Pitanje:
Jedan brat želi da sjednemo između prve i druge džume7kako bi podučavali ljude suri El-Kehf, uz napomenu da namaz klanjamo na univerzitetu u jednoj zapadnoj zemlji, te da je teško braću okupiti u danu mimo petka. Da li nam je dozvoljeno da održavamo ovakve halke konstantno?
Odgovor:
Muhammed ibn Salih El-Munedždžid:
Hvala pripada Allahu, neka su salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu porodicu i sve ashabe.
Okupljanje radi učenja Kur’ana, njegovog čitanja i izučavanja je od dobrih djela, od postupaka kojima se približava Allahu, i najdragocjenije u što se može potrošiti vrijeme, a zbog hadiskih tekstova koji su došli o vrijednosti toga. Od toga su riječi Allahovog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem : „Neće se okupiti ljudi u nekoj od Allahovih kuća da uče Allahovu knjigu i međusobno je izučavaju, osim da će se na njih spustiti smirenost, prekriti milost, okružiti meleki, i da će ih Allah spomenuti kod onih koji su kod Njega.“ 8

Nema smetnje da se za ovo djelo izdvoji dan petka dok god je to izdvajanje iz razloga što je petak vaše slobodno vrijeme i odmor, a ne uvjerenje da je posebna vrijednost tako činiti, jer predaja u tom smislu nije došla.
Rekao je doktor Muhammed ibn Husejn El-Džizani: „Rekao je Ebu Šameh: ‘Ne treba izdvajati ibadete u određenim vremenima ako ih nije šerijat izdvojio, nego su sva djela dobročinstva općenito dozvoljena u svim vremenima, nemaju neka vremena veću vrijednost nad drugim, osim čemu je šerijat dao veću vrijednost i izdvojio (to vrijeme) za neku vrstu ibadeta. S obzirom da je ovo relevantno, onda neko vrijeme se izdvaja u vrijednosti za određenu vrstu ibadeta, a ne za svaki ibadet, kao npr. post na dan Arefata, ili post na dan ‘Ašure, ili namaz u dubini noći, ili ‘umra u ramazanu.

Ibn Tejmijje rahimehullah je objasnio kakva šteta (u vjeri) proizilazi iz izdvajanja nekog vremena za ibadet: „Ko uvede da se radi neko djelo u određenom danu, kao npr. uvođenje posta na prvi četvrtak u mjesecu Redžebu – onda je neminovno da ovo djelo ustvari prati uvjerenje koje je u srcu, tj. uvjerenje da je taj dan bolji nego ostali slični dani, i da je post toga dana pohvalniji nego post npr. prethodnog ili narednog četvrtka. Dakle, da nije bilo ovakvog uvjerenja u srcu ove osobe, ili istog uvjerenja u srcu onoga koga ovaj slijedi, onda ne bi čovjek bio pobuđen da izdvaja taj dan i noć, jer je u osnovi zabranjeno pružanje prioriteta nečemu bez dokaza koji nečemu daje pravo prioriteta.“

S obzirom na prethodno, razumije se da spomenuto izdvajanje (nekog vremena za ibadet) ima osnove kada isto ne sadrži opisanu štetu (za vjeru čovjeka), a to je da se izdvajanje oslanja na razuman povod, slobodno vrijeme i psihičku snagu, tj. povod kakav ciljaju i ostali razumni ljudi, kao npr. da se izdvoji četvrtak radi namaza za kišu jer je to neradni dan kada ljudi nisu zauzeti svojim poslovima, pa je otuda lakše ljudima da se tada okupe. Ili npr. da se osoba ograniči na neki preciziran vird – broj ibadeta koji praktikuje u tačno određene vrijeme, recimo, svake noći ili svake sedmice, a iz razloga što je takva praksa njemu podobnija i lakša kako bi bila stalna. Ovakvo izdvajanje se podudara sa intencijom šerijata. Međutim, ako ovo izdvajanje postane putem da osoba u vezi toga stekne uvjerenje u nešto što nije vjerom propisano, onda se zabranjuje iz dva razloga: prvo: da se spriječi sredstvo koje vodi nečemu što nije propisano; drugo: zato što je oprečno značenju prostranstva (u ibadetu).

Rekao je Eš-Šatibi rahimehullah : „Kada shvatimo značenje širine (u ibadetu) neminovno je da se uzme u obzir i druga stvar, a to je da djelo bude takvo da se ne misli neosnovano kako je tačno neko vrijeme, a ne i drugo, određeno za to djelo, ili tačno neko mjesto, a ne i drugo, odnosno tačno neki način a ne i drugi, ili da se neosnovano shvata da je propis pohvalnosti nekog čina prešao npr. na propis sunneta ili obaveznosti istog čina. Ovime postaje jasno da izdvajanje ibadeta općenito biva sa dva uslova: prvi: da ovo izdvajanje nije suprotno namjeri i cilju šerijata u širini i općenitosti ibadeta; drugi: da se ne smatra neosnovano da je ovo izdvajanje ciljano samo po sebi šerijatom. 9
Drugo:
Nije nam jasno na šta se odnosi tvoj govor o tome da te halke Kur’ana budu između prve i druge džume? Ako si mislio da se na univerzitetu klanjaju dvije džume, te da se vi nakon obavljenje džume organizujete u ove halke prije nego dođu drugi da obave džumu – onda znaj da nije dozvoljeno da se obavljaju dvije džume u jednom mesdžidu, osim ako se druga džuma obavlja na nekom drugom mjestu na univerzitetu, a ne na mjestu obavljanja prve džume.

A Allah najbolje zna.
Prijevod sa:
https://islamqa.info/ar/243921