Sindikalna kolumna: Božo Marić, predsjednik Sindikata uprave Republike Srpske

Kolumna – Božo Marić

PETOKOLONAŠI TASTATURE: Traktat o hejterima koji piju sindikalnu kafu, a psuju kafedžiju

Postoji jedna posebna vrsta intelektualne hrabrosti koja se ispoljava isključivo iza korisničkog imena “Patriota1974” i profilne fotografije preuzete sa Getty Images. To je hrabrost sindikalnog hejtera, bića koje je, po definiciji, svuda prisutno, a nigdje vidljivo.

Dopustite da vam, kao neko ko ove ljude posmatra sa strpljenjem etnologa koji proučava rijedak, ali nažalost neistrebljiv soj, predstavim tipologiju.

Prvi tip je Kafanski Analitičar. Njega ćete prepoznati po tome što svaku raspravu o sindikalnim pravima počinje rečenicom “Ja mislim da…” a završava trećom rakijom. Stručnjak je za kolektivne ugovore, iako nikad nijedan nije pročitao. Zna tačno koliko treba da iznosi plata, ali ne zna gdje se predaje pristupnica. Njegova ekspertiza raste direktno proporcionalno broju popijenih pića i obrnuto proporcionalno broju odrađenih pregovora.

Drugi tip je Anonimni Profil sa Trideset Pratilaca. Ovaj lik osnovan je tačno onog dana kada je Sindikat uprave najavio pregovore sa Vladom. Kakva slučajnost. Njegova jedina aktivnost na mreži jeste komentarisanje sindikalnih objava, uvijek u isto doba dana, uvijek istim rječnikom, uvijek sa istom mrežom “prijatelja” koji lajkuju. Ne moram da vam crtam ko sjedi iza tog profila, dovoljno je pogledati kome najviše smeta baš to što smo u dva navrata ove godine izborili povećanje plata za sve zaposlene u upravi, bez obzira na članstvo.

Treći tip, najzanimljiviji, jeste Sendvičar sa Diplomom Lojalnosti. Ovo je vrsta koja ne vjeruje ni u sindikat, ni u kolektivno pregovaranje, ni u radnička prava kao koncept, vjeruje isključivo u onoga ko mu daje sendvič. Kada partijski nalog kaže “kritikuj”, on kritikuje. Kada nalog kaže “ćuti”, ćuti savršeno.

Sindikat mu je neprijatelj iz jednog jedinog razloga: sindikat ne prima naloge od nikog osim od svojih članova. To je neoprostivo za nekog ko cijeli život čeka da mu neko drugi kaže šta da misli.

I sad, dragi moji tipolozi radničke nezahvalnosti, dozvolite da vas podsjetim na nešto što vaša memorija selektivno briše: dok ste vi kucali komentare o tome kako je “sindikat beskoristan”, mi smo potpisali tri Posebna kolektivna ugovora; za lokalne zajednice, za javne službe, a uskoro i za organe uprave. Svi zaposleni u javnoj upravi Republike Srpske imaće vrhunski zagarantovana prava. Svi. Uključujući i vas, hvala nam.

Uporedite to, ako smijete, sa sudbinom radnika u realnom sektoru, tamo gdje sindikata nema, gdje je radnik prepušten čistoj milosti poslodavca, bez ugovora, bez zaštite, bez glasa. Tamo nema ni hejtera, jer tamo nema ni interneta za vrijeme pauze, a često ni same pauze.

Pa se pitam, s punim pravom u čijoj ste to službi, gospodo Analitičari, Anonimusi i Sendvičari? Čiji nalog izvršavate kada pljujete po instituciji koja vam, mimo vaše volje i vašeg doprinosa, poboljšava život iz godine u godinu?

Odgovor znate i vi i ja. Samo ga, iz razumljivih razloga, nikad nećete napisati punim imenom i prezimenom.

Mi ćemo, u međuvremenu, nastaviti da pregovaramo, potpisujemo i isporučujemo rezultate. Vi nastavite da kucate iza tuđih fotografija.

Istorija i platni listići pamte ko je šta uradio.

Božo Marić, predsjednik Sindikata uprave Republike Srpske.

#kolumna #sindikatuprave #božomarić #plate #kolektivniugovori #republikasrpska