Pitanje

Skoro sam saznala da Allah neće primiti pokajanje od lopova sve dok ne vrati ono što je ukrao, a Allahu sam se pokajala, i zažalila zbog onoga što sam uradila i pokušavam vratiti ono što sam ukrala. Pošto sam ukrala 100$ prije 5 godina, da li ću vratiti iznos dolara po njegovoj trenutnoj vrijednosti, znajući da je dolar sada više nego troduplo porastao u poređenju sa valutom moje države? Također ukrala sam dva prstena od zlata i prodala ih. Pa da li ću vratiti vrijednost prstenja prema vrijednosti iz toga vremena ili po današnjoj vrijednosti? Nadam se dovi za mene da Allah primi moje pokajanje i da mi oprosti moje grijehe.

Odgovor

Hvala Allahu, neka je mir i spas na Allahovog Poslanika, i na njegovu porodicu i njegove drugove, zatim:

Molimo Allaha da ti oprosti, i znaj da je od uslova pokajanja za ono gdje je nanesena nepravda prema Allahovim robovima, poput krađe i slično tome: povratak nepravedno uzete stvari njenim vlasnicima ili njihovo praštanje. Kao što je u fetvi broj 40782. Vraćanje ukradenog kod papirnog novca je da se vrati slično, a ne vrijednost. Tako, ako si ukrala sto dolara prije pet godina, vratićeš vlasniku sto dolara, a ne obazire se na blago umanjenje vrijednosti valute u ovom vremenu. Kao što je došlo u tekstu Odluke Akademije Islamskog Fikha broj 42 (4/5), gdje se kaže: „Uzima se u obzir kod vraćanja dugova utvrđenih valutom ono što je jednako, a ne vrijednost, jer se dugovi vraćaju jednakim stvarima, pa nije dozvoljeno vezivanje postojanih dugova u obavezi, kakav god bio njihov izvor, za nivo cijena.” Završen citat. Ova odluka je povezana sa vraćanjem dugova, a odnosi se i na vraćanje ukradenih stvari zato što je to vraćanje prava njihovim vlasnicima.

Ali ako se desi velika promjena kursne vrijednosti, a učenjaci su to odredili trećinom vrijednosti, kaošto stotinu dolara prije pet godina danas dostiže vrijednost tadašnjih tri stotine dolara, u tom slučaju se učenjaci razilaze na nekoliko mišljenja koja je istražila Akademija Islamskog Fikha na trećoj, petoj, osmoj, devetoj i dvanestoj sjednici. Sva mišljenja u ovom pitanju vraćaju se na tri:

Prvo: Pridržavanje za osnovu da je obavezno vraćanje istim, bez obzira kolika devalvacija valute bila, sve dok je ova valuta i dalje u opticaju. Ovaj stav su odabrali mnogi od savremenih učenjaka kao što su: šejh Ibn Baz, šejh Ibn Usejmin, šejh Es-Sidik Muhamed El-Emin El-Darir, šejh Ali El-Salus i prema njemu je izdata fetva Stalne komisije. Kažu učenjaci iz Stalne komisije za fetve: “Obavezno je dužniku da vrati dug onda kada to posudioc zahtjeva, i promjena nabavne vrijednosti nema nikakvog traga, povećala se ona ili smanjila.”1 Rekao je šejh Ibn Usejmin rahimehullah: Kada novac izađe iz opticaja i zamijeni sa drugom valutom, ima pravo da zahtjeva vrijednost prema valuti iz tog vremena ili vrijednost kada je izašla iz opticaja. A ako ostane valuta onakvom kakva je bila, posudiocu ne pripada ništa mimo nje, povećala se ona ili smanjila. Npr. Da se posudi od njega pregršt brašna prije nekoliko godina, kada je pregršt bio pet rijala zatim se spusti na dva rijala, da li će se reći da mu se vrati pregršt i tri rijala? Ne, ne pripada mu ništa više do pregršt. Kod zamjenjive imovine ne vraća se ništa drugo do sličnoga, kao što je novac sve dok se ne poništi trgovanje njime.2

Drugo mišljenje: Obaveza je vratiti vrijednost valute u vremenu kada je nastala obaveza, tj. kada je dug preuzet, bilo preko uzimanja u obzir platežne vrijednosti novca, ili vrijednosti novca prema zlatu u doba preuzimanja duga. Ovoga stava su mnogi učenjaci i savremeni istraživači, kao: šejh Albani, šejh Musafa Ez-Zarka, šejh Abdullah El-Besam, šejh Muhammed Sulejman El-Eškar, šejh Abdu-Rahman El-Berak, šejh Muhammed El-Muhtar Es-Selami, šejh Alij El-Kureh Dagi i šejh Vehbe El-Zuhajli.

Treće mišljenje: da se u ovakvim slučajevima radi po načelu obavezne nagodbe, nakon što se ustanovi šteta obje strane, i posudioca i dužnika, tj. da se ustanovi međusobno zadovoljstvo onim što će dužnik isplatiti.3 A što se tiče krađe dva prstena, obaveza ti je da vratiš njihovom vlasniku slične ako uspiješ u tome, a ako ne, onda je obaveza da platiš vrijednost ta dva prstena prema onome koliko su iznosili kada se desila krađa, po valuti države u kojoj se desila krađa. I ne moraš uraditi mimo ovoga, prema stavu većine učenjaka o uzimanju u obzir vrijednosti ukradene stvari u vremenu krađe. Kao što je došlo u sljedeće dvije fetve br. 95304 i 140587.

A Allah najbolje zna.