Pored postojećeg razilaženja islamskih učenjaka po ovom pitanju i postojanja dokaza za obje strane, mi ćemo ovdje pojasniti ispravnije mišljenje i spomenuti neke od dokaza za to. Tako da ćemo govoriti o tome sa četiri aspekta:

  1. Dokazi iz Kur'ana.
  2. Dokazi iz sunneta (hadisa).
  3. Idžma – koncenzus (jednoglasan stav) ashaba po ovom pitanju.
  4. Fetve savremenih učenjaka. 1

Da je ostavljač namaza otpadnik govore mnogi dokazi, a dokaz az to je i IDŽMA'A – koncenzusa  ashaba:

  1. Od Džabira ibn Abdullaha El-Ensarija (ashab), radijallahu anhu, se prenosi da ga je Mudžahid ibn Džubejr Ebul-Hadžadžupitao:

 

“Koje djelo je u vašem vremenu, vremenu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, odvajalo kufr – nevjerovanje od vjerovnja?” Pa je odgovorio: “Namaz.”  2

 

  1. Abdullah ibn Šekik (tabi'in), rahimehullah, kaže:

 

كَانَ أَصْحَابُ مُحَمَّدٍ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ لَا يَرَوْنَ شَيْئًا مِنَ الأَعْمَالِ تَرْكُهُ كُفْرٌ غَيْرَ الصَّلَاةِ

 

„Ashabi Allahovog Poslannika, sallallahu alejhi ve sellem, nisu smatrali da je ostavljanje ijednog djela nevjerstvo osim ostavljanje namaza.“  3

 

  1. Od Hasana El-Basrija, rahimehullah, se prenosi da je rekao:

 

“Došlo je do mene das u ashabi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, govorili: ‘Između čovjeka i između toga da počini širk i izađe iz vjere je da ostavi namaz bez opravdana razloga.”  4

 

  1. Poznati imam Ishak ibn Rahevejh, rahimehullah, kaže:

 

„Vjerodostojno se prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selllem, da je onaj koji ostavlja namaz nevjernik. To je bilo mišljenje učenjaka još od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, do današnjeg dana, tj. da je nevjernik onaj koji ostavlja namaz namjerno bez opravdanja sve dok ne izađe njegovo propisano vrijeme.“  5

 

  1. A poznati tabi'in Ejjub Ibn Temime Es-Sihtijani, rahimehullah, je govorio:

 

ترك الصَّلَاة كفر لَا يخْتَلف فِيهِ

 

-“Ostavljanje namaza je KUFR i oko toga nema razilaženja.”  6

 

  1. Ibn Hazm spominje predaju od Omera ibn Hattaba, Abdurr-rahmana ibn Avfa, Muaza ibn Džebela, Ebu Hurejre, i drugih ashaba da su rekli: „Ne znamo da se iko od ashaba ovome suprotstavljao.“

 

Nakon toga spominje imena sedamnaest ashaba i tabi'ina od kojih se prenosi ovaj stav:

 

أن من ترك صلاة فرض عامداً ذاكراً حتى يخرج وقتها ، فإنه كافر ‏ومرتد

 

-“Da onaj ko ostavi farz namaz, namjerno i svjesno sve dok ne izađe namasko vrijeme, takav je kjafir murtedd (otpadnik).”  7

 

  1. Ibn Redžeb El-Hanbeli u Fethu (1/25) navodi da su Alija ibn Ebi Talib, Sa'd, Abdullah Ibn Mes'ud i drugi ashabi govorili:

 

من ترك الصلاة فقد كفر

 

-“Ko ostavi namaz zanevjerovao je.

 

A Omer, radijallahu anhu, je govorio:

 

لاحظ في الإسلام لِامْرِئٍ ترك الصلاة

 

-“Nema udjela u Islamu onaj ko ostavi namaz.”  8

 

A Abdullah ibn Omer je govorio:

 

مَنْ تَرَكَ الصَّلَاةَ فَلَا دِينَ لَهُ

 

-“Ko ostavi namaz taj nema vjere.”  9

 

Ebu Derda, radijallahu anhu, je rekao:

 

لا إيمان لمن لا صلاةَ له، ولا صلاةَ لمن لا وُضوءَ له.

 

-“Nema Imana onaj ko nema namaza, niti ima namaza onaj ko nema abdesta.”  10

 

  1. El-Munziri u spomenutom djelu (Et-Tergib) spominje rivajete ashaba koji su bili ovog stava, od kojih su:

 

Abdullah ibn Mes’ud, Abdullah ibn Abbas, Džabir ibn Abdullah, Enes Ibn Malik, Ubade ibn Samit, Burejde, Sevbana, Ebu Umame, Ebu Ed-Derda i drugi. Rekao je: „A i od ostalih mimo ashaba, kao što su Ahmed ibn Hanbel, Ishak ibn Rahavejh, Abdullah ibn Mubarek, Ibrahim En-Nehaji, El-Hakkem ibn Utejbe, Ejjub Es-Sihtijani, Ebu Davud Et-Tajalissi, Ebu Bekr ibn Ebi Šejbe, Zuhejr ibn Harb i drugi.  11

 

A Imam Lalikai pored spomenutih dodaje: Od tabi'ina Mudžahida, Se'id ibn Džubejr, Džabir ibn Zejd, Amr ibn Dinar, i dr. A od fekiha dodaje: Evzai, Šurejk ibn Abdullah, Ebu Sevr, Ebu Ubejd Kasim ibn Selam i dr.  12

 

A Ebul-Fadl Abdur-Rahman Ibnul-Husejn Zejnud-Din EL-Iraki dodaje da su ovog stava bili i neki Malikije poput Ibn Habiba i neki Šafije. Te da je ovo prenešeno od Hakema ibn Ujejne.  13

 

  1. Idžma ashaba po ovom pitanju spominje i Ibn Kajjim, rahimehullah nakon što je spomenuo je riječi Omera, radijallahu anhu,(Nema udjela u Islamu onaj ko ostavi namaz.) kaže:

 

فقال هذا بمحضر من الصحابة ولم ينكروه عليه وقد تقدم مثل ذلك عن معاذ بن جبل وعبد الرحمن بن عوف وأبي هريرة ولا يعلم عن صحابي خلافهم

 

-“Ovo je rekao u prisustvu ashaba i niko to nije osporio. A već smo spomenuli slično ovome od Muaza ibn Džebela, Abdurahmana ibn Aufa i Ebu Hurejre. A nije poznato (prenešeno) od ashaba da je neko rekao drugačije.”  14

 

  1. Hamed Ibn Nasir, rahimehullah, od uleme Nedžda, kaon što je naveo dokaze, kaže:

 

فهذه الأحاديث كما ترى صحيحة في كفر تارك الصلاة، مع ما تقدم من إجماع الصحابة، كما حكاه إسحاق وابن حزم وعبد الله بن شقيق، وهو مذهب الجمهور من التابعينومن بعدهم

 

-“Pa su ovi hadisi, kao što vidiš, vjerodostojni po pitanju nevjerstva onoga ko ostavi namaz. Tome dodaj ono što spo spomenuli od Idžma'a ashaba kojeg prenose Ishak, Ibn Hazm i Abdullah ibn Šekik. A to je ujedno stav većine tabi'ina i onih koji dolaze poslije njih.”  15

 

Pa sve ovo bude dovoljan dokaz da je idžma ashaba da je ostavljanje namaza otpadništvo na koje treba upozoravati ljude.

 

Rekao je imam Ahmed:

 

„Idžma’ (koncenzus) je idžma’ ashaba, a oni poslje njih samo ih slijede.“  16

 

Slično ovome rekao je i Davud Ibn Alij  17, pa ukoliko se utvrdi idžma’ ashaba po određenom pitanju – onda nema više mjesta nakon toga da iko kaže bilo šta, pa makar taj bio od najbolji generacija tabina i islamski učenjaka.

 

Stoga neophodno je da onaj koji uči uzme i zadovolji se govorom (stavovom) ashaba, radijjallahu anhum, kada su u pitanju stvari vezane za ibadete, jer su oni najbliži da dokuče značenje onoga šta je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, time ciljao (želio), a oni su također najbliži bili spuštanju objave, te su bili najučeni po pitanju stvarnosti, kao i razloga pojave određenog hadisa – pa kada se oni raziđu onda tu zaista ima širine!  18

Preveo i pripremio: Ifet Zukorlić