Allah subhanehu we te'ala je opisao sve poslanike 'alejhimusselam svojstvom da su oni povjerljivi, i svaki je poslanik kao dokaz svoje misije imao i ovu osobinu – povjerljivost.
Kur'an kazuje da je svaki vjerovjesnik 'alejhisselam svom narodu saopštio upravo tu svoju osobinu, kao što je u Allahovim 'azze we dželle riječima:

إِنِّى لَكُمْ رَسُولٌ أَمِينٌ ١٠٧

107 Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,

Eš-Šu'ara', 107


U opisu Musaa 'alejhisselam Allah kaže:

قَالَتْ إِحْدَىٰهُمَا يَٰٓأَبَتِ ٱسْتَـْٔجِرْهُ إِنَّ خَيْرَ مَنِ ٱسْتَـْٔجَرْتَ ٱلْقَوِىُّ ٱلْأَمِينُ ٢٦

26 "O oče moj" – reče jedna od njih – "uzmi ga u najam, najbolje je da unajmiš snažna i pouzdana."

El-Kasas, 26


U vezi Jusufa 'alejhisselam stoji :

وَقَالَ ٱلْمَلِكُ ٱئْتُونِى بِهِۦٓ أَسْتَخْلِصْهُ لِنَفْسِى فَلَمَّا كَلَّمَهُۥ قَالَ إِنَّكَ ٱلْيَوْمَ لَدَيْنَا مَكِينٌ أَمِينٌ ٥٤

54 I vladar reče: "Dovedite mi ga, uzeću ga u svoju svitu" – i pošto porazgovara s njim, reče mu: "Ti ćeš od danas kod nas utjecajan i pouzdan biti."

Jusuf, 54

Što se tiče našeg poslanika Muhammeda sallallahu 'alejhi ve sellem , poznato je da je i prije poslanstva imao nadimak el emin – povjerljivi. Stanovnici Mekke su u njega imali povjerenje. Šta više, odabrali su ga da im čuva stvari od vrijednosti. Zatim, kad je činio hidžru u Medinu opunomoćio je Aliju radijellahu 'anhu da vrati ljudima njihove stvari, – ovako je postupao jer je bio povjerljiv.
U hadisu Abdullaha ibn ‘Abbasa radijellahu 'anhuma stoji da je vladar Bizantije Herakl upitao Ebu Sufjana radijellahu 'anhu (prije nego je primio islam) o Poslaniku sallallahu 'alejhi ve sellem :
„ Da li krši zadanu riječ? – upitao je.
-Ne – rekoh…“
„- Šta vam naređuje? – pitao je.
-Govori – kazao sam: – Obožavajte Jedinog Allaha, ne pridružujte Mu sudruga, i napustite ono što vam (o tome) govore vaši očevi; naređuje nam namaz, iskrenost, čednost i održavanje rodbinskih veza. „1
Povjerljivi sallallahu 'alejhi ve sellem nas je podučio ovome:
„Izvrši emanet prema onome ko ti ga je povjerio, a nemoj iznevjeriti onoga ko je tebe iznevjerio.“ 2

Kur'an kazuje da je objava (Kur'ana) dostavljena od povjerljivog Džibrila 'alejhisselam :

وَإِنَّهُۥ لَتَنزِيلُ رَبِّ ٱلْعَٰلَمِينَ ١٩٢ نَزَلَ بِهِ ٱلرُّوحُ ٱلْأَمِينُ ١٩٣

192 I Kur'an je, sigurno, objava Gospodara svjetova; 193 donosi ga povjerljivi Džibril

Eš-Šu'ara', 192 - 193

Zatim, Kur'an opisuje vjernike svojstvom povjerljivosti:

بِسْمِ ٱللَّهِ ٱلرَّحْمَٰنِ ٱلرَّحِيمِ قَدْ أَفْلَحَ ٱلْمُؤْمِنُونَ ١ ٱلَّذِينَ هُمْ فِى صَلَاتِهِمْ خَٰشِعُونَ ٢

1 Ono što žele – vjernici će postići, 2 oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju,

El-Mu'minun, 1 - 2


وَٱلَّذِينَ هُمْ لِأَمَٰنَٰتِهِمْ وَعَهْدِهِمْ رَٰعُونَ ٨ وَٱلَّذِينَ هُمْ عَلَىٰ صَلَوَٰتِهِمْ يُحَافِظُونَ ٩

8 i koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu, 9 i koji molitve svoje na vrijeme obavljaju –

El-Mu'minun, 8 - 9

.
Uočljivo je da su sve osobine vjernika uokvirene njihovim svojstvom obavljanja namaza, njihova prva osobina je skrušenost u namazu, a zadnja je redovnost na namazu, jer samo tako musliman izgrađuje kod sebe povjerljivost.

Kaže Allah subhanehu we te'ala :

إِنَّا عَرَضْنَا ٱلْأَمَانَةَ عَلَى ٱلسَّمَٰوَٰتِ وَٱلْأَرْضِ وَٱلْجِبَالِ فَأَبَيْنَ أَن يَحْمِلْنَهَا وَأَشْفَقْنَ مِنْهَا وَحَمَلَهَا ٱلْإِنسَٰنُ إِنَّهُۥ كَانَ ظَلُومًا جَهُولًا ٧٢

72 Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek – a on je, zaista, prema sebi nepravedan i lahkomislen –

El-Ahzab, 72


U tefsiru stoji da se ovo odnosi na pokornost, odnosno vjerske obaveze; ako se budu izvršavale na najljepši način, čovjek će biti nagrađen za to, a ako se budu iznevjerile, čovjek će biti kažnjen. Nebesa, Zemlja i planine su to odbile iz straha da neće moći izvršiti taj emanet, ali je to lahkomisleno ponio čovjek.
I zaista je insan lahkomislen prema sebi, jer je u vjerodostojnom hadisu došlo da je prvo što će se izgubiti od vjere emanet/povjerenje, a posljednje namaz.

Od važnosti povjerenja govori i to da je gubitak emaneta u hadisu označen od predznaka Sudnjeg dana.
Prenosi se od Ebu Hurejre radijellahu 'anhu da je neki beduin upitao Allahovog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem :
„Kada će biti Sudnji čas?“…
-Kada emanet (povjerenje) bude pronevjeren, (tada) očekuj Sudnji čas – odgovorio je.
-Kako će biti pronevjereno? – upitao je čovjek.
-Kada se povjeri posao onome koji nije njega dosljedan , (tada) očekuj Sudnji čas“ 3

U hadisu od Huzejfe radijellahu 'anhu stoji sljedeće: „Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem nam je ispričao dva hadisa. Jedan od njih sam vidio da se ostvario, a drugi čekam. Pričao nam je da je emanet spušten u sama srca ljudi, pa je objavljen Kur'an, pa su po njemu postupali kao što su postupali po Sunnetu. Potom nam je pričao o uklanjanju emaneta, pa je rekao: „Čovjek će zaspati, a emanet će biti uzet iz njegovog srca, a njegov slabi trag će ostati. Potom će ponovo zaspati i emanet će biti uzet iz njegovog srca, pa će ostati njegov trag poput ožiljka na ruci – poput žeravice koju nogom šutneš, pa ona oprži tvoju kožu i napravi plikove u kojima nema ništa.“ Potom je uzeo kamenčić i šutnuo ga svojom nogom. „Ljudi će osvanuti trgujući, a nijedan od njih neće izvršavati povjereni emanet, tako da će se reći: „U tom i tom plemenu ima povjerljiv čovjek“. Čak će se reći za čovjeka: „ Kako je lijep, kako je pametan!“, a u svome srcu neće imati imana ni koliko je zrno gorušice.“ 4

Povjerljivost ima toliku važnost u islamu da se pronevjera emaneta smatra od znakova nifaka/licemjerstva.
Kaze Poslanik u hadisu od Ebu Hurejre radijellahu 'anhu : „Tri su znaka munafika: kada govori laže, kada obeća ne ispuni, i kada mu se nešto povjeri on to pronevjeri.“ 5 Ono što se u sve tri osobine uočava jeste da počivaju na laži.

Učenjaci kažu da se emanet u Kur'anu spominje na tri načina.
Prvo se odnosi na obaveze koje je Allah subhanehu we te'ala propisao od ibadeta, kao što je u Njegovim riječima:

يَٰٓأَيُّهَا ٱلَّذِينَ ءَامَنُوا۟ لَا تَخُونُوا۟ ٱللَّهَ وَٱلرَّسُولَ وَتَخُونُوٓا۟ أَمَٰنَٰتِكُمْ وَأَنتُمْ تَعْلَمُونَ ٢٧

27 O vjernici, Allaha i Poslanika ne varajte i svjesno međusobno povjerenje ne proigravajte,

El-Enfal, 27


Ovo obuhvata svaki ibadet koji se vrši tijelom i organima, otuda emanet su vid, govor i sluh itd.
Drugo se odnosi na povjerenje koje se ustupa jednom dijelu muslimana od strane zajednice.
Kaže Allah 'azze we dželle :

إِنَّ ٱللَّهَ يَأْمُرُكُمْ أَن تُؤَدُّوا۟ ٱلْأَمَٰنَٰتِ إِلَىٰٓ أَهْلِهَا وَإِذَا حَكَمْتُم بَيْنَ ٱلنَّاسِ أَن تَحْكُمُوا۟ بِٱلْعَدْلِ إِنَّ ٱللَّهَ نِعِمَّا يَعِظُكُم بِهِۦٓ إِنَّ ٱللَّهَ كَانَ سَمِيعًۢا بَصِيرًا ٥٨

58 Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite da pravično sudite. Uistinu je divan Allahov savjet! – A Allah doista sve čuje i vidi.

En-Nisa', 58


Kažu učenjaci da se ovo odnosi na svaku odgovornu službu. Dakle, od odgovornosti imama u mesdžidu i džamiji, preko emaneta vođenja firme do upravljanja ministarstvima, državom i narodom, – da se svaka odgovorna stvar povjeri onome ko je toga dosljedan.
Treće se tiče čestitosti, poštenja, zaštite i odgovornosti u čuvanju stvari, kao što je u riječima Gospodara:

قَالَتْ إِحْدَىٰهُمَا يَٰٓأَبَتِ ٱسْتَـْٔجِرْهُ إِنَّ خَيْرَ مَنِ ٱسْتَـْٔجَرْتَ ٱلْقَوِىُّ ٱلْأَمِينُ ٢٦

26 "O oče moj" – reče jedna od njih – "uzmi ga u najam, najbolje je da unajmiš snažna i pouzdana."

El-Kasas, 26


Otuda su od emaneta tajne između supružnika, te se one nikome ne otkrivaju. Na ovo nas je, u vjerodostojnom hadisu, upozorio Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem opisujući takve najgorim ljudima kod Allaha subhanehu we te'ala po položaju na Sudnjem danu.
Emanet su žena i djeca, prijatelj, unajmljeni radnik, kolega na poslu, džemat kojem se pripada.
Pa kada je došla žestoka prijetnja u vezi emaneta žene, kako je tek onda u pitanju zajednice muslimana? Stoga se trebamo uvijek i nanovo preispitivati da li izvršavamo naše emanete prema džematu. Izmišljanje laži je najgori vid pronevjere emaneta, dok je mnoštvo kritike neukusno. S druge strane, samo savjetovanje i ispravno usmjeravanje donosi korist zajednici. Konstruktivno djelovati je zahtjevno, ali samo ono održava zajednicu stabilnom. Ne treba niko tražiti emanet koji ne može nositi, jer tražio ga je poznati ashab Ebu Zerr radijellahu 'anhu od Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem, pa ga je podučio da je to, za onoga ko isti ne izvršava dosljedno, propast i kajanje na Sudnjem danu.
Upravo se na ovoj osobini grade zajednice i narodi.

Prenosi Enes ibn Malik radijellahu 'anhu : „Allahov Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem nam ne bi držao govor, a da ne bi rekao: „Nema imana onaj ko nema emaneta, niti ima vjere onaj ko se ne drži dogovora.“ 6