Da li je obavezno slijediti govor određenog učenjaka?

 

Pitanje:

Da li postoji idžma'/konsenzus o potpunom sljeđenju (ar. taklid) jednog od četiri mezheba nastalih u trećem hidžretskom stoljeću. I šta se cilja sa sljedećim ajetom:

يَٰٓأَيُّهَا ٱلَّذِينَ ءَامَنُوٓا۟ أَطِيعُوا۟ ٱللَّهَ وَأَطِيعُوا۟ ٱلرَّسُولَ وَأُو۟لِى ٱلْأَمْرِ مِنكُمْ فَإِن تَنَٰزَعْتُمْ فِى شَىْءٍ فَرُدُّوهُ إِلَى ٱللَّهِ وَٱلرَّسُولِ إِن كُنتُمْ تُؤْمِنُونَ بِٱللَّهِ وَٱلْيَوْمِ ٱلْءَاخِرِ ذَٰلِكَ خَيْرٌ وَأَحْسَنُ تَأْوِيلًا ٥٩

59 O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim. A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše.

En-Nisa', 59

. Naime, čitao sam da ovaj ajet upućuje na slijeđenje/taklid priznata četiri mezheba, te da se naredba u drugom dijelu ajeta tiče učenjaka koji su na stepenu idžtihada, a ne da to običan svijet može razumjeti. Da li ovo znači da isključivo ulema može razumjeti Kur'an i Sunnet, te da je drugim ljudima mimo uleme obavezno slijediti jedan od četiri mezheba?

Odgovor:

Šejh Muhammed ibn Salih El-Munedždžid

Hvala Allahu, neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika  sallallahu 'alejhi ve sellem , njegovu porodicu i njegove ashabe.

 

Nije obavezno muslimanu da slijedi tačno određeni mezheb od četiri poznata mezheba, ili neki drugi, niti mu je dozvoljeno da slijepo slijedi (taklid) nekoga u Allahovoj vjeri, na način da se ne razilazi s takvim ni u malom ni u velikom (pitanju).

U vezi toga kaže šejh Eš-Šenkiti  rahimehullah : „A što se tiče vrste (slijepog) slijeđenja u kojem se potonje generacije (ummeta) razilaze od ashaba i drugih (generacija) iz prvih stoljeća (islama) kojima je posvjedočeno da su na dobru,  – pa to je slijeđenje jednog određenog čovjeka mimo bilo kojeg drugog od cijele uleme. Za ovakvu vrstu slijeđenja/taklida nije došao tekst u Knjizi niti u sunnetu, niti je taj stav zastupao neko od ashaba Allahovog Poslanika  sallallahu 'alejhi ve sellem , niti neko iz prva tri stoljeća (islama) kojima je (hadisom) posvjedočeno da su na hajru. Slijeđenje prisutno kod potonjih generacija je nasuprot govoru četvorice imama, jer nije niko od njih rekao da se isključivo drži za govor jednog određenog čovjeka mimo ostalih od sveukupne uleme muslimana. Slijepo slijeđenje jednog učenjaka je od novotarije četvrtog stoljeća (islama). Onaj ko tvrdi suprotno tome, neka nam precizira jednu osobu iz prva tri stoljeća koja se pridržavala mezheba samo jednog određenog čovjeka. Neće to moći nikada, jer se nije uopšte desilo.“ ¹

Imami mezheba su zabranjivali da se oni slijepo slijede. Rekao je imam Ahmed  rahimehullah : „Ne slijedi (slijepo) mene, niti Malika, niti Sevrija, niti Evza'iju, već uzmi odakle su oni uzeli.“ Takođe je rekao: „Od malehnosti razumijevanja (vjere) kod čovjeka jeste da prepusti svoju vjeru drugom čovjeku na upravljanje.“ ²

Bio je upitan šejhu-l-islam Ibn Tejmijje  rahimehullah : „Šta kažu prvaci uleme i predvodnici u vjeri,  o čovjeku koji je upitan: koji je tvoj mezheb? Reći će: Muhammedov, slijedim Allahovu knjigu i sunnet Njegovog Poslanika  sallallahu 'alejhi ve sellem .“ Pa bi rečeno: trebalo bi da svaki vjernik slijedi neki mezheb, onaj ko nema mehzeba je šejtan.“ Pa je rekao: A šta je bio mezheb Ebu Bekra i halifa nakon njega  radijellahu anhum. Pa mu bi rečeno: Trebalo bi da i ti slijediš jedan od mezheba, pa koji je ispravan? Onda je odgovorio: Neka je hvala Allahu. Zaista je ljudima obavezna pokornsot Allahu i Njegovom Poslaniku  sallallahu 'alejhi ve sellem . Što se tiče onih kojima je Allah naredio pokornost u Njegovom govoru (u prijevodu): „O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se poslaniku i predstavnicima vašim…“ (4:59) dakle, spomenutim je obavezna pokornost nakon i slijedeći pokornost Allahu i Njegovom Poslaniku sallallahu 'alejhi ve sellem , a nije obavezna zasebno i nezavisno od pokornosti Allahu i Poslaniku. Zatim je rekao Uzvišeni u istom ajetu (u prijevodu): „… a ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše.“

Znači, kada se desi muslimanu novonastala situacija, onda on pita onoga za koga je uvjeren da će mu odgovoriti shodno Allahovom zakonu i uputi Poslanika  sallallahu 'alejhi ve sellem , kojeg god mezheba to bio stav. Nije obavezno nijednom od muslimana da potpuno slijedi (taklid) neku osobu od uleme u svemu što ta osoba govori. I nije obaveza nikome od muslimana pridržavanje mezheba određene osobe, – osim puta Poslanika  sallallahu 'alejhi ve sellem , – u onome što dotični smatra obaveznim i o čemu obavijesti druge. Naprotiv, od govora svakog od ljudi se i uzima i ostavlja, osim od govora Allahovog Poslanika  sallallahu 'alejhi ve sellem . S druge strane, slijeđenje neke osobe zbog njegovog mezheba, te nemoći čovjeka da spozna šerijat osim tim putem, – to je ono što je dozvoljeno, međutim, ovo nije ono što je obavezno svakom pojedincu kada može spoznati šerijat mimo tog (posredničkog) puta. Naprotiv, na svakom čovjeku je obaveza da se boji Allaha i traži znanje koje je naredio Allah i Njegov Poslanik  sallallahu 'alejhi ve sellem , i shodno tome da preduzima naređeno i ostavlja zabranjeno. A Allah najbolje zna.“ ³

Na ovoj stranici ⁴ je prethodio tekst/odgovor da onaj koji je sposoban da izvede/deducira propis iz Kur'ana i sunneta, da će uzeti iz tih izvora kao što su činili i oni prije, i da takvome nije dozvoljeno da ikoga slijepo slijedi, nego će uzeti ono što smatra da je istina, a dozvoljeno mu je slijeđenje (taklid) drugoga u onome gdje je nemoćan da sam zaključi.

Što se tiče govora Uzvišenog:

يَٰٓأَيُّهَا ٱلَّذِينَ ءَامَنُوٓا۟ أَطِيعُوا۟ ٱللَّهَ وَأَطِيعُوا۟ ٱلرَّسُولَ وَأُو۟لِى ٱلْأَمْرِ مِنكُمْ فَإِن تَنَٰزَعْتُمْ فِى شَىْءٍ فَرُدُّوهُ إِلَى ٱللَّهِ وَٱلرَّسُولِ إِن كُنتُمْ تُؤْمِنُونَ بِٱللَّهِ وَٱلْيَوْمِ ٱلْءَاخِرِ ذَٰلِكَ خَيْرٌ وَأَحْسَنُ تَأْوِيلًا ٥٩

59 O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim. A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše.

En-Nisa', 59

U ajetu nema ništa što upućuje na doslovno slijeđenje (taklid) nekog od učenjaka četiri mezheba, nego je u nj. naredba o pokornosti Allahu i Njegovom plemenitom Poslaniku  sallallahu 'alejhi ve sellem , te pokornosti predstavnicima/vulatu-l-emr, – a to su vladari koji sude i upravljaju po onome što je Allah objavio, te ulema i šerijatski pravnici koji slijede Allahovu naredbu, bez da se izdvaja posebno neki određeni učenjak.

Rekao je El-Begavi  rahimehullah u svom tefsiru ovog ajeta: Učenjaci se razilaze u vezi vulatu-l-emr, šta se pod tim podrazumjeva. Rekli su Ibn Abbas i Džabir  radijellahu 'anhuma : to su šerijatski pravnici i učenjaci koji podučavaju ljude stvarima njihove vjere. To je govor El-Hasana Ed-Dahhaka i Mudžahida  rahimehumallah , a dokaz su im riječi Uzvišenog:

وَإِذَا جَآءَهُمْ أَمْرٌ مِّنَ ٱلْأَمْنِ أَوِ ٱلْخَوْفِ أَذَاعُوا۟ بِهِۦ وَلَوْ رَدُّوهُ إِلَى ٱلرَّسُولِ وَإِلَىٰٓ أُو۟لِى ٱلْأَمْرِ مِنْهُمْ لَعَلِمَهُ ٱلَّذِينَ يَسْتَنۢبِطُونَهُۥ مِنْهُمْ وَلَوْلَا فَضْلُ ٱللَّهِ عَلَيْكُمْ وَرَحْمَتُهُۥ لَٱتَّبَعْتُمُ ٱلشَّيْطَٰنَ إِلَّا قَلِيلًا ٨٣

83 Kada saznaju za nešto važno, a tiče se sigurnosti ili opasnosti, oni to razglase. A da se oni s tim obrate Poslaniku ili predstavnicima svojim, saznali bi od njih ono što žele saznati. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, i vi biste, osim malo vas, sigurno, šejtana slijedili.

En-Nisa', 83

Rekao je Ebu Hurejre  radijellahu 'anhu : to su vladari i predstavnici muslimana. Kaže Alija ibn Ebi Talib radijellahu 'anhu : Obaveza je imamu/vođi da sudi po onome što je Allah objavio, i da izvrši dato mu povjerenje. Pa kada to učini, onda je obaveza na narodu da ga sluša i da mu se pokorava.“ ⁵

Što se tiče riječi Uzvišenog (u prijevodu): „… a ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše.“

Ovo je upućeno svakome ko je dosljedan da razmatra dokaze šerijata, a onaj ko nema tu sposobnost i znanje, na njemu je obaveza da pita učenjake i radi prema njihovoj fetvi.

Rekao je El-Amidi  rahimehullah : „Običan musliman, kao i onaj koji nema sposobnost idžtihada pa makar i posjedavao neko znanje koje je relevantno za idžtihad, takvom je obaveza da slijedi govor mudžtehida i drži ispravnim njegovu fetvu, shodno stavu učenjaka istraživača u oblasti usula. “ ⁶

Prevod sa:

https://islamqa.info/ar/240391