Imam Ebu El-Feredž ibnu-l-Dževzi je u svojoj knjizi ”Sajd El-Hatir” (1/71) spomenuo bitnost omekšavanja srca prilikom traganja za znanjem:

”Osjećam da se pukim okupiranjem fikhom i prikupljanjem predaja ne može ispraviti srce osim ako se to ne pomješa sa učenjem predaja koje smekšavaju srce i isčitavanjem biografija ispravnih predhodnika, jer su oni (selefi) spoznali bitnost krajnjeg cilja predaja i zatim spoznali naredbe i djela na koje se ukazuje u tim predajama  shvatajući nj. krajnji cilj i time postižući razumijevanje tih predaja.

I ne kazujem vam o ovome osim nakon vlastitih pokušaja i spoticanja. Ja sam našao da se većina muhaddisa (učenjaka hadisa) i učenika hadisa prvenstveno fokusiraju na kraće lance prenosilaca a zatim povećavaju broj predaja. Takođe sam uvidjeo da se većina fakiha (učenjaka šerijatskog prava) prvenstveno fokusira na znanje koje će upotrijebiti u raspravama, u uvjeravanju drugih i na znanje koje će im pomoći da pobjede u razmjericama. Pa kako da srca budu omekšana sa ovim?
Postojala je grupa selefa koji su imali običaj da posjećuju čestite Allahove robove samo da bi ih posmatrali i uvidjeli njihove dobre karakteristike i ponašanje a ne da bi uzeli znanje od njih. Jer samo njihovo ponašanje i ophođenje je upravo posljedica njihovog učenja. Tako da shvatite sljedeće – da pomiješate učenje fikha i hadisa sa izučavanjem života selefa i onih koji su praktikovali zuhd (skromnost) prema dunjaluku jer bi ove stvari trebale da budu razlog mekšanja vaših srca.

Sakupio sam po knjigu (predaja) od svakog od poznatih ljudi koji su prednjačili u ovome, spominjujući njihove priče i njihova ponašanja. Sakupio sam u knjigu predaje o ponašanju Hasana El Basrija, knjigu o Sufjanu E-Sevriju, Ibrahimu ibn Edhemu, Bišr-u El-Hafiju, Ahmedu ibn Hanbelu o Ma'rufu, i o drugim od uleme i od onih koji su bili poznati po zuhdu, a Allah je taj koji daje uspjeh.

A djela se ne čine ispravno sa samo malo znanja. Ono što se treba razumjeti iz ovoga je poput onoga iz priče o mrkvi i štapu (Životinju motiviše kako hrana tako i udarac –  tako i nas ponekad motiviše kazna a ponekad nagrada) a ljudska duša se nalazi tvrdoglavo između dvoga. Ali uz upornu mrkvu, ali i štap, možemo se nastaviti kretati ka tome da od Allaha tražimo utočište od nedostatka motivacije.”
izvor: http://alsiraat.co.uk/articles/balancing-seeking-knowledge-softening-heart-ibn-al-jawzi