By Rekao je Ibnu-l-Kajjim rahimehullah:
Ljudi su, od momenta kada su stvoreni, neprestano putnici, i pri tome nemaju određeni pravac svoga putovanja, osim da im je odredište u džennetu, ili u vatri.
Razuman čovjek zna da putovanje sadrži umor i izlaganje rizicima. Otuda je nemoguće u praksi da putnik traži u svome putovanju blagodati, slasti i odmor, nego je sve to isključivo nakon okončanja putovanja. Opšte je poznato da će svako mjesto što ga utra stopalo, odnosno svaka teškoća i umor putovanja proći.
Takođe nijedan čovjek kojeg je Allah obavezao vjerom ne ostaje.
Potvrđeno je istinitim da je putnik u stanju u kojem mu je obavezno da se ponaša putnikom poput opremanja opskrbom potrebnom do cilja. Pa kada prekine put, ili zaspi, ili se odmori – sve to čini radi pripreme za daljne kretanje. 1
