Pojava koja se definitivno ovih godina ne može ignorisati na ulicama Sarajeva, Mostara, Bihaća i pojedinih gradova srednje Bosne je veliki broj arapskih turista. Čini se da je većina BH življa prilično indolentna na ovu pojavu, međutim ako čovjek otvori pojedine internet portale, naći će da je situacija sasvim drugačija.

Niz polje idu babo sejmeni…

Prema pisanju pojedinih medija iz regije, situacija nije nimalo za potcijeniti:

“U Sarajevu danas živi više od 40.000 Arapa, a među njima je 30 posto onih koji pripadaju vehabijsko-selefijskoj ideologiji kakvu imaju terorističke organizacije “Islamska država” i Al kaida”1

“Na restoranima, kozmetičkim salonima, prodavnicama i kafićima mogu se vidjeti natpisi samo na arapskom, ali ne i na engleskom ili lokalnom jeziku.”2

“Postoje ozbiljni projekti da se iz islamskog sveta u BiH naseli između 300.000 i 500.000 ljudi koji bi mogli da promene sliku BiH.”3

U ovom prednjače Večernji list, Blic, Avaz – “perjanice novinarske profesionalnosti i objektivnosti”.

Tako mirna površina mora, a krije u svojoj utrobi buru. Ko zna šta nam se sprema? Kupuj namirnice i kopaj rovove dok nije krenuo napad…

Arapske investicije

Interesantno, arapski novac je već dugo godina prisutan u Bosni i Hercegovini: Al Jazeera, BBI, Sarajevo City Center, … I ne samo u BiH, nego u čitavom svijetu. U stranim ulaganjima prednjače bogate zemlje Arapskog zaljeva: Saudijska Arabija, Katar, Ujedinjeni Arapski Emirati i Kuvajt.

Interesantno je da su ovi ulagači svugdje dobrodošli sa svojim projektima, i u najbogatije zemlje svijeta, čak i u Srbiju, ali u BiH…sumnjivi ste vi, Arapi, nešto planirate…?

Naravno da nešto planiraju, jer svrha ulaganja je zarada. Ne bi niko pri zdravoj pameti ulagao u nešto što mu se neće isplatiti. Kako navodi The Economist citirajući izvore iz FIPA-e4, “strani ulagači (tj. iz arapskih zemalja) nemaju neki poseban interes u zemlji, oni su tu zato što vole profit, ne zato što vole Bosnu.” Nakon toga, novinar Economista se pita: da su ulagači Evropljani, da li bi se i od njih očekivalo da iskažu ljubav bez interesa za BiH?5

Svijet ekonomije i profita ne poznaje bratstvo. Da poznaje, ne bi Gazprom, firma koja je većinski u vlasništvu Ruske države, nikad prešla iz Banja Luke u Sarajevo. Ima ili iko da spori činjenicu da Rusi više vole Srbe od Hrvata i Bošnjaka?

BiH godinama plače za stranim investitorima, a osnovna ideja strane investicije je da stranac dođe, uloži određeni kapital, a onda potom izvlači korist godinama, crpeći tako prirodne resurse zemlje u koju je uložio. Na kraju krajeva, najveću štetu podnosi ta ista država koja ga je i pustila. I plače Bosna što nema takvih stranih investitora, iako se o postojeće žestoko opekla.

Međutim, u slučaju arapskih ulaganja u BiH, država je dupli dobitnik: Arapi danas grade luksuzna naselja da bi u njih doveli druge Arape, koji će sezonski boraviti, donijeti kapital zarađen drugdje i ostaviti ga u BiH. Ovo je “dream scenario” za BiH. Zarada od gradnje i zarada nakon toga. Zato turističke destinacije svugdje u svijetu imaju najveći standard života, a najmanju potrebu za proizvodnjom, jer im je turistička sezona dovoljna da sasvim solidno žive. Tako monako

Zar nije, onda, smiješno da čujemo ljude, navodno obrazovane, da govore: “Dajte nam fabrike, a ne kupujte zemlju?” Oni, u stvari, traže da nas investitori iskorištavaju, umjesto da mi njih iskorištavamo. Nas je titoistički industrijalizam odgojio da nema napretka bez zagađenja.

Vruće ljeto na Vrelu Bosne

Diglo se tone i tone prašine oko neke parcele u blizini Vrela Bosne, koja je prodata Arapima od strane opštine Ilidža za nešto što se prigovaračima čini malo. Kažu: rasprodaše nam Vrelo Bosne. Ode nam naš “brend”! Brend koji niko od domaćih, a ni stranih, investitora do sada nije znao prepoznati i iskoristiti.

Iako zemljište na kojem se nalazi park, niko niti može niti hoće prodati, smeta njima što će neki Kuvajćanin napraviti u blizini, u naseljenom dijelu, nekakvu kuću. Čak zovu na demonstracije, jer je Ilidža postala Kuwait City! Smeta im što ne mogu hodati ulicom, a da ne vide pokrivene žene stranog porijekla! Koja bolest ima nakon ovoga? Čovjek koji živi u bilo kojem gradu, a kamoli u nečemu što se naziva glavnim gradom ili metropolom, dnevno sreće hiljade ljudi koji nisu po njegovoj volji. Kada bi demonstrirao protiv njih, čitav život bi proveo sa transparentom ispred opštine.

Kažu da stranci koriste rupe u zakonu da kupe zemlju od naivnih Bosanaca. Prodaćemo i ono malo što je ostalo od ove zemlje.

U samoj činjenici da je u BiH moguće da stranac kupi zemlju nema ništa loše. Stranci mogu kupiti zemlju u Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Sjedinjenim Državama,… najrazvijenijim zemljama svijeta. Zakoni BiH nisu ništa liberalniji u odnosu na ove zemlje, kada je ova tema u pitanju.

Mržnja prema Arapima

I šta kad bi u BiH došlo 500.000 Arapa? Iako je ovo “mission impossible”, a i sama ova tvrdnja je politički potez sa ciljem da zavede ljude koji ne koriste svoje cefalne ćelije, de da malo razmislimo šta bi se stvarno desilo.

Otvorilo bi se pola miliona radnih mjesta (Baketov plan bi bio petostruko ispunjen :)), jer bi se Bosna pretvorila u ogromno gradilište. I dok Evropa prima arapske izbjeglice bez ikakvog imetka, mi bi primali “izbjeglice” koji dolaze sa ogromnim kapitalom.

Ali, promijenila bi se nacionalna slika?

Ljudi zar vi stvarno mislite da je Bosna toliko primamljiva za život? U ovoj politički nestabilnoj zemlji, gdje svaka generacija doživi dva rata, pravo je blago pronaći stranog investitora! Ne, ovo nije namjera tih ljudi. Njima trebaju ljetnikovci i mjesta odmora. Niko svoje avlije ne da, osim ako ne mora.

Međutim, da je neko rekao da u Bosnu dolazi 500.000 Skandinavaca koji bježe od velikog zahladnjenja, vjerovatno niko ništa ne bi rekao. Još bi počeli nosati rogate kape.

Zašto ovoliki strah od Arapa?

Ova mržnja i zavist prema Arapima vuče svoje korijene od velikih arapskih osvajanja, kada je arapska civilizacija bila perjanica svjetskih kultura i civilizacija, preko Osmanlijske države, do današnjih dana. Nijedan narod nije više sataniziran i izvrgavan ruglu od strane moćnih svjetskih medija od Arapa.

Iako su Arapi, pogotovo današnji, daleko od savršenstva i sasvim na suprotnu stranu od njihovih predaka, iza ovog se prije svega krije zavist prema vjeri koju Arapi nose.

Zato možemo često čuti kukumakanja tipa: oni klanjaju na javnom mjestu. Čak su i hodže počele da upozoravaju da klanjanje na javnom mjestu nije naša tradicija. Kažu: “Ako treba, držaćemo džamije otvorenim.” Zar se ne podrazumijeva da džamija treba biti otvorena? Nije to, nego “veliki interes” među Bošnjacima za naše džamije i njihovo održavanje, iliti: islam po mjeri Evropljana, je učinio da se ljudi čudom čude kad vide ljude koji klanjaju na javnom mjestu.

Iako je namaz u džamiji preči i bolji, i svakako da prostor prilagođen za obavljanje nekog obreda je bolji od javnog mjesta, međutim veliki broj džamija na rutama naših arapskih turista su zaključane, pa služe kao nijemi svjedoci protiv onih koji su stotine hiljada ili milione maraka uložili u njihovu gradnju i obnovu, dok reze na njihovim vratima neumoljivo odbijaju svakog onog ko želi obaviti namaz.

To je bilo i moje lično iskustvo sa većinom džamija u koje sam došao da obavim namaz dok sam bio na putu. Jedina opcija koja mi je bila preostala da uzmem abdest i klanjam napolju. Tako i većina naših arapskih gostiju.

U obavljanju vjerskog obreda u javnosti nema ništa loše, pogotovo u namazu, obredu koji niti kome smeta, niti koga ugrožava, međutim, postavlja se pitanje da li je stvarno običaj muslimana u Bosni suprotan toj praksi.

Kaže Antun Hangi u djelu “Život i običaji muslimana u Bosni i Hercegovini”, objavljenom 1907. godine, str. 17, govoreći o bosanskom muslimanu: “Ako je na putu ili ne može da klanja u džamiji, klanja on gdje ga stigne doba za klanjanje. On to čini i u tuđoj zemlji, makar ga neznalice i objesni stvorovi radi toga i ismjehivali. On prostre svoju serdžadu ili ćilim, koji uvijek uza se nosi, okrene se prema Meki i zaboraviv na sve svjetovne stvari, ne obazire se ni na lijevo, ni na desno, već se moli dragomu Allahu.”

Bošnjaci iz okoline Cazina

Tako govori kršćanin Antun Hangi  diveći se bosanskim muslimanima tog doba. Kako li on u ovom ispoljavanju vjerskog obreda nije vidio provokaciju koju vide danas?

Jesu li to bosanski muslimani danas spali na to da manje razumiju i poznaju muslimanske obrede od nekadašnjih kršćana, kako kaže “isfrustrirani Sarajlija”:

“Malo poslije, uočio sam ženu koja je opet na zelenoj površini raširila nešto nalik prostirci za jogu i vrši religijski obred – klanjanje na skoro samom ulazu u toalet.”6

Nešto nalik prostirci za jogu? Ovo pismo ako nije izmišljeno, za što postoje jasne indicije, ukazuje na ogroman stepen neznanja o osnovnim pojmovima islama stanovnika dragog nam Šehera. Nekad smo se hvalili ulemom, državnicima i mudžahidima, a sada se možemo pohvaliti poznavanjem joge. Aferim.

Velika većina ovih turista je već boravila u raznim zemljama Evrope, i tamo su na javnim mjestima obavljali svoje obrede i niko se nije bunio. Naprotiv, njihovi domaćini na Zapadu bi gledali da im izađu u susret i naprave posebna mjesta za obavljanje vjerskih obreda. A mi u Bosni to imamo, samo još kad bi ih otključali.

Ako je to toliki problem, a ne bi trebao biti, zar je teško na mjestima koja muslimani često posjećuju napraviti musallu, odvojeno mjesto za obavljanje namaza. Da li bi tako svi bili zadovoljni?

Arapi i ISIL

Kažu “novine” da je 30% posjetilaca iz tih zemalja ekstremisti, sljedbenici Islamske države ili Al Kaide. Nije mi jasno koji su naučni metod koristili u određivanju ovog procenta, ili na osnovu kojih parametara su došli do ovih brojeva, pa ne bih žalio truda da pročitam njihov detaljan izvještaj o toj temi.

Onaj ko imalo poznaje prilike na Bliskom istoku zna da svi arapski turisti dolaze iz zemalja koji su najljući protivnici i ID i AK, koje su ustale protiv režima u ovim zemljama i bore se protiv njih desetljećima, a ovi tvrde da ovi ljudi podržavaju najvećeg protivnika njihovih država!? Nadalje, većina njih živi u neposrednoj blizini Sirije, Iraka i Jemena, nije im teško otići tamo da izraze svoju podršku jednima ili drugima.

Činjenica je da je većina posjetilaca iz ovih zemalja pragmatični ljudi kojima nije stalo do tih stvari. Međutim, potrebno je u ljude usaditi strah od nekakve radikalizacije, jer kako kaže jedan od vrlih govornika na ovu temu, ovdje se radi “o nasilnoj promjeni etničke slike i radikalizaciji islama, odnosno da postoji plan bogatog Kuvajta i ostalih zalivskih zemalja o iseljenju u Sarajevo oko 100.000 njihovih stanovnika najnižeg sloja, među kojima ima mnogo terorista i pripadnika raznih militantnih grupa”7

Ko nije znao: Kuvajt stanovništvo uvozi, a ne izvozi. Zvanični podaci govore da stanovništvo Kuvajta sačinjavaju 70% stranci, a od ukupnog broja stranaca je preko 30% nemuslimana.8 Nadalje, u Kuvajtu ne vlada Šerijat, nego parlamentarna demokratija pomiješana sa monarhijskim uređenjem. Što bi džaba izvozili stanovništvo, dovoljno je da otjeraju par hiljada stranaca, odmah bi im bilo komotnije. I valjda prvo trebaju “radikalizirati” sebe, prije nego radikaliziraju druge. I baš i da imaju 100.000 ljudi kojih se žele riješiti, zar bi im pravili vile i luksuzna odmarališta u Evropi, uz vile koje prave sami za sebe?

Vrlo slično stanje, i vrlo slične brojke, su u druge dvije Zaljevske zemlje, koje su najčešći posjetioci BiH. Što se tiče Saudijske Arabije, ona je bila glavni faktor svrgavanja onoga što bivši ministar BiH i njemu slični nazivaju radikalnim islamom u Egiptu i Tunisu. I kakvog li apsurda: otjera tadašnji ministar sigurnosti “radikalne” ulagače iz Emirata pravo u zagrljaj Srbiji, koju baš puno ne svrbi njihov “radikalizam”.

Ali, šta ćemo? “Najveći problem je što niko ne zna ko ulazi i izlazi iz BiH te koliki je broj Arapa koji su pokupovali nekretnine.”9 I jednog jutra osvanu Gregor Samsa transformisan u Arapa…10

Kakvo je stvarno stanje arapskih turista?

Prosječnom Evropljaninu izgovaranjem riječi “Arap” budi se mnoštvo stereotipa koji slabo kada imaju veze sa stvarnošću.

Bogati šejh sa sunčanim naočalama, arapskom maramom, bradom, kojeg prati 68 žena, hoda lijevo-desno i gleda kako će otkupiti još koju za bijelo roblje, samo čeka da pružiš ruku na komad njegovog imetka da ti je odsiječe … moglo bi ovako do ujutru.

Ono što većina svijeta ne razumije je jednostavna formula:

Arapi ≠ islam

ili:

islam ≠ Arapi

Islam je vjera, a Arapi narod. Iako su većina Arapa muslimani, među Arapima ima veliki broj kršćana sljedbenika raznih crkvi, dok unutar muslimana sama odanost islamskim normama i zakonima se razlikuje od čovjeka do čovjeka.

Među Arapima, kao i među sinovima bilo kojeg drugog naroda, ima dobrih, loših i zlih, mršavih, debelih, nasmiješenih, namrgođenih, simpatičnih, apatičnih, jakih, slabih, lijepih, ružnih,…

Upravo takvi su i arapski turisti u BiH: mješavina svega i svačega. Generalno se pripisuju islamu, kao i Bošnjaci, a ipak među njima ima onih koji se pridržavaju šerijatskih normi i propisa i onih koji se istih ne pridržavaju.

Među Arapima posjetiocima BiH ima mali broj onih koji odgovaraju navedenim stereotipima. Ostali su “svjetski ljudi” sa zavidnim nivoom poznavanja prilika i tokova svjetske ekonomije i ostalih društvenih nauka, jer ne može obični radnik najamnik na jednom odmoru potrošiti tri do četiri hiljade eura.

Što se tiče tvrdnje da postoje pojedinci koji su došli ovdje radi bluda i nemorala, toga sigurno ima, ali vjerovatno u istoj ili manjoj mjeri kao i kod turista posjetilaca iz drugih zemalja.

Kako arapi poimaju BiH?

Arapi su zadivljeni našom zemljom, jer ovako nešto nema kod njih. Zadivljeni su njenim prirodnim ljepotama, kao što imaju veliko poštovanje prema bosanskom narodu i smatraju ih odmjerenim, poštovanim ljudima, zato im se i sviđa ulaganje u BiH.

Da im se nisu svidjeli Bosanci kao ljudi, ništa ih ne bi spriječilo da ta ista sredstva ulože u Tursku, koja posjeduje sve što posjeduje i Bosna, čak i više, a tamo su sigurno dobrodošli.

Međutim, sa ovom arabofobnom kampanjom koja već tri godine traje, vrlo je moguće da će promijeniti svoj stav prema Bosni i Bosancima.