وَجَآءُوٓ أَبَاهُمْ عِشَآءً يَبْكُونَ ١٦
16 I uvečer dođoše ocu svome plačući.
Jusuf, 16
Rekli su učenjaci retorike (arapskog jezika):
Došli su u tmini jacijskog vakta kako bi to više pogodovalo laži kao metodi opravdavanja, i kako bi njihov dolazak bio sa okašnjenjem u odnosu na njihovo uobičajeno vrijeme povratka.
Svemu tome plač je bio dokaz i ujedno okolnost koja ukazuje na njihovu iskrenost.
Kaže Ibn Kesir rahimehullah :
“Zbog ovoga su rekli neki od selefa:
‘Neka te ni slučajno ne obmanjuje plač onoga koji je odgovoran za nepravdu, možda je nepravednik onaj koji plače.'”