dobrim mesom, jer Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem je prinijeo za kurban štrojenu stoku, kao što prenose Ahmed i Ibn Madže (3122) da je Allahov poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem prinijeo za kurban dva velika uštrojena ovna. Vjerodostojnim ga ocjenjuje Albani u Sahih Ibn Madže.

Termin “vidža'” ovdje korišten znači štrojenje.

Među islamskim pravnicima postoji razilaženje po ovom pitanju, čija je suština izražena u “Fikhskoj enciklopediji” (19/112): “Hanefije su stava da nema smetnje u štrojenju stoke, jer u tome ima koristi i za stoku i za ljude.

Kod malikija je štrojenje dopušteno za stoku koja se jede bez pokuđenosti zbog toga što je meso bolje.

I šafi'ije prave razliku između onoga koje se jede i drugog, pa kažu da je štrojenje dopušteno za onu stoku koja se jede u dok je stoka neodrasla, a zabranjeno u drugim slučajevima. I postavljaju uslov da se ne desi prilikom štrojenja gubitak.

Kod hanbelija je dopušteno štrojenje stoke zbog toga što je meso bolje, a ima i mišljenje da je pokuđeno, kao kod konja i drugih.” Završen citat.

A u pogledu zabrane štrojenja životinja, konja posebno, je došao hadis, ali je slab.

Prenosi ga Ahmed (4769) od Ibn Omera radijellahu 'anhuma da je rekao: “Allahov poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem je zabranio štrojenje konja i životinja.” A Ibn Omer je rekao: “U tome je razvoj građe.” Kaže Šuajb Arnaut u recenziji Musneda: “Lanac prenosilaca mu je slab, a prenosi se kao mevkuf i merfu’. Mevkuf je vjerodostojan.”

Malik i drugi smatraju pokuđenim štrojenje konja, a smatra da nema smetnje u štrojenju ako se jedu. El-munteka od Badžija, 7/268.

Kaže šejh Ibn Usejmin rahimehullah: “Što se tiče štrojenja, ono je dopušteno kada u njemu ima koristi, ali je potrebno preduzeti mjere kako bi se spriječilo nanošenje boli životinji.” Likaul-babil-meftuh, 37/15.

Ukratko: nema smetnje u štrojenju životinja čije se meso jede kod većine učenjaka, sve dok u tome ima koristi i pazi se da se time životinja ne pati.

A Allah najbolje zna.