Pitanje:

Kako da se ponašamo prema muslimanima koji ne poste Ramazan? Koji je najbolji način pozivanja njih da praktikuju post?

Odgovor:

Šejh Muhammed ibn Salih El-Munedždžid

Zahvala pripada Allahu, salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu porodicu i sve ashabe.

Obaveza je pozivati takve muslimane ka postu, probuđivati u njima želja za postom, i upozoriti na olahko držanje i zanemarivanje (posta). Sve to činićemo kroz sljedeća uputstva:

  1. Da im se obznani obaveznost posta, veličina njegovog mjesta u islamu, da je post jedan od velikih temelja na kojima počiva islam;

 

  1. Da ih se napominje na veliku nagradu koja se veže za post, kao što je u govoru Allahovog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem: „Ko bude postio ramazan vjerujući i nadajući se (nagradi), biće mu oprošteni grijesi koje je prethodno učinio.“ 1  Takođe: „Ko vjeruje u Allaha i Njegovog Poslanika, obavlja namaz i posti ramazan ima pravo kod  Allaha da ga uvede u džennet, borio se on na Allahovom putu ili sjedio u zemlji u kojoj je rođen. Pa rekoše: O Allahov Poslaniče, hoćemo li obveseliti ljude? Pa reče:   U džennetu postoji stotinu stepeni koje je Allah pripremio za one koji se bore na Allahovom putu, između svaka dva stepena je kao između neba i Zemlje. Pa kada od Allaha tražite, onda tražite od Njega Firdevs jer je on središnji i najuzvišeniji dio dženneta, iznad njega je Arš Milostivog i iz njega izviru rijeke džennetske.“ 2  Kao i riječi Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem: „Allah 'azze we dželle  kaže: „Post pripada Meni, i Ja za njega nagrađujem. Čovjek ostavlja svoju strast, jelo i piće radi Mene. Post je štit, a postač ima dvije radosti: radost kada se iftari, i radost kada susretne svoga Gospodara. Zaista je zadah iz usta postača ljepši kod Allaha od mirisa miska.“ 3

 

 

  1. Da ih se zastraši od ostavljanja posta i pojasni da je to od velikih grijeha. Bilježe Ibn Huzejme i Ibn Hibban rahimehumallah od Ebu Umameh El-Bahilija radijellahu 'anhu da je rekao: „Čuo sam Allahovog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem da kaže: „ Dok sam spavao 4dođoše mi dva čovjeka i uzeše me za mišicu, pa me povedoše do neprohodne planine i rekoše: Penji se! Rekoh: Nisam to u stanju učiniti. Rekoše: Mi ćemo ti olakšati to. Pa sam se popeo, i kad bijah na sred brda čuh žestoke glasove. Rekoh: Kakvi su ovo glasovi. Kazaše: To je vriska stanovnika vatre. Zatim bijah odveden, i odjednom (se nađoh) kod ljudi obješenih za tetive iznad njihovih peta, a vilice njihovih usta bijahu razderane, i iz njih je tekla krv. Rekoh: Ko su ovi? Odgovoriše: To su oni što su jeli i pili prije nego im je to bilo dozvoljeno u njihovom postu.“  5  Rekao je šejh Albani rahimehullah  u komentaru: Kažem:  Ovo je kazna za onoga ko je postio pa se svjesno iftario prije nastupa vremena iftara. Pa kakvo je tek stanje sa onime što uopšte ne posti?! Od Allaha tražimo selamet i sačuvanost (od grijeha i nedaća) na dunjaluku i ahiretu.

 

  1. Da im se objasni lahkoća i jednostavnost posta, da je u njemu radost, sreća, zadovoljstvo, smirenost duše i odmor za srca, uz slast ibadeta u njegovim danima i noćima učenjem Kur'ana i klanjanjem teravih namaza;

 

  1. Da ih se pozove da poslušaju određena predavanja, ili pročitaju nešto od literature i sličnog što govori o važnosti posta i odnosu muslimana prema njemu;

 

  1. Da nam ne bude dosađujuće da te ljude stalno pozivamo i napominjemo (na post) blagim govorom i lijepom rječju, i uz iskrenu dovu Allahu za uputu i oprost njima.

Od Allaha molimo za sve nas uspjeh i ispravnost. Allah najbolje zna.

Prijevod sa:

https://islamqa.info/ar/50745