U najnovijem gostovanju na BNTV, Ognjen Bodiroga je mnogo više prostora posvetio Nebojši Vukanoviću nego pitanju koje posljednjih dana potresa opozicionu scenu Republike Srpske zbog čega se predsjednik SDS-a Branko Blanuša sastajao sa Miloradom Dodikom i šta je konkretno tražio na tom sastanku.
Bodiroga Vukanoviću zamjera gotovo sve: od načina organizovanja njegove stranke i političkog djelovanja, do toga što kritikuje SDS i pojedine njegove funkcionere. U jednom trenutku Vukanovića čak svrstava među „dva velika diktatora u Republici Srpskoj“, a potom ga javno poziva na politički duel, ali poslije izbora.
Ali upravo tu nastaje problem sa takvom vrstom političkog odgovora. Jer javnost ne traži od Bodiroge dodatne obračune sa Vukanovićem, već objašnjenje onoga što je mnogo konkretnije: šta se razgovaralo na sastanku Branka Blanuše i Milorada Dodika 7. jula?
Blanuša je sam potvrdio da je sastanka bilo. Objasnio je da je razgovarao sa Dodikom zbog problema SDS-a sa američkim sankcijama, blokiranim računom i nemogućnošću finansiranja stranke iz budžeta. Kasnije je pravni tim SDS-a ponovio da je tema bila budžetsko finansiranje stranke i potraživanja SDS-a prema budžetu.
I upravo tu javnost ima sasvim legitimno pitanje.
Ako je problem bio finansiranje SDS-a iz javnih sredstava, ako je postojala odluka Ustavnog suda i ako je riječ o ostvarivanju zakonskog prava političke organizacije, zbog čega se o tome razgovaralo sa liderom druge političke stranke?
Milorad Dodik jeste predsjednik SNSD-a, ali pitanje finansiranja političkih stranaka i izvršavanja sudskih odluka nije pitanje partijskog dogovora, već pitanje rada nadležnih institucija. Zato objašnjenje „išli smo kod Dodika zbog finansiranja“ samo po sebi ne zatvara priču. Naprotiv, otvara dodatna pitanja: šta je tačno traženo, od koga, na koji način, šta je dogovoreno i da li je nakon tog razgovora preduzet bilo kakav konkretan institucionalni korak?
To je pitanje na koje bi javnost mnogo više očekivala odgovor nego na još jedan politički obračun sa Vukanovićem.
Posebno je zanimljivo što Bodiroga u istom intervjuu pokušava da predstavi SDS kao stranku koja se suprotstavlja vlasti, govori o njenim propustima i podsjeća na opozicione inicijative. Međutim, kada se pojavi konkretan slučaj susreta predsjednika SDS-a sa liderom SNSD-a, umjesto potpunog obrazloženja dobija se nova salva optužbi na račun Vukanovića.
Vukanović je posljednjih dana upravo to pitanje postavio javno. Njegova kritika nije samo pitanje toga ko se s kim sastao, nego da li postoji politička komunikacija između dijela opozicije i SNSD-a koja prevazilazi ono što se javno govori o odnosima vlasti i opozicije.
I tu je mnogo važnije posmatrati poteze nego političke deklaracije.
Jer, s jedne strane slušamo o beskompromisnoj borbi protiv SNSD-a. S druge strane, predsjednik SDS-a odlazi na sastanak sa predsjednikom SNSD-a i razgovara o finansijskom problemu svoje stranke.
Za to vrijeme, Bodiroga najveći dio odgovora usmjerava prema Vukanoviću.
Čak ga poziva na duel u kojem bi se, kako kaže, razgovaralo o tome ko sarađuje sa vlašću, gdje rade članovi porodice, koliko zarađuje SDS-ov odbor u Foči, a koliko Vukanovićeva politička organizacija.
Sve to može biti tema političke rasprave. Ali ne odgovara na osnovno pitanje.
Šta je Branko Blanuša tražio kod Milorada Dodika?
Zato se cijela priča ne može svesti na to ko je glasniji u napadima na Vukanovića. Mnogo je važnije šta su konkretno radili oni koji danas traže povjerenje birača kao opozicija.
#ognjenbodiroga #nebojšavukanović #brankoblanuša #izbori2026
Ostavite komentar