Pitanje:

Zatražio sam od jednog brata materijalnu pomoć zbog  lošeg finansijskog stanja. On mi je poslao određeni imetak. Nisam znao da je to moj dug njemu, niti sam ga pitao o pojedinostima toga u vrijeme slanja novca – da li je dug ili ne. Bilo je to u nekoliko navrata prije pet godina. Mislio sam da je to pomoć, i nije mi uopšte padalo na pamet da će tražiti da mu se vrati taj imetak. Slanje novca je prestalo jer se moje finansijsko stanje popravilo. Nakon toga se desilo razilaženje između nas, i on je jasno rekao da traži svoj imetak ne spominjući iznos niti razlog. Nakon njegove smrti, njegova žena i kćeri su nedvosmisleno rekle da sam im dužan na ime umrlog babe, tj. novac koji je poslan meni kao pomoć… 11

 

Odgovor:

Šejh Muhammed ibn Salih El-Munedždžid

Hvala pripada Allahu, neka su salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu porodicu i sve ashabe.

Prvo:

Kada neko zatraži od drugoga imetak pa mu ovaj dadne, a zatim tražioc tvrdi da je to sadaka ili poklon, a davaoc kaže da je pozajmica/kredit – uzima se u obzir govor davaoca.

Došlo je u djelu hanefijskog fikha ‘El-‘Ukudu-d-durrijjeh fi tenkihi-l-fetava-l-hamidijjeh’ (84/2):  „Upitan o tome kada Hind12uruči Zejdu kao pozajmicu neki poznati iznos dirhema, pa zatraži od njega spomenuti iznos, te on kaže: ‘Ti si to meni dala kao poklon’, a ona odgovori: ‘Naprotiv, već pozajmicu’. Da li se uzima kao relevantan njezin govor uz zakletvu, a da je njemu obaveza da vrati spomenuti iznos?

Odgovorio je: „Da. Kada neko dadne drugome neku stvar, a onda se raziđu pa davaoc kaže da je pozajmica, a primalac da je to pokon – uzima se u obzir govor davaoca.“

U istom djelu (19/2) stoji: „Čovjek dadne svome sinu određeni imetak, pa poslije želi da isto uzme – smatra se iskrenim da je to dao kao pozajmicu, jer je to njegovo vlasništvo koje je uručio njemu u novcu, pa mu rekao: ‘Utroši to’, i kada je ovaj to učinio smatra se pozajmicom. Isto važi i da mu je rekao: ‘Potroši to na svoje potrebe.’“

U djelu „Kešafu-l-kana’ (274/2)“ stoji: „Ako neko ko je po vanjštini siromah upita drugoga da mu dadne nešto (od imetka), pa ovaj uzme i uruči mu, a zatim se između njih desi spor da li je to pozajmica ili sadaka – prihvata se govor davaoca da je to pozajmica, jer on najbolje zna svoju namjeru…“

Shodno ovome, imetak koji si uzeo se smatra dugom koji si obavezan vratiti, jer  tvoj brat tvrdi da ti je imetak dao kao pozajmicu, a ti nisi rekao njemu: ‘daj mi sadaku, ili pomoć, ili učini mi dobročinstvo.’

Drugo:

Kada se uspostavi da je ovo tačno, onda ti je obaveza samo iznos koji si uzeo, i ne uzima se u obzir to što tvoj brat smatra da iznos zavisi i od inflacije, jer se pozajmica/kredit vraća u istom iznosu ne u istoj vrijednosti. Dakle, dok god postoji valuta koju ste koristili, tj. dok god nije ista potisnuta iz opticaja, nisi obavezan isplatiti osim ono što si uzeo, a to je (u konkretnom slučaju) 1500 dinara.

U odlukama Vijeća islamskog prava koji je organ pri Organizaciji islamske konferencije u broju 42. (5/4) 13 koji se tiče pitanja promjene vrijednosti valute, stoji sljedeće: „U vraćanju postojećeg duga u bilo kojoj valuti relevantno je da se dug vrati u istom iznosu, ne u istoj vrijednosti, jer se dugovi izvršavaju po tome koliko su iznosili, i nije dozvoljeno da se postojeći dugovi, ma kakav bio njihov izvor, vežu za stanje cijena (na tržištu).“ 14

 

Ako si, pak, vratio imetak uz dodatak pazeći na momenat inflacije i pad vrijednosti valute – pa to je lijepo. Ovo važi zbog hadisa kojeg bilježe Buharija i Muslim rahimehumallah  od Ebu Hurejre radijellahu 'anhu: „Da je neki čovjek potraživao naplatu duga od Allahovog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem, i bio prema njemu grub, pa htjedoše njegovi ashabi da krenu na ovog čovjeka, ali im on sallallahu 'alejhi ve sellem  reče: ‘Pustite ga, onaj koji potražuje ima pravo na riječ. Kupite mu devu i podajte mu je.’ Oni rekoše: ‘Ne nalazimo osim bolju/stariju u godinama od njegove.’ Reče: ‘Kupite je i dajte mu je. Zaista je najbolji od vas onaj koji najljepše isplaćuje dug.’“ 15

 

Treće:

Ovaj dug ulazi u imetak koji se nasleđuje i dijeli se na nasljednike shodno šerijatskom udjelu svakog od njih.

A Allah najbolje zna.

Prijevod sa:

https://islamqa.info/ar/258205