Kolumna / politička analiza – Božo Marić
Postoje politička pozorišta koja vas toliko fasciniraju svojom apsurdnošću da ni najveći reditelji ne bi mogli da ih osmisle. Republika Srpska pred oktobar 2026. jedno je takvo mjesto.
Ovdje su se, kao po narudžbini, skupili svi sastojci za savršenu političku komediju: moćnik bez funkcije koji vlada svima, nasljednici koji naslijeđuju i fotelje i dugove, satelitske stranke koje se takmiče u pohvalama, i birači koji svake četiri godine priđu glasačkim kutijama s izrazom čovjeka koji ulazi u istu zamku po trinaesti put.
Dobrodošli na najduže predizborne pripreme od kada je Republika Srpska nastala.
Vladajuća koalicija: jedan čovjek, sedam patuljaka i dvadeset minuta za budućnost entiteta.
Vladajuća koalicija u Republici Srpskoj broji sedam stranaka: SNSD, SP, SPS, DNS, Ujedinjena Srpska, NPS i Demos. Sedam stranaka. Kad biste pitali prosječnog građanina Srpske da nabroji čak četiri od tih sedam, vjerovatno bi zastao negdje između DNS-a i NPS-a s izrazom čovjeka koji pokušava da se sjeti muzike iz filma koji nije gledao.
Ali to i jeste poenta. Stranke se u ovoj koaliciji ne biraju po programu, nego po podobnosti. Svaka od njih nosi jednu funkciju, jedno ministarstvo, jednu fotelju i svi zajedno čine savršen ekosistem u kojemu svako zna svoje mjesto, dokle god ne postavi previše pitanja.
Lider SNSD-a Milorad Dodik kazao je da su se dogovorili za dvadeset minuta, pa su pričali o “drugim stvarima”.
Dvadeset minuta?! Toliko je trebalo da se sedam stranaka dogovori o izbornom nastupu koji će odrediti sudbinu entiteta na naredne četiri godine. Za poređenje, toliko traje prosječna kafanska sjednica dok čekate kafu. Ali Dodik je uvijek bio efikasan čovjek. Zašto trošiti sat kada možeš potrošiti dvadeset minuta, a onda ostatak večeri pričati o “drugim stvarima” što god to značilo u ovoj konstlaciji vlasti. Dodik je koaliciju opisao kao “koaliciju stabilnosti” i “koaliciju rasta”, tvrdeći da je Republika Srpska “mirna, stabilna, razvijena i rastuća”.
“Rastuća koalicija?” Prije bi se reklo da će nakon oktobra biti rasparčana, ali ostavimo sudu vremena jer vrijeme je najbolji pokazatelj. Fascinantna sintagma. Kao da je koalicija biljka koju zalijeva sedam vrtlara, svaki sa svojom kantom, i svi se slažu da cvijet raste, samo što ga niko od njih ne vidi jer su prečesto na konferencijama za novinare.
Stevandić: Doktor koji je izliječio sebe od opozicije
Od svih likova ove predizborne predstave, Nenad Stevandić je možda najintrigantniji. Predsjednik Narodne skupštine, lider Ujedinjene Srpske, stranke koja u parlamentu ima četiri poslanika od osamdeset tri, što je matematički ekvivalent jednog glasa na Muppet showu, čovjek koji je svoju karijeru izgradio na prolasku s jedne strane na drugu. Bio je u SDS-u. Napustio je SDS. Osnovao Ujedinjenu Srpsku. I sad je predsjednik Skupštine u vladajućoj koaliciji sa strankom s kojom je ušao u koaliciju dijelom zato što nema dovoljno snage da bude sam, a dijelom zato što kao i svi u ovoj priči, zna gdje je hljeb namazan. Stevandić je rekao da su prethodne godine bile “najteže poslije rata”, ali da su “pokazali institucionalnu snagu”. Najteže poslije rata. Izjava koja bi bila dramatična da je nije izrekao čovjek koji je tokom tih najtežih godina sjedeo u toplom kabinetu predsjednika Skupštine. Institucionalnu snagu pokazuju oni koji grade institucije, ne oni koji u njima zasjedaju i izjavljuju da su institucije jake. Stevandić je uoči koalicijskog sporazuma poručio: “Svjesni smo da je teško vrijeme pred nama, uprkos svemu što smo uradili. Politička situacija nije idilična. Srpskoj su potrebni stabilni ljudi da izdrže sve što je pred nama.” Stabilni ljudi. Odlično. Problem je samo što se definicija “stabilnosti” u ovoj koaliciji svodi na to da se ne pomjera niko od onih koji već sjede. Stabilnost u Republici Srpskoj često liči na onu vrstu mira koji vlada u svečanoj sali, sve mirno i uredno, sve dok neko ne pita ko je platio račun.
Stevandić je objavio video u kojemu deda hvali njegovu izjavu “sve budale” upućenu Sarajevu, uz komentar unuka: “Stevandić je u pravu”.
Video se brzo proširio, a Stevandić ga je podijelio uz opasku da je to “spontana, nenaručena reakcija”. U politici u kojoj se čak i spontane reakcije moraju javno deklarisati kao nenаručene shvatate nivo povjerenja koji vlada u javnom prostoru.
Selak: Ministar pravde koji nudi stabilnost umjesto pravde
Goran Selak, predsjednik Socijalističke partije Srpske i aktuelni ministar pravde, rekao je da je važno da Srpska nastavi “politiku kontinuiteta i unapređenja”. Kontinuitet. Omiljena riječ svakog ko je dugo na vlasti i nema ništa konkretno za ponuditi. Kontinuitet je eufemizam za “sve ostaje isto, samo mi ostajemo tu.” Selak je naglasio da nikome u Srpskoj ne trebaju nikakve improvizacije, već “dobri odnosi sa narodom, Srbijom i SPC”. Tri stuba. Narod, Srbija, Crkva. Ni jedne jedine ekonomske mjere, ni jednog razvojnog projekta, ni jednog konkretnog prijedloga. Samo dobri odnosi. Jer dok su odnosi dobri, ko će pitati za platu, penziju i odlazak mladih? Selak je kao ministar pravde nosioc izborne liste u Izbornoj jedinici 3, što znači da čovjek koji bi trebao biti čuvar vladavine prava ujedno aktivno vodi izbornu kampanju unutar jedne od najkonkurentnijih izbornih jedinica u RS-u.
Na listi za tu istu izbornu jedinicu, samo s drukčijim stranačkim logom, stoji i Igor Dodik.
Dakle: ministar pravde i sin stranačkog šefa takmiče se na istim biranim mjestima, unutar iste vladajuće koalicije, u harmoniji koja nije ništa drugo do savršeno organizovan porodični biznis s pravosudnom licencom.
Đokić: Veteran koji zna da je lojalnost bolja polisa osiguranja od programa
Petar Đokić je u politici toliko dugo da je bio vršilac dužnosti predsjednika Republike Srpske još 2000.godine dakle, dok je dio aktuelnih glasača ali i onih koji su danas u trci za pozicije još bio u osnovnoj školi. Čovjek s iskustvom, s karijerom, s Platformom 2026–2030 i s jednom osobinom koja ga razlikuje od većine kolega u koaliciji: on zaista vjeruje u ono što govori. Ili barem tako zvuči. Đokić je rekao da je “koalicija pouzdan i odgovoran partner” i da je SP “uvijek radio na tome da bude očuvano jedinstvo čak i onda kada su unutarpartijska očekivanja bila veća.” Unutarpartijska očekivanja bila su veća. Rečenica koja u prevodu znači: moji ljudi su htjeli više, ali sam ih uvjerio da strpljenje donosi plodove. I to je, zapravo, recept za preživljavanje u svakoj koaliciji u kojoj ste manji partner: stišaj svoje, nasmiješi se većem, i čekaj. Đokić je na koalicionom sastanku poručio da je cilj “ubjedljiva pobjeda” i da je “razvoj Republike Srpske na prvom mjestu”.
Razvoj na prvom mjestu. To isto govori svaka stranka svake četiri godine. Razvoj je na prvom mjestu još od Dejtonskog sporazuma, samo što se demografija RS-a smanjuje, mladi odlaze, a svaki novi izborni ciklus donosi isto retoričko trokutanje između razvoja, stabilnosti i sigurnosti. SP ima pet poslanika u Narodnoj skupštini od osamdeset tri, što stranku svrstava u kategoriju “bitan samo u koaliciji.” I Đokić to zna. Zato je lojalnost njegova strategija, a ne slabost, jer čovjek koji je preživio toliko izbornih ciklusa u ovoj zemlji zna da se samostalni programi plaćaju skupo, a koalicijska mjesta ne.
Kandidat i njegova sjenka: Minić ispred, Dodik iza.
Aktuelni premijer Savo Minić kandidat je vladajuće koalicije za predsjednika entiteta. Minić nije loš premijer, čak šta više najbolji otkako je na vlasti ova koalicija. U godinu dana premijera, obilazeći opštine, silazeći na terene, fotografišući se s poljoprivrednicima i postavljajući temelje izgradio je sliku čovjeka koji radi. Ali atmosfera koja ga okružuje podsjeća na situaciju kada neko zamijeni Žareta i Gocija na turneji: svi aplaudiraju, ali svi znaju ko je zapravo stavio mikrofon na binu.
Dodik je najavio nova povećanja plata i penzija u septembru, kao i nastavak investicionih projekata, tvrdeći da koalicija trenutno obezbjeđuje investicioni potencijal od 6,6 milijardi KM. Septembarska povećanja plata i penzija. Tačno mjesec dana pred izbore. Slučajnost koja se ponavlja svakih četiri godine s preciznošću švajcarskog sata, što je pomalo ironično za državu koja u međuvremenu nema niti jednu fabriku satova.
A onda dolazimo do najdelikatnijeg dijela priče.
Listu za Narodnu skupštinu u ključnoj Izbornoj jedinici 3 ispred SNSD-a nosiće Igor Dodik, organizacioni sekretar stranke i sin Milorada Dodika. Ovo je prvi put da Igor Dodik ulazi u izbornu trku. Politički dinasticizam nije srpski izum, niti balkanski monopol. Ali kada sin vođe stranke postaje nosioc liste, a otac kome je zabranjeno obavljanje javnih funkcija de facto organizuje cijelu kampanju iz pozadine, to više ne liči na politiku. To liči na porodičnu firmu kojoj je istekla licenca, ali koja i dalje radi na starom pečatu, sad s mlađim šefom na ulaznim vratima.
Ono što je simptomatično, u Izbornoj jedinici 3, svi stranački lideri su nosioci kompenzacionih listi, osim Igora Dodika i Draška Stanivukovića? Biće to sudar titana i gola borba za preuzimanje prevlasti na političkom nebu ne samo Izborne jedinice 3, već ko će u budućnosti biti No 1. u Republici Srpskoj.
Zanimljivo je i to da se niko u koaliciji nije ni osvrnuo na ovu imenicu.
“Svi lideri su prihvatili sporazum. U budućnosti očekujte rad za Republiku Srpsku” rekao je Nešić iz DNS-a, i time zatvorio raspravu koje nije ni bilo.
Zajednički imenilac: stabilnost kao sinonim za nepromjenljivost
Svakom posmatraču koji pogleda predizbornu retoriku vladajuće koalicije u Republici Srpskoj pada u oči jedna karakteristična crta: stabilnost se pominje više nego bilo koja konkretna mjera. Stabilnost je ključna. Stabilnost je cilj. Stabilnost je dostignuće. Ali stabilnost sama po sebi nije politički program. Stabilnost je agregat stanja, može biti stabilno dobro ili stabilno loše. I dok zvaničnici slave stabilnost, statistike o iseljavanju, demografskom padu i odlasku mladih tiho sugerišu da je ono što se stabilizovalo možda upravo problem, a ne rješenje.
Dodik je poručio: “Mi u ovu kampanju ulazimo čista obraza.”
Čista obraza. Nije retorika. Nije provokacija. To je jednostavno stil. I u tome leži suština predizborne Srpske 2026: koalicija koja nema razloga da gubi, opozicija koja ima razloge za optimizam ali ne i za unutrašnje jedinstvo, i birači koji stoje između te dvije slike pokušavajući da procijene, je li ono ispred njih nova ponuda, ili rebrendiranje starog kataloga s novim koricama.
Oktobar će odgovoriti. Ili neće. U Bosni i Hercegovini nikad ne znaš.
Nastaviće se…
#kolumna #božomarić #miloraddodik #savominić #igordodik #petarđokić #goranselak #nenadnešić #stevandićnenad #snsd #ujedinjenasrpska #sps #sp #dnsnps #politika
Ostavite komentar