Europa pamti Hajrudina Barbarosu kao pirata, krvoločnog gusara, lopova i smatra ga ne toliko značajnom ličnošću, ili su ga barem na ovakav način predstavili u Europi.

Suprotno od ovog mišljenja, Hajrudin je bio veoma civilizovan i inteligentan čovjek koji je ostavio jak uticaj na Sjevernu Afriku, Mediteran i ostavio je iza sebe kraljevstvo koje će trajati još 3 stoljeća, a njegova ostavština je i mnogo veća od toga.

Hajrudin Barbarosa je odpočeo svoju karijeru pod tutorstvom svoga starijeg brata Aruja. Dva brata su svoj put otpočeli sa obala Lesboa (obala Turske) prema Sjevernoj Africi u svojim ranim dvadesetim godinama sa ništa više do 2 galije (ratna broda). Do vremena kada je Aruj poginuo u bitki 14 godina kasnije, ova dva brata su već komandovali manjom flotom i osnovali kopneno kraljevstvo Alžir (El-Džezair), koje će kasnije postati poznato kao otomanski Alžir.

Narednih 15 godina nakon smrti Aruja. Hajrudin će učvrstiti i dalje proširiti njihovo kraljevstvo. Ovo kraljevstvo će trajati još 3 stoljeća i diktirati trgovinu i kretanja brodova po Mediteranu još duboko u 19. stoljeće. Sama po sebi, ova činjenica bi bila dovoljna da od Hajrudina napravi značajnu ličnost vrijednu spomena, međutim ovo je samo uvod u njegova djela.

Sultan Sulejman Veličanstveni, sultan Otomanskog carstva je bio u očajnoj potrebi za sposobnim pomorskim komandantom. Neiskusna Otomanska mornarica nije mogla da drži korak sa đenovskim i venecijanskim flotama. Imali su probleme i sa samom zaštitom svojih teritorijalnih voda što je svakako spriječilo dalje širenje carstva. Hajrudinova reputacija se pročula i ubrzo ga je sultan pozvao na svoj dvor.

Kada je Hajrudin ušao na dvor, pozdravljen je od generala i drugih bitnih državnih službenika uz svo dužno poštovanje i sjaj. Krupan čovjek, istrošene odjeće sa vidnim tragovima ratnog iskustva ali pun samopouzdanja i dostojanstva. Sultan Sulejman postavlja Hajrudina za komandanta Otomanske flote i kasnije će biti obilno nagrađen radi povjerenja koje je ukazao Hajrudinu.

Hajrudin je uradio reforme sistema na lukama koje će carstvo koristiti još dugi niz godina. Napravio je cijelu flotu iznova koristeći svoje široko znanje i iskustvo u izgradnji brodova stečeno u danima koje je proveo u Sjevernoj Africi i najbitnije promijenio je kvalitet mornara koji su služili otomanskoj mornarici.

Kada je njegova flota napokon bila spremna zaplovio je ka Mediteranskom moru. U narednih par godina Hajrudin će osvojiti sve u Egejskom i Jonskom moru i opustošiti Italijansku obalu. Ovi sukobi će kulminirati  na prostoru Praveze gdje će se sukobiti sa udruženim snagama Venecije, Đenove i pape pod vodstvom đenovskog komandanta Andrea Doria. Brojčano nadmašen sa gotovo 50 brodova hajrudin ipak pobjeđuje Doriu i ostvaruje Otomansku prevlast na moru.

Do njegovog povlačenja sa položaja, Mediteran od Crnog mora do Atlanske obale Maroka je bio jedno veliko ”muslimansko jezero” pod kontrolom Otomana i takvim će i ostati narednih 30 godina.

Hajrudin se nikada nije vratio u Sjevernu Afriku niti u Alžir. Ostao je u Istambulu i mirno preselio 1546. godine u 63. godini. U El-Džezairu (otomanskom Alžiru) ga nasljeđuje njegov sin Hasan Paša.

Hajrudin je proslavljeni vojskovođa u muslimanskom istoku i njegov položaj kod muslimana nije ništa manji nego kao položaj admirala Nelsona od Engleske među kršćanima. Bio je veoma civilizovan i inteligentan čovjek, govorio je 6 jezika. U Turskoj se nalazi u školskim knjigama i njegova pomorska pobjeda kod Preveza se smatra državnim praznikom. Turci ga smatraju i nacionalnim herojem i jednim od najbitnijih ljudi otomanske historije.

Hajrudin nije bio pirat niti gusar, nego je bio graditelj carstva.

 

Izvor: http://www.forgottenislamichistory.com/2013/11/admiral-barbarossa-pirate-or-empire_25.html