Šejh Bekr ibn Abdullah Ebu Zejd u svojoj knjizi Hidajetu-Talibil-ilm navodi slijedeće pokazatelje korisnog znanja pa preispitajmo sami sebe koliko se možemo pronaći u njima:

  1. Primjenjivanje znanja.
  2. Mržnja prema hvali, komplimentima i nepokazivanje oholosti prema drugima.
  3. Povećanje skromnosti prilikom povećanja znanja.
  4. Bježanje od ljubavi prema položaju, slave i ovosvjetskih uživanja.
  5. Ostavljanje tvrdnje da posjeduje znanje.
  6. Posjedovanje lošeg mišljenja o sebi i lijepog mišljenja o drugima i neomaložavanje drugih.

Abdullah ibn El-Mubarek je uobičavao da kada bi se spomenuo selef (prethodne generacije) da poetično kaže:
لَا تَعْرِضَنَّ بِذِكْرِنَا فِي ذِكْرِهِمْ … لَيْسَ الصَّحِيحُ إِذَا مَشَى كَالْمُقْعَدِ
‘’Ne upoređujte nas sa njima, jer zdrava osoba koja hoda nije poput one nepokretne’’.
1

El-Hafiz Ibn Redžeb El-Hanbeli rahimehullah je napisao u Fadlul- ilm-Es-Selef alel ilm-El-Halef 2 (prednost znanja selefa nad znanjem halefa):
‘’Od znakova korisnog znanja je da uči čovjeka da bježi od ovosvjetskih uticaja, od kojih su najgori želja za vlašću, slavom i hvalom. Uči ga kako da izbjegava spomenuto, i da se trudi u klonjenju od istog, a ako bi se nešto od ovog i desilo bez njegovog izbora ili želje, on se onda nalazi u stanju velikog straha za svoj završetak, jer postoji mogućnost da je to od Allahove odredbe što će ga postepeno odvesti u propast. Radi ovoga je imam Ahmed bio u stalnom strahu kada je postao poznat.
Od znakova korisnog znanja je i to da čovjek ne tvrdi da ima znanje i ne hvali se njime. Ne optužuje druge za neznanje, osim ako se suprostavljaju sunetu ili ljudima koji slijede sunet, ali i u tom slučaju ne čini to iz vlastite ljutnje i želje da bude iznad nekoga, nego iz ljutnje radi Allaha.

A što se tiče onih čije znanje nije korisno, on se ne ustručava da pokaže svoju nadmoć nad drugima radi znanja koje posjeduje, optužuje ih za neznanje i ponižava ih. Ovo je jedna od najružnijih osobina koje se mogu naći kod ljudi.
Moguće je čak da ovi ljudi optuže i učenjake koji su bili prije njih za neznanje i nemarnost, takve osobe voli da se ističu i da ističu svoje znanje, imaju lijepo mišljenje o sebi a ružno mišljenje o selefu (ljudima koji su bili prije njih).
Ljudi od korisnog znanja su potpuna suprotnost ovima, imaju ružno mišljenje o sebi a lijepo mišljenje o učenjacima prije njih. Njihova srca prihvataju njihov visok položaji priznaju svoju nemogućnost da dosegnu njihove položaje a kamoli da budu jednaki njima.
Divna li je izreka Ebu Hanife rahimehullah kada je bio upitan ko je bolji, Alkame ili El-Esved pa je na to odgovorio:
‘’Tako mi Allaha nismo zaslužni ni da ih spomenemo a kamoli da odlučujemo ko je od njih bolji.’’
Kao što bi Abdullah ibn El-Mubarek rekao:
لَا تَعْرِضَنَّ بِذِكْرِنَا فِي ذِكْرِهِمْ … لَيْسَ الصَّحِيحُ إِذَا مَشَى كَالْمُقْعَدِ
‘’Ne upoređujte nas sa njima, jer zdrava osoba koja hoda nije poput one nepokretne’’.
Izvor: http://alsiraat.co.uk/articles/signs-beneficial-knowledge