By Pitanje:
Moj profesor bijaše kupio novi telefon, pa mu rekoh: „Berićetli ti bilo.“ A on u šali odgovori : „Te riječi o bereketu nekad uništavaju telefon“, misleći na to kada neko to kaže iz zavisti. Ja sam se tad nasmijao.
Da li sam zanevjerovao zbog svog smijeha na njegovu šalu? I da li zanevjerujem kada se nasmijem prilikom viđenja nekog grijeha ili čina nevjerstva, makar taj smijeh bio van moje volje? Odnosno, da li izlazim iz vjere što se nasmijem kada se neko ismijava sa vjerom, kako me ne bi prezirali ili se sa mnom ismijavali?
Šejh Muhammed ibn Salih El-Munedžid
Odgovor:
Hvala pripada Allahu, i salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu porodicu i njegove ashabe.
Prvo:
Znaj da musliman ne izlazi iz vjere osim sa ubjeđenjem (tj. svjesnim i voljnim činom), odnosno ne izlazi (iz vjere) zbog vesvesa (šejtanskih došaptavanja), greške (nenamjernog djela ili riječi), niti nečega na što je prisiljen, a ni puke misli (iz nefsa). Za sve ove spomenute slučajeve musliman neće biti obračunat/odgovoran, kamoli da zbog toga zanevjeruje. Kaže Allah 'azze we dželle u prijevodu: “Nije vam grijeh u onome što greškom učinite, već vam je grijeh kada to iz srca s namjerom uradite”
ٱدْعُوهُمْ لِءَابَآئِهِمْ هُوَ أَقْسَطُ عِندَ ٱللَّهِ فَإِن لَّمْ تَعْلَمُوٓا۟ ءَابَآءَهُمْ فَإِخْوَٰنُكُمْ فِى ٱلدِّينِ وَمَوَٰلِيكُمْ وَلَيْسَ عَلَيْكُمْ جُنَاحٌ فِيمَآ أَخْطَأْتُم بِهِۦ وَلَٰكِن مَّا تَعَمَّدَتْ قُلُوبُكُمْ وَكَانَ ٱللَّهُ غَفُورًا رَّحِيمًا ٥
5 Zovite ih po očevima njihovim, to je kod Allaha ispravnije. A ako ne znate imena očeva njihovih, pa, braća su vaša po vjeri i štićenici su vaši. Nije grijeh ako u tome pogriješite, grijeh je ako to namjerno učinite; a Allah prašta i samilostan je.
El-Ahzab, 5
Rekao je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem : „ Zaista je Allah prešao mom ummetu preko onoga što mu govori njegova duša, sve dok to ne uradi ili to progovori“ 1
Takođe je rekao sallallahu 'alejhi ve sellem : „Zaista je Allah prešao mom ummetu preko greške, zaborava i onoga na što budu prisiljeni“ 2
Nema sumnje da ti nisi namjeravao ismijavanje s vjerom kada si se nasmijao na riječi tvog profesora: „Te riječi o bereketu nekad uništavaju telefon“, čak nema u tvom smijanju na te riječi ničega što u osnovi upućuje na ismijavanje vjere, niti postoji u njegovom govoru ikakva veza sa vjerom ,njezinim propisima i vjerozakonima. Zato, ostavi se tih vesvesa, o Allahov robe.
Drugo:
Što se tiče smijanja kada se vidi neki čin grijeha, ili nevjerstva, ili ismijavanja sa vjerom, – to nije nikako dozvoljeno! Naprotiv, obaveza je na muslimanu kada vidi ili čuje nešto od nepokornosti Allahu subhanehu we te'ala ili ismijavanja vjere da to porekne žestoko onome ko to kaže ili uradi. Ako se on ne odazove na to (ne prihvati upozorenje), onda je na muslimanu da napusti mjesto gdje se taj nalazi. Kaže Allah 'azze we dželle :
وَقَدْ نَزَّلَ عَلَيْكُمْ فِى ٱلْكِتَٰبِ أَنْ إِذَا سَمِعْتُمْ ءَايَٰتِ ٱللَّهِ يُكْفَرُ بِهَا وَيُسْتَهْزَأُ بِهَا فَلَا تَقْعُدُوا۟ مَعَهُمْ حَتَّىٰ يَخُوضُوا۟ فِى حَدِيثٍ غَيْرِهِۦٓ إِنَّكُمْ إِذًا مِّثْلُهُمْ إِنَّ ٱللَّهَ جَامِعُ ٱلْمُنَٰفِقِينَ وَٱلْكَٰفِرِينَ فِى جَهَنَّمَ جَمِيعًا ١٤٠
140 On vam je već u Knjizi objavio: kad čujete da Allahove riječi poriču i da im se izruguju, ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bićete kao i oni. Allah će, sigurno, zajedno sastaviti u Džehennemu licemjere i nevjernike,
En-Nisa', 140
Znači, osmijeh ili (glasno) smijanje kada se čuje takav govor čini osobu koja tome prisustvuje (a ne osuđuje) suparnikom u grijehu zajedno sa onim koji to kaže, ako je ista osoba tim nedjelom zadovoljna i prihvata ga, kao što kaže Uzvišeni u prijevodu: „Onda ste vi kao i oni.“ A ako to nije uz zadovoljstvo i prihvatanje (tog nedjela), onda je to ogroman grijeh koji ukazuje na nemogućnost veličanja Allaha i Njegovih propisa u srcu onoga ko tome prisustvuje, a obaveza je muslimanu da veliča Allahove propise i ajete, kao što kaže Uzvišeni:
ذَٰلِكَ وَمَن يُعَظِّمْ شَعَٰٓئِرَ ٱللَّهِ فَإِنَّهَا مِن تَقْوَى ٱلْقُلُوبِ ٣٢
32 Eto toliko! Pa ko poštiva Allahove propise – znak je čestita srca.
El-Hadždž, 32
Nije dozvoljeno muslimanu da udovoljava ikome onime što Allaha srdi. Ko to uradi, Allah će se na njega rasrditi i učiniće da se ljudi na njega rasrde.
Prenosi se od A'iše radijellahu 'anha da je rekla: Rekao je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem :
„Ko bude tražio zadovoljstvo Allaha u onome što srdi ljude, Allah će biti njime zadovoljan i učiniće da ljudi budu njime zadovoljni. A ko bude tražio zadovoljstvo ljudi u onome što Allaha srdi, Allah će se na njega rasrditi i učiniće da se ljudi na njega srde.“ 3
A Allah najbolje zna.
Prijevod sa:
https://islamqa.info/ar/238313
Comments