Da li je sjedenje s velikim griješnicima manje zlo od sjedenja s novotarima?

Pitanje:

Da li je svaka novotarija gora i žešća od svakog velikog grijeha? Ili u ovom govoru ima detaljisanja, tj. da to ne važi generalno? Naime, ima ljudi koji iskorištavaju ovo pravilo u opravdavanju sijeljenja običnog svijeta sa griješnicima, i kažu: To im je bolje nego da sjede sa novotarima, dokazujući to predajama od selefa.

Šejh Muhammed ibn Salih El-Munedžid

Odgovor: 1

Sjedenje s griješnicima s dokazom da su oni manjeg zla od novotara je pogrešno postupanje zbog sljedećih razloga:

Prvi:

Od najpoznatijih dokaza za bojkot novotara je bojkot koji je Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem sproveo nad nekim griješnicima, tako da se osnovom u propisanosti bojkota smatra bojkot koji je Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem naredio nad Ka'b ibn Malikom radijellahu 'anhu  nakon njegova izostanka sa bitke na Tebuku.

Rekao je Ibn Abdulberr rahimehullah: „Neka ulema je odredila hadis Ka'ba radijellahu 'anhu za osnovu u bojkotovanju novotara, onih koji u vjeru uvode nešto novo.“ 2

Zaključak: Bojkot griješnika je propisan kao i bojkot/ignorisanje novotara, čak je osnova u tome bojkot velikih griješnika jer isti biva radi griješenja, a novotar podilazi pod općenitost griješenja.

Imam Buharija rahimehullah   je sastavio poglavlje u svom Sahihu s ovim naslovom: „Poglavlje o tome šta je dozvoljeno od bojkota prema onome ko je zgriješio, i riječi Ka'ba radijellahu 'anhu nakon što je izostao od Vjerovjesnika sallallahu 'alejhi ve sellem: Zabranio je Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem muslimanima da pričaju s nama, – i spomenuo je, – pedeset noći.“

Drugo poglavlje je sastavio s ovim naslovom: „Pogavlje o onome ko ne poselami počinitelja nekog grijeha i ne odvrati na njegov selam sve dok ne postane jasnom njegova tevba, kao i  kada postaje očitom njegovo pokajanje. Rekao je Abdullah ibn ‘Amr radijellahu 'anhu: Ne nazivajte selam alkoholičarima.“

Drugi:

Sjedenje sa velikim griješnicima i druženje s njima s dokazom da je njihovo zlo manje od zla novotara nije šerijatski održivo, jer je šerijat naredio muslimanu da se nastoji družiti samo sa dobrima, a ne ostalim.

Prenosi Ebu Musa radijellahu 'anhu da je rekao Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem: „Primjer dobrog druga i lošeg druga je kao primjer prodavača miska i onoga koji puše u kovački mijeh; prodavač miska ili će ti ga pokloniti, ili ćeš ga od njega kupiti, ili ćeš barem od njega osjetiti lijep miris, a onaj koji pušeu kovački mijeh ili će ti spaliti odjeću, ili ćeš od njega osjetit ružan miris.“ 3

Od Ebu Se'ida radijellahu 'anhu da je rekao Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem: „ Ne druži se osim sa vjernikom, i neka ne jede tvoju hranu osim bogobojazan.“ 4

Treći:

Govor neke uleme o dozvoljenosti sjedenja sa velikim griješnicima, jer je njihovo zlo manje od zla novotarije, se odnosi na to da se pod griješnicima cilja na one čiji grijeh neće uticati i preći na osobu koja s njima sjedi.

Međutim, ako se šteta u sjedenju sa griješnicima veže za vjeru ili stvari dunjaluka, onda se takav bojkotuje i ignoriše kao i novotar, bez ikakve razlike. Šta više, mnogo kada biva bojkot ovakvih griješnika razvratnika preči i potvrđeniji od bojkota onih čija je novotarija neko djelo i radnja, ili se o dotičnoj stvari i njezinoj novotarnosti u vjeri razilaze učenjaci.

Rekao je hafiz Ibn Hadžer rahimehullah: kaže Ibn Abdulberr rahimehullah: „ Učenjaci su se složili da nije dozvoljen bojkto preko tri (dana), osim onoga za koga se boji da bi razgovor s njime pokvario čovjekovu vjeru ili bi nastala šteta njemu u dunjaluku ili bi to uticalo na nj.dušu, – ako je takav onda je dozvoljen bojkot (tj.preko tri dana). 5

A Allah najbolje zna.

Prijevod sa:

https://islamqa.info/ar/237360

  1. op.prev. Zbog obimnosti odgovora isti je od prevodioca podijeljen u dva tematski zasebna članka: „Propis novotarije i odnos prema novotarima u govoru učenjaka“, te „Da li je sjedenje s velikim griješnicima manje zlo od sjedenja s novotarima?

  2. El-Istizkar: 26/149.

  3. Hadis bilježi imam Buharija: 5534, Muslim: 2628.

  4. Hadis bilježi imam Ebu Davud: 4832, i Et-Tirmizi: 2395.

  5. Fethu-l-bari: 10/496