O sihru i načinima njegovog liječenja

Zbog toga što je djelovanje sihra od stvari kojima su uzroci skriveni, mnogi ljudi su skeptični u pogledu toga, međutim postojanje sihra i njegov realan utjecaj na čovjeka potvrđuje Kur’an, vjerodostojni sunnet, kao i ljudsko iskustvo.

Kaže Uzvišeni:

وَٱتَّبَعُوا۟ مَا تَتْلُوا۟ ٱلشَّيَٰطِينُ عَلَىٰ مُلْكِ سُلَيْمَٰنَ وَمَا كَفَرَ سُلَيْمَٰنُ وَلَٰكِنَّ ٱلشَّيَٰطِينَ كَفَرُوا۟ يُعَلِّمُونَ ٱلنَّاسَ ٱلسِّحْرَ وَمَآ أُنزِلَ عَلَى ٱلْمَلَكَيْنِ بِبَابِلَ هَٰرُوتَ وَمَٰرُوتَ وَمَا يُعَلِّمَانِ مِنْ أَحَدٍ حَتَّىٰ يَقُولَآ إِنَّمَا نَحْنُ فِتْنَةٌ فَلَا تَكْفُرْ فَيَتَعَلَّمُونَ مِنْهُمَا مَا يُفَرِّقُونَ بِهِۦ بَيْنَ ٱلْمَرْءِ وَزَوْجِهِۦ وَمَا هُم بِضَآرِّينَ بِهِۦ مِنْ أَحَدٍ إِلَّا بِإِذْنِ ٱللَّهِ وَيَتَعَلَّمُونَ مَا يَضُرُّهُمْ وَلَا يَنفَعُهُمْ وَلَقَدْ عَلِمُوا۟ لَمَنِ ٱشْتَرَىٰهُ مَا لَهُۥ فِى ٱلْءَاخِرَةِ مِنْ خَلَٰقٍ وَلَبِئْسَ مَا شَرَوْا۟ بِهِۦٓ أَنفُسَهُمْ لَوْ كَانُوا۟ يَعْلَمُونَ ١٠٢

102 i povode se za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik – šejtani su nevjernici: učili su ljude vradžbini i onome što je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojica nisu nikoga učili dok mu ne bi rekli: "Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik!" I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi. Učili su ono što će im nauditi i od čega nikakve koristi neće imati iako su znali da onaj koji tom vještinom vlada neće nikakve sreće na onome svijetu imati. A doista je jadno ono za što su se prodali, kada bi samo znali!

El-Bekare, 102

Prenosi se od Aiše, majke vjernika, radijellahu 'anha da je rekla: „Allahov poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem je bio opsihren do te mjere da mu se činilo da nešto radi, a nije to radio, sve dok jednog dana nije dovio i dovio, potom je rekao: „Znaš li da mi je Allah dao do znanja gdje mi je lijek? Došla su mi dva čovjeka, pa je jedan od njih sjeo kod moje glave, a drugi kod nogu, pa jedan drugom reče: ‚Šta boli čovjeka?‘ Reče: ‚Opsihren.‘ Reče: ‚Ko ga je opsihrio?‘ Reče: ‚Lebid ibnul-A’sam.‘ Reče: ‚Čime?‘ Reče: ‚Preko češlja i kose sa njega i čaške muškog ploda (palme).‘ Reče: ‚Pa gdje je?‘ Reče: ‚U bunaru Zervan.‘“ Pa je otišao tamo, potom se vratio, pa je rekao Aiši kad se vratio: „Palme su tamo kao šejtanske glave.“ Pitala sam: „Jesi li ga izvadio?“ Reče: „Nisam, mene je Allah izliječio, a bojao sam se da to među ljudima ne potakne zlo.“ Potom je bunar zakopan.¹

Takođe, kroz iskustvo je utvrđeno da sihr ima realan uticaj na ljude.

U ovom kratkom tekstu ćemo se potruditi da objasnimo šta je sihr i kako se na ispravan način boriti protiv njega.

Osnova kod sihra (magije) je usmjeravanje nečega sa njegove stvarnosti na nešto drugo.

Znači, sihr prema ovoj definiciji obuhvata mnoge stvari, ne samo ono što je među ljudima poznato kao sihr. Zato Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem kaže: „Doista, ima rječitog govora koji je sihr,“² npr. govor koji uljepšava ružno, a ružnim prikazuje lijepo. Neki učenjaci su svrstali neka umjetnička djela u sihr, te svaku vrstu poigravanja sa stvarnošću putem obmane i varke, kao što to rade mađioničari danas.³

Ono na što se obično cilja kada se spomene sihr je da se preuzme kontrola nad vizijom do te mjere da se čovjeku učini da je stvar u nekom obliku, a u stvarnosti nije tako. Potom, to je čaranje i govor kojim sahir (mag) govori ili zapisuje, i time utječe na zdravstveno stanje opsihrenog (očaranog) ili njegovo razmišljanje i osjećaje bez direktnog utjecaja.

U ovom našem kratkom obraćanju tema će biti sihr vezan za djelovanje na dušu putem čaranja sihirbaza i šejtanskog djelovanja.

Sihr se uglavnom pravi sa ciljem da bi se nanijela šteta opsihrenom (očaranom), a pobuda za to je obično zavist i zloba ili je u pitanju neka materijalna korist čije se ostvarenje priželjkuje smrću, ili drugom vrstom eliminacije, npr. ludilom.

Nije čudo da je u mjestima gdje je prisutna zavist u velikoj mjeri, povećano i djelovanje sihra, jer zavidljivac ne može da se pomiri sa činjenicom da je Allah nekom blagodati obasuo drugoga, pa želi da mu je oduzme ili upropasti njegovo uživanje na bilo koji način. Allah Uzvišeni nam preporučuje da tražimo utočišta kod Njega od zla ovih sihirbaza i zla zavidljivca:

بِسْمِ ٱللَّهِ ٱلرَّحْمَٰنِ ٱلرَّحِيمِ قُلْ أَعُوذُ بِرَبِّ ٱلْفَلَقِ ١ مِن شَرِّ مَا خَلَقَ ٢ وَمِن شَرِّ غَاسِقٍ إِذَا وَقَبَ ٣ وَمِن شَرِّ ٱلنَّفَّٰثَٰتِ فِى ٱلْعُقَدِ ٤ وَمِن شَرِّ حَاسِدٍ إِذَا حَسَدَ ٥

1 Reci: "Utječem se Gospodaru svitanja 2 od zla onoga što On stvara, 3 i od zla mrkle noći kada razastre tmine, 4 i od zla smutljivca kad smutnje sije, 5 i od zla zavidljivca kad zavist ne krije!"

El-Felek, 1 - 5

النفاثات في العقد „Oni koji pušu u čvorove“ (ovdje prevedeno: “smutljivac koji smutnju sije”) su sihirbazi, jer puhanjem u čvorove se postiže jedna od vrsta sihra.

Ovdje ćemo navesti najčešće vrste sihra koje su plod djelovanja sihirbaza i njihovih džinnskih pomagača. To su:

1. Sihr rastave
   Pravi se kako bi se rastavilo između supružnika, prijatelja, ortaka,… i posijala među njima mržnja.
2. Sihr spajanja
   Pravi se kako bi se neke osobe učinile dragim i voljenim kod drugih osoba, kao žena mužu itd.
3. Sihr prikazivanja
   Pod utjecajem ovog sihra opsihrena osoba vidi stvari onakvim kakve nisu u stvarnosti, npr. vidi jednu osobu, a čini mu se da je to druga osoba; ili vidi mačku, a misli da je miš, …
4. Sihr bolesti
   To je utjecaj na opsihrenog na način da bude pogođen bolovima i bolestima, pa padne na postelju.
5. Sihr ludila
   Osoba pogođena ovim sihrom gubi moć razmišljanja, koncentracije i rasuđivanja, te postupa bez svjesnosti o svojim postupcima.
6. Sihr glasova
   Utjecajem ovog sihra opsihrena osoba bude napadnuta ružnim snovima, ili glasovima u javi koji je dozivaju, kao i mnoštvom sumnji i paranoičnih misli.

Sihirbaz je u osnovi šejtan u ljudskom obliku, to je osoba koja uopšte ne voli dobro nikome. Obično čine djela obožavanja šejtanima kako bi im se na taj način približili i zadovoljili ih, a onda nakon toga uposlili da čine zlo ljudima. Često se ljudima probaju pokazati drugačijim nego što svarno jesu, pa glume „efendije“ ili pobožnjake, jer im ta krinka omogućuje da običan svijet stekne povjerenje u njih. Međutim, oni su od najgorih ljudi, jer da bi bio u stanju da radi djela sihra, mora učiniti nevjerstvo u Allaha: „… a njih dvojica nisu nikog podučavali dok nisu rekli: ‚Mi smo samo iskušenje, a ti nemoj uznevjerovati!‘…“⁴

Postoje neke naznake putem kojih možemo prepoznati sihirbaza:

• Pita bolesnika njegovo ime, imena članova porodice, datum rođenja i slično.
• Traži komade njegove odjeće.
• Nekada traži životinju određenih svojstava da se prinese kao žrtva, a ne spomene Allahovo ime.
• Traži od bolesnika da radi čudne radnje, npr. da baci šaku žita u rijeku u ponoć.
• Daje hamajlije na kojima su čudni napisi i geometrijski oblici (trouglovi, kvadrati, krugovi,…).
• Daje bolesniku da zakopa nešto u zemlju.
• Nekada obavijesti bolesnika o njegovom imenu prije nego mu ga kaže, kao i o bolesti povodom koje je došao.
• Svako ko tvrdi da poznaje išta od skrivenih stvari, kao što je budućnost, tuđe misli, nečiju sudbinu, ili te stvari pripisuje ikome mimo Allaha, kao što su nebeska tijela, je sihirbaz.⁵
• „Salijevanje strave“, tako što nanese vruće olovo nad glavu bolesnika, a onda iz njega „čita“ njegovo stanje. Ova praksa je kod nas veoma raširena. U drugim dijelovima svijeta ona je puka zabava, dok se kod nas njome obično bave starije ženske osobe koje pokušavaju da iz pogođenog ovim istjeraju nekakav strah. „Čitanje stanja“ bolesnika iz ovog olova spada u domen zalaženja u gajb – nepoznati i od osjetila skriveni svijet – čije je znanje Allah ekskluzivno rezervisao za Sebe subhanehu we te'ala; onaj koji to radi natječe se sa Allahom u Njegovoj posebnosti, i nema nikakvog opravdanja u „dobroj namjeri i želji da pomogne“.

Kaže Ibn Usejmin rahimehullah: „Onih koji odu gatarima su tri vrste:

• Prva vrsta: Da mu ode pa ga pita, bez da mu povjeruje. Ovo je zabranjeno, a kazna počiniocu je da mu se namaz ne prima četrdeset dana, kao što je preneseno u Muslimovom Sahihu (2230) da je Allahov poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem rekao: „Ko ode gataru, pa ga pita o nečemu, namaz mu neće biti primljen četrdeset noći.“
• Druga vrsta: Da mu ode pa ga pita i povjeruje mu u vezi onoga o čemu ga je obavijestio. Ovo je nevjerstvo u Allaha 'azze we dželle, jer mu je povjerovao u njegovoj tvrdnji da poznaje gajb⁶, a vjerovati čovjeku u tvrdnji da poznaje gajb je utjerivanje u laž Allahovih riječi:

  فَإِذَا رَكِبُوا۟ فِى ٱلْفُلْكِ دَعَوُا۟ ٱللَّهَ مُخْلِصِينَ لَهُ ٱلدِّينَ فَلَمَّا نَجَّىٰهُمْ إِلَى ٱلْبَرِّ إِذَا هُمْ يُشْرِكُونَ ٦٥

  65 Kad se u lađe ukrcaju, iskreno se mole Allahu, a kad ih On do kopna dovede, odjednom druge Njemu ravnim smatraju

  El-'Ankebut, 65

  I zato je došlo u vjerodostojnom hadisu: „Ko dođe vraču ili gataru, pa mu povjeruje ono što kaže, takav je uznevjerovao u ono što je objavljeno Muhammedu sallallahu 'alejhi ve sellem.“
• Da ode gataru i pita ga kako bi razjasnio njegovo stanje ljudima, da je to gatanje, kamufliranje i varanje. Za ovo nema smetnje, a dokaz za to je da je Allahov poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem otišao Ibn Sajjadu, pa mu je sakrio nešto u u sebi, pa ga je pitao šta mu je sakrio, pa je rekao „Duh“, misleći: „Duhan“ (dim)“⁷

Danas je česta pojava da se neko reklamira kao „islamski učač rukje – egzorcista“. Nažalost, za mnoge je to samo krinka za bavljenje sihrom, kako bi zadobili legalitet kod ljudi, ili prilika za lahku zaradu koristeći se običnim varkama i čistim nagađanjima. Ovdje ćemo navesti opšte smjernice koje trebaju da služe kao mjerilo koliki je stepen ispravnosti egzorcista.

Prije svega, da bi bilo koja stvar bila šerijatski opravdana i validna, ne smije da sadrži ono što se kosi sa osnovama islama, npr.: širk, zabranjenu stvar, novotariju ili ono što vodi tome. Kaže Allahov poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem: „Izložite mi vaše rukje, nema smetnje u rukji, ako u njoj nema širka.“⁸ Ako rukja obuhvata bilo kakvo približavanje nekome mimo Allaha, npr. da se kolje kurban nekome mimo Allaha, time izlazi iz okvira dozvoljenog u okvir strogo zabranjenog. Ili ako sadrži čin približavanja Allahu onim što nije propisao, npr. ples i muziku, onda takođe biva zabranjenom.

Od stvari koje treba da obuhvata šerijatski ispravna i prihvatljiva rukja su:

• Liječenje se vrši putem učenja Kur’ana, spominjanja Allahovih imena i zikrom Allaha Uzvišenog
• Liječenje je na arapskom jeziku (u pogledu učenja ajeta, zikrova ili dova iz sunneta), ili na lokalnom jeziku (zikrovi i dove)
• Da smatra (učač i onaj kome se uči) da rukja sama po sebi nema uticaja, nego da je jedan od uzroka izliječenja koje daje Allah.⁹

Kod odabira osobe pogodne za učenje rukje bitno je izabrati osobu koja je poznata po ustrajnosti u vjeri i praktikovanju sunneta, jer među našim narodom je rašireno neznanje u tolikoj mjeri da nisu u stanju da razlikuju ispravno od neispravnog, a prepuštanje sebe u ovom slučaju nadriljekarima i pokvarenjacima može imati katastrofalne posljedice.

Još ćemo navesti nekoliko stvari koje su danas česte među učačima rukje, a koje učenjaci smatraju novotarijama.

• Rukja putem nosača zvuka (mp3, CD, DVD,…) npr. neko snimi ajete rukje, a onda ih pušta sebi ili drugome. Ovo je zbog toga što je učenje Kur’ana akt obožavanja, te je neophodno da ga obavi musliman sa namjerom i ciljem da bi ispunio svoju svrhu i zadaću.¹⁰
• Učenjaci se razilaze u pogledu uzimanja rukje za profesiju jer otvaranje posebnih ordinacija za rukju nije bilo poznato u doba Allahovog poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem, pa neki učenjaci to zbog toga smatraju novotarijom i zabranjenim, a drugi ne vide u tome problem, jer učač ipak ima troškove, kao što je potrebno da izdvoji i određeno vrijeme, koje ga sprečava da traži nafaku za sebe i svoju porodicu. Ono što je neporecivo je da takva praksa sa sobom nosi opasnost da učač rukje izgubi ispravnu namjeru, koja je ključ uspjeha u rukji, kao što je upravo to ono što su iskoristili mnogi lažovi i sihirbazi koji sebi žele da priskrbe lagodan život, te je učenje rukje time postala omalovažena stvar, iz koje su se izrodile druge novotarije, od kojih je:
  • Grupno učenje rukje, na način da se rukja uči skupini ljudi, obično pomiješanih muškaraca i žena, pa učač izvodi seansu odjednom na većem broju ljudi, jer nema vremena (ili volje) da odredi za svakog od njih poseban termin. Ovakva praksa nije bila poznata prvim generacijama, i obično iza nje stoji pohlepa učača, koji od svih ljudi kojim uči uzima neki iznos novca, da ne spomenemo zabranjeno miješanje muškaraca i žena, koje može da dovede do većeg nereda.
  • Prodaja „naučene vode“, „naučenog ulja“ i drugih „naučenih“ preparata takođe nije bila poznata prvim generacijama, iako je učenje Kur’ana na vodu ili ulje, potom njihovo konzumiranje od stvari koje su bile poznate njima, međutim, ovakva pohlepna praksa je ono na što učenjaci ukazuju kao pogrešno, jer se zna desiti da učač napravi hiljadulitarski kazan, potom toči galone vode iz njega, naplaćujući svaki galon po velikoj cijeni.

Vrijedi napomenuti da preveliko oslanjanje na rukje u borbi protiv ove opake bolesti može da izazove kontraefekat, jer osoba koja želi da se riješi ovog stanja mora kod sebe izgraditi borbeni duh i primijeniti na sebi najvažnije uzroke izliječenja, te posvetiti sebe u potpunosti izliječenju, a ne osloniti se na druge u nadi da će ga oni spasiti. Rukje su svakako validni uzroci izliječenja, jer je ta praksa bila poznata i priznata u doba Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem, ali osoba koja se oslanja isključivo na rukje u tretiranju sihra liči na oboljelog od raka pluća, koji poslije svake hemoterapije ispuši paklo cigareta; teško će takvom koristiti lijek, ma kako bio snažan i djelotvoran.

Allah je svakoj stvari na ovom svijetu dao uzrok, pa kada se poznaju uzroci koji dovode do nastanka ili zadobijanja neke stvari, tada je moguće čovjeku da se sačuva od neželjenog ili ostvari željeno. U cilju ispravne odbrane i zaštite od ove opake bolesti navest ćemo neke stvari koje dovode do ovog oboljenja, a nakon toga i ispravna sredstva zaštite i liječenja. Neki od uzroka sihra su:

1. Ispit od Allaha 'azze we dželle kojim On iskušava koga želi

Sihr je zadesio najboljeg čovjeka koji je ikad hodao zemljom, Muhameda sallallahu 'alejhi ve sellem, kao što nam je preneseno u hadisu koji su zabilježili Buharija i Muslim od Aiše radijellahu 'anha, da je Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem opsihirio židov Lebid ibnul-A’sam iz plemena Zurejk do te mjere da mu se pričinjavalo da nešto radi, a u stvarnosti to nije činio, sve dok mu nisu došla dva meleka i obavjestila ga o mjestu gdje se nalazi sihr, pa je naredio da se iskopa i uništi. U ovome je dovoljan dokaz da ne postoji niko na svijetu ko „nije zaslužio“ da mu se to desi, kao što ne znači nužno da je onaj kome se sihr desi na manjem stepenu ili gori od onoga ko ga nema. Dakle, sihr je bolest i zbog toga što je Allahov poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem bio opsihren time nije bila umanjena njegova vrijednost kao prvaka svih ljudi.

2. Neposlušnost i grijeh

Neposlušnost Gospodaru svjetova i grijeh, kao što kaže Allah 'azze we dželle:

وَمَآ أَصَٰبَكُم مِّن مُّصِيبَةٍ فَبِمَا كَسَبَتْ أَيْدِيكُمْ وَيَعْفُوا۟ عَن كَثِيرٍ ٣٠

30 Kakva god vas bijeda zadesi, to je zbog grijehova koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti.

Eš-Šura, 30

Prenosi se da je Allahov poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem rekao: „Kada se umnože grijesi roba, a on nema ono što će ih pokriti (od dobrih djela), Allah ga iskuša tugom da ih pokrije.“¹¹

Zato čovjek koji očajava poznatim riječima „Šta sam ja Bogu skrivio?“ time čini tri velike greške:

1. Izražava svoje nerazumijevanje suštine života, jer je suština života iskušenje,
2. Ima previše lijepo mišljenje o sebi, pa nije u stanju da sagleda svoje ružne postupke kojim sebe dovodi u iskušenja,
3. Ima ružno mišljenje o Allahu, jer smatra da ga je Allah stavio na kušnju nezasluženo.

3. Nemar prema spominjanju Allaha

Kaže Uzvišeni:

وَمَن يَعْشُ عَن ذِكْرِ ٱلرَّحْمَٰنِ نُقَيِّضْ لَهُۥ شَيْطَٰنًا فَهُوَ لَهُۥ قَرِينٌ ٣٦

36 Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi Milostivog veličao, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojni drug postati;

Ez-Zuhruf, 36

Kaže Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem : “Kada čovjek uđe u svoju kuću pa spomene Allaha pri ulasku u kuću i kad prilikom jela spomene Allaha, šejtan kaže : ‚Nema za vas ovdje prenoćišta, a ni večere,‘ a kada uđe u svoju kuću, pa ne spomene Allaha pri ulasku, šejtan kaže: ‚Dočekali ste prenoćište,‘ a ako ne spomene Allaha prije jela šejtan kaže: ‚Dočekali ste prenoćište i večeru.‘“ ¹²

Ovo je stanje kada čovjek bude nemaran samo prilikom jednog ulaska u kuću, a šta je onda sa onima koji nikako ne spominju Allaha, i ne sjećaju Ga se? Uzvišeni Allah je dao da je sam spomen Njega subhanehu we te'ala lijek i bereket, a svaki belaj je u zaboravu na njega, kaže Uzvišeni:

يَٰٓأَيُّهَا ٱلَّذِينَ ءَامَنُوا۟ ٱتَّقُوا۟ ٱللَّهَ وَلْتَنظُرْ نَفْسٌ مَّا قَدَّمَتْ لِغَدٍ وَٱتَّقُوا۟ ٱللَّهَ إِنَّ ٱللَّهَ خَبِيرٌۢ بِمَا تَعْمَلُونَ ١٨ وَلَا تَكُونُوا۟ كَٱلَّذِينَ نَسُوا۟ ٱللَّهَ فَأَنسَىٰهُمْ أَنفُسَهُمْ أُو۟لَٰٓئِكَ هُمُ ٱلْفَٰسِقُونَ ١٩

18 O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite. 19 I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On učinio da sami sebe zaborave; to su pravi grješnici.

El-Hašr, 18 - 19

Stvari koje ćemo ovdje navesti su najbolji lijek i najbolja prevencija od sihra, tako da koriste i osobi koja je pala pod uticaj ove bolesti, kao i osobi koja želi od nje da se sačuva:

1. Oslonac na Allaha

Oslanac na Allaha je najjače čime se mogu odagnati nesreće i postiže traženo.

وَيَرْزُقْهُ مِنْ حَيْثُ لَا يَحْتَسِبُ وَمَن يَتَوَكَّلْ عَلَى ٱللَّهِ فَهُوَ حَسْبُهُۥٓ إِنَّ ٱللَّهَ بَٰلِغُ أَمْرِهِۦ قَدْ جَعَلَ ٱللَّهُ لِكُلِّ شَىْءٍ قَدْرًا ٣

3 i opskrbiće ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta. Allah će, zaista, ispuniti ono što je odlučio; Allah je svemu već rok odredio.

Et-Talak, 3

Oslonac na Allaha je osobina onih koji duboko vjeruju u Njega Uzvišenog. Onaj koji se oslanja na Allaha radi djela kojim će se Allahu približiti, koliko je u njegovoj moći, a ostavlja ono što će izazvati Allahovu srdžbu, nadajući se da će Allah od njega otkloniti nedaće koje nije u stanju sam od sebe otkloniti. Zaista je istinski oslonac na Allaha put sreće i uspjeha. Ovdje napominjemo da istinski oslonac na Allaha podrazumijeva djelovanje i rad čovjeka onliko koliko je u stanju, u protivnom to se neće smatrati osloncem na Allaha, nego pustim željama i iskazom krajnje nemoći. Prenosi se da je Allahov poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem rekao: „Spretan je onaj ko sebe obračunava i radi za ono nakon smrti, a nemoćan je onaj ko svoju dušu prepusti strasti, a od Allaha svašta priželjkuje.“¹³

2. Izvršavanje Allahovih naredbi i klonjenje zabrana

Ko se bude trudio u čuvanju i radu onoga što je Allah naredio i klonjenju onoga što je zabranio, Allah će ga čuvati u vjeri, životu, porodici i imetku.

يَٰٓأَيُّهَا ٱلَّذِينَ ءَامَنُوٓا۟ إِن تَنصُرُوا۟ ٱللَّهَ يَنصُرْكُمْ وَيُثَبِّتْ أَقْدَامَكُمْ ٧

7 O vjernici, ako Allaha pomognete, i On će vama pomoći i korake vaše učvrstiti.

Muhammed, 7

Rekao je Allahov poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem: „Čuvaj Allaha, Allah će te čuvati.“ ¹⁴ Misli se: „Pazi na Allahove naredbe i zabrane, Allah će te čuvati.“

3. Mnogo spominjanja Allaha u svim situacijama

Allahov poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem je rekao: „Ko kaže ‚la ilahe illallahu wahdehu la šerike lehu-l-mulku welehul hamdu we huwe ala kulli šej in qadir‘¹⁵ u danu 100 puta ima nagradu kao da je oslobodio 10 robova, bit će mu upisano 100 dobrih djela i izbrisano 100 loših djela i bit će mu to zaštita od šejtana taj dan, sve dok ne omrkne.“¹⁶

4. Čuvanje sabah namaza u džematu sa muslimanima u mesdžidu

Kaže Allahov poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem: „Ko klanja sabah, on je pod Allahovoj zaštitom…“ ¹⁷ a ko je pod Allahovoj zaštitom, šejtan neće imati mogućnosti da mu priđe.

5. Uklanjanje kipova, slika (onoga što ima dušu, npr. ljudi, životinje i sl.) i pasa iz kuće

Allahov poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem je rekao: „Meleki ne ulaze u kuću u kojoj je pas i slika.“¹⁸

U drugoj verziji se kaže: „… i kipovi.“ ¹⁹

Iz kuće je takođe potrebno izbaciti i muzičke instrumente jer su to šejtanove frule.

6. Učenje pojedinih ajeta i dova

Učenje sure Bekare

Allahov poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem je rekao: „Ne činite vaše kuće grobljima, zaista šejtan bježi iz kuće u kojoj se uči sura Bekara!“ ²⁰

Takođe je rekao: „Učite suru Bekare, u njenom učenju je bereket, a njeno ostavljanje je gubitak i ne mogu je nevaljalci²¹.“²²

Učenje sura Felek i Nas jutrom i večeri

Prenosi se da je ‚Ukbe ibn ‚Amir radijellahu 'anhu putovao sa Allahovim poslanikom sallallahu 'alejhi ve sellem, pa ih je snašao jak vjetar i velika tmina, pa je Allahov poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem počeo učiti sure Felek i Nas, pa je rekao: „'Ukbe, zaštiti se sa njima dvjema, niko ko je tražio zaštitu nije se zaštitio boljim od njih dvije.“ ²³

Kao što se prenosi da se Allahov poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem tražio utočište od džinna i ljudskog uroka dok nisu objavljene ove dvije sure, pa kada su objavljene, njih je uzeo a ostavio ono mimo njih.²⁴

Učenje dva posljednja ajeta sure Bekare na početku noći

„Ko u noći prouči posljedna dva ajeta iz sure Bekare u noći, dovoljna su mu.“²⁵

Učenje ajetul-kursi kod lijeganja u postelju

Ajetul-kursi, 255. ajet sure Bekare, ima veliku vrijednost, došlo je u nekim hadisima da je to najvredniji ajet u Kur’anu²⁶, kao što je došlo u drugim hadisima da je u njemu zaštita od šejtana, neke od njih ćemo navesti.

Prenosi se od Ubejja ibn Ka’ba radijellahu 'anhu da je imao korito u kojem je držao datule, pa ga je često pregledao i vidio da se količina datula umanjuje, pa ga je čuvao i jedne noći vidjeo životinju veličine prosječnog dječaka, pa mu je prišao i pozdravio ga, a ovaj mu odgovorio na pozdrav. Upitao ga je: „Ko si ti? Džinn ili čovjek?“ Reče: „Džinn.“ Reče: „Daj mi ruku!“ Kada mu je dao ruku, vidjeo je da je ista kao pseća. Pitao je: „Jesu li ovakvim džinni stvorerni?“ Reče: „Znaju džinni da je ono što je pri njima gore nego kod mene.“ Upita ga: „Šta te je navelo da ovo uradiš?“ Reče: „Čuli smo da si ti čovjek koji voli sadaku, pa smo htjeli da uzmemo nešto od tvoje hrane.“ Upita: „Pa šta će nas od vas zaštititi?“ Reče: „Ovaj ajet: ajetul-kursi“ Potom je Ubejj otišao Allahovom poslaniku sallallahu 'alejhi ve sellem pa ga obavijestio o tome. Reče: „Istinu je rekao nevaljalac.“ ²⁷

U sličnom događaju šejtan je rekao Ebu Hurejri radijellahu 'anhu: „Kada legneš u postelju, prouči ajetul-kursi dok ne završiš ajet, i neprestano će biti nad tobom čuvar od Allaha poslan, neće ti se šejtan približiti dok ne osvaneš.“²⁸

Traženje zaštite Allahovim savršenim riječima od zla onoga što je stvorio

Allahov poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem je rekao : „Ko odsjedne negdje, pa kaže: ‚E’uzu bi kelimatillahit-tammati min šerri ma halek²⁹,‘ neće mu tu naškoditi ništa sve dok ne ode odatle.“³⁰