Pitanje:

Da li su vjerodostojni sljedeći hadisi:

Od Aiše radijellahu 'anha da je kazala: ”Prvi belaj koji je spopao ovaj ummet nakon smrti Allahovo Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem je punjenje stomaka. Kada su napunili stomake postali su debeli, njihova srca su oslabila a strasti podivljale.” (Buhari)

Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem nas je savjetovao da ne jedemo sve što poželimo. Prenosi se od Enesa ibn Malika radijellahu 'anhu da je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem rekao: ”Od pretjerivanje je da čovjek jede sve što poželi.” (Ibn Madže)

Da li postoji neki dokaz koji nam zabranjuje da puno jedemo, ili da nemamo kontrolu o količini hrane koju jedemo? Neki hadis, ajet, ili knjiga koja zabranjuje pretjeranost u jelu, ili koja opisuje praksu Allahovog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem u vezi hrane i jela?

Odgovor

Sva zahvala pripada Allahu

Prejedanje je jedan od najvećih grijeha koji mogu dovesti do propasti i uzrokovati mnoge bolesti i zaraze, kako fizičke tako i duševne prirode. Dovodi do buđenja tjelesnih strasti i želje za položajem i dunjalučkim bogatstvom, kako bi se ispunile te dvije strasti. Zatim dovodi do opštih duševnih bolesti poput pokazivanja, uništavajuće zavisti, hvale i umišljenosti.

U mnogim slučajevima dovodi do zlih djela i nemorala, i sve to zbog strasti. Arapi imaju izreku:

المعدة بيت الداء ، والحمية رأس الدواء

”Stomak je kuća bolesti a dijeta je osnova lijeka.”

Allah u Kur'anu kaže:

يَٰبَنِىٓ ءَادَمَ خُذُوا۟ زِينَتَكُمْ عِندَ كُلِّ مَسْجِدٍ وَكُلُوا۟ وَٱشْرَبُوا۟ وَلَا تُسْرِفُوٓا۟ إِنَّهُۥ لَا يُحِبُّ ٱلْمُسْرِفِينَ ٣١

31 O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad hoćete molitvu obaviti! I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju.

El-A'raf, 31

Sunnet nas podstiče na umjerenost u hrani i piću, a ukorava zbog pretjerivanja.

Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem je rekao:

مَا مَلأَ آدَمِيٌّ وِعَاءً شَرًّا مِنْ بَطْنِهِ ، بِحَسْبِ ابْنِ آدَمَ أُكُلاتٍ يُقِمْنِ صُلْبَهُ ، فَإِنْ كَانَ لاْ مَحَالَةَ فَثُلُثٌ لِطَعامِهِ ، وَثُلُثٌ لِشَرَابِهِ ، وَثُلُثٌ لِنَفَسِهِ

“Sin Ademov neće nikada napuniti posudu goru od svog stomaka, uistinu su sinu Ademovu dovoljni zalogaji koji će mu ispraviti kičmu, a ako baš mora, onda neka napuni trećinu hranom, trećinu pićem a trećinu zrakom.” 1

Prenosi se da je Nafi’ rahimehullah kazao: ”Ibn Omer radijellahu 'anhuma ne bi jeo dok ne bi našao siromašnog čovjeka da jede zajedno s njim. Jednom sam doveo čovjeka da jede s njim pa je pojeo mnogo. On mi reče: ”O Nafi’, ne daj ovom čovjeku da mi dolazi jer sam čuo Allahovog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem kako kaže:

الْمُؤْمِنُ يَأْكُلُ فِي مِعًى وَاحِدٍ وَالْكَافِرُ يَأْكُلُ فِي سَبْعَةِ أَمْعَاءٍ

”Mu'min jede sa jednim crijevom a kafir jede sa sedam crijeva.” [refEl-Buhari 5393, El-Muslim 2060.][/ref]

En-Nevevi rahimehullah kaže u komentaru ovog hadisa: “Učenjaci su kazali: Ovaj hadis znači da čovjek treba da bude zadovoljan sa malo od dunjaluka i da se podstiče asketizam i zadovoljstvo. Činjenica je da je jedenje manjih količina pohvalna osobina, a da je jedenje veće količine suprotno tome. A što se tiče riječi Ibn Omera radijellahu 'anhuma ”Ne daj ovom čovjeku da mi dolazi’- to je rekao jer se ovaj ponašao poput kafira, a kada se osoba ponaša kao kafir, mekruh je da se nepotrebno bude u njegovom društvu. Takođe, količina hrane koju je ovaj pojeo je mogla nahraniti veći broj drugih ljudi.”

Drugo

Ibn El-Kajjim rahimehullah nam je sažeo iz sahih hadisa sunnet Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem u vezi hrane i pića. Kazao je u Zadul-ma'ad (1/147): “Praksa Allahovog Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem je bila da nije odbijao ono što je bilo dostupno, a nije se trudio da pribavi ono što nije bilo dostupno. Ni jedna dobra hrana mu nije donešena a da je nije jeo, osim ako nije imao apetita za tom hranom, u tom slučaju ne bi jeo, ali nije drugima zabranjivao da to jedu. Nije kudio hranu. Ako bi želio jeo bi, a ako ne ostavljao bi. Kao što nije jeo meso (pustinjskog) guštera jer nije navikao na to, ali to nije zabranio ummetu. Jeo je med i slatkiše koje bi mu se svidjeli. Jeo je kamilje meso, ovcu, piletinu, droplju (vrsta ptice), divljeg magarca (onager), zečetinu i morsku hranu. Jeo je prženu hranu, a i svježe i osušene datule. Nije odbijao dobru hranu ali nije se posebno trudio da je traži, nego je jeo ono što je bilo prisutno, a ako nije bilo dostupno bio bi strpljiv. Znao je i zavezati kamen za stomak od gladi. Tri mlada mjeseca bi bila viđena (vremenski period od tri mjeseca) a vatra ne bi bila zapaljena u njegovoj kući.”

Treće

Učenjaci spominju koristi umjerenosti u hrani i suzdržavanja od pretjerivanja u jelu. Od tih koristi su:

1. Čistoća srca, mentalna svjesnost i besiret/pronicljivost. Sitost uzrokuje glupost i zasljepljuje srce. Kako poslovica kaže:
مَن أجاعَ بطنَه عظُمت فكرتُه وفَطُن قلبُه
”Ko ogladni svoj stomak, pojača mu se razmišljanje i oštroumnost srca.”

2. (Prejedanje vodi u) poniženost i gubitak ponosa, pretjerano veselje i bezobraznost, a što je osnova svakoj tiraniji i gafletu (nemarnosti) prema Allahu.

3. Ko se suzdržava neće zaboraviti na Allahovu kaznu ili na ljude koji su pod iskušenjima. Onaj ko je punog stomaka zaboravlja na onog ko je gladan i zaboravlja na glad. Onaj ko je razuman neće vidjeti nekoga ko je pod iskušenjem a da se ne podsjeti na iskušenja Sudnjega dana.

4. Od najvećih koristi je sasjecanje grješnih strasti i uspostavljanje kontrole nad svojom dušom. Uzrok svih grijeha je strast i snaga a gorivo snage je hrana. Zu-nun je rekao: Nikad se nisam najeo a da nisam zgriješio ili razmišljao o grijehu.

5. Odagnavanje sna i sposobnost da čovjek ostane aktivan. Onaj ko puno jede mora puno i da pije, a onaj ko puno pije takođe puno i spava. Spavanje troši vrijeme i time se propušta večernji namaz. To čini čovjeka da je spor i čini ga tvrdoga srca. Vrijeme je od najvećih blagodati i vrijedan kapital, a spavanje je smrt. Mnoštvo sna skraćuje život.

6. Zdravlje tijela i odagnavanje bolesti koje su uzrokovane mnoštvom jela i mješanjem različite hrane. Doktori kažu da je prejedanje uzrok bolesti a suzdržavanje vodi ka lijeku.

Skraćeno iz ”Ihja Ulum-u-din 2”.

Četvrto

Što se tiče hadisa spomenutih u pitanju. Niti jedan od njih nije sahih (vjerodostojan).

Prvi hadis

Od Aiše radijellahu 'anha da je kazala: ” Prvi belaj koji je spopao ovaj ummet nakon smrti Allahovo Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem je punjenje stomaka. Kada su napunili stomake postali su debeli, njihova srca su oslabila a strasti podivljale.”

Prenosi ga El-Buhari u ”El-Duafa”, što mu pripisuje Zehebi u ”Mizan El-I'tidal” 3/335. Takođe ga prenosi Ibn Ebi Dunja u El-Džu'u br. 22.

Ja kažem: ” Ovaj sened je veoma slab radi Gasana ibn Ubejda o kome je rečeno u Lisan El-Mizan (47418): “Ahmed ibn Hanbel rahimehullah je rekao: ‘Pisali smo od njega, zatim je došao ovdje kod nas pa sam zapalio sve što sam zapisao od njega.’
Ibn Adij je rekao: ‘Slabosti njegovih hadisa su očite. Po onome što nam se prenosi od Jahje ibn Ma'ina, daif je..onda je nabrajao hadise koji su munker od kojih je i ovaj hadis.”

Šejh Albani spominje u Daif Et-Targib (1239.): ”Ovo je munker mevkuf.”

Opaska: U pitanju se navodi da je ovaj hadis kod Buharije, što je ozbiljna greška, jer kada se kaže da je hadis od Buharije misli se na knjigu Sahih El-Buhari, međutim El-Buhari je napisao i druge knjige u kojima se nalaze hadisi sa drugim lancima a za koje ne mora značiti da su sahih-vjerodostojni poput knjige Ed-Duafa Es-Sagir. Ukoliko El-Buhari spominje neki hadis u knjigama mimo Sahih-El-Buhari, koja je najbolja knjiga napisana od strane nekog učenjaka islama, onda taj hadis da se navede iz koje je knjige, poput: ”Bilježi Buhari u Tarihu” ili ”bilježi Buhari u El-Du'afa.” ili ”bilježi u Edebul-Mufred.” Zatim se gleda u lanac hadisa i njegovu vjerodostojnost, kao i u drugim knjigama.

Drugi hadis:

Prenosi se od Enesa ibn Malika radijellahu 'anhu da je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem rekao: ”Od pretjerivanja je da čovjek jede sve što poželi.” Prenose ga Ibn Madže (3352.), Ebu ja'la u El-Musnedu (5/154.), Ebu nu'ajm u El-Hilja (10/213.), Bejheki u Shu'am El-Iman (5/46.) i drugi.
Njegov lanac je: Bejheki ibn El-velid, Jusuf ibn Ebi Kesir zatim Nuh ibn Zekvan koji prenosi od El-Hasana koji prenosi od Enesa u merfu predaji.

Ovaj lanac je veoma slab (daif džiden) i ima mnoštvo mahana poput:

1. Jusuf ibn ebi Kesir za kojeg Ibn Hadžer kaže da je nepoznat.
2. Nuh ibn Zekvan, čiji je hadis munker. Kaže se za njega u biografiji (Tehzibut-tehzib):
”Ibn Adijj je rekao: ‘Njegovi hadisi nisu u redu.’ Ibn Hiban je rekao: ‘Njegovi hadisi su munker džidden i ne bi se trebali prenositi.’ Ebu Nu'ajm je rekao: ‘Prenosio je čudne hadise za koje je rekao da su od El-hasana, i ima dokument od El-hasana od Enesa.'”

Ovaj hadis su ocijenili slabim (daif) mnogi učenjaci: Ibn Hiban, Ibn Adij, Ibn El-Dževzi, El-Busajri a El-Albani je rekao da je izmišljen u Es-Silsiletu Ed-Daifa (br. 241.).

Sahih hadisi koje smo spomenuli iznad su sasvim dovoljni a ne trebaju nam ova dva daif hadisa. Onaj ko želi saznati nešto više o ovoj temi može pogledati knjige od Ibn Ebi Dunje ”El-Džu'u, Muhtesar Minhadžu-l-Kasidin od Ibn Kudame, Za'adul Me'ad od Ibn Kajjima i komentar šejha Usejmina rahimehullah na Rijadu-s-Salihin.

A Allah najbolje zna.