Uloga sihirbaza prema poruci Kur’ana

Piše: Tarik Hamide

Možda je prva stvar koju primjećuje čitalac Kur’ana ta jaka veza između sihra (čarolije) i faraona, čak njihovo ujedinjavanje u borbi protiv vjere, a što potvrđuju sami sihirbazi (čarobnjaci) kada su se suočili sa faraonom riječima da ih je on “primorao” na sihr, u doba koje je bilo daleko od dana njihovog dvoboja sa Musaom 'alejhisselam: “Mi smo u našeg Gospdara povjerovali, da bi nam On oprostio grijehe i ono na što si nas prisilio od sihra.”

Jer, čini se da je faraon birao pametne dječake i uzimao ih od njihovih porodica, te ih prosljeđivao onima koji bi ih podučavali sihru… potom bi ih raspršio po gradovima da bi oni radili ono što je “nužno” da bi se učvrstila njegova vlast…

Da se primijetiti da su velikaši ukazali faraonu da pošalje u gradove skupljače koji će mu dovesti svakog znanog sihirbaza…

Isto tako smo vidjeli u vjerodostojnom hadisu koji govori o onima koji su iskopali rovove usku povezanost između sihra i kralja, i kako bi kralj, kada mu je trebao sihirbaz, odabrao od svojih podanika koga bi želio, da bi ga podučio struci. Kaže Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem: “Bio je vladar među onima koji su bili prije vas, i imao je sihirbaza, pa kada je ostario reče vladaru: ‘Ja sam ostario, pa mi pošalji dječaka da ga podučim sihru.'”

Kada sagledamo aktivnosti i djela sihirbaza u utvrđivanju faraonske vlasti i borbi protiv vjere, primjećujemo sljedeće stvari:

Prvo: distrakcija i upozoravanje

To je zato jer vladavina faraona uzrokuje nepravdu prema ljudima, uzurpiranje njihovih prava i povredu njihovog dostojanstva… Misija sihirbaza je da zabave ljude od razmišljanja o bolnoj stvarnosti, i da učine da oni žive u komi koja će učiniti da zaborave svoju bol i spriječiti ih od rada na mijenjanju situacije, tako što će raditi čudna djela i praviti čudne pokrete.

Drugo: prevare i izokretanje činjenica

Sihirbazi u stvarnosti ne mijenjaju stvarnost, nego oni ljudima prikazuju da se stvarnost promijenila, na što se u Kur’anu ukazuje ajetom: “…kad ono njihovi konopci i štapovi, učini mu se od njihova sihra da se kreću…”, i riječi Uzvišenog: “…Pa kada baciše, začaraše oči ljudi…”

Najbliža analogija ulozi sihirbaza u našoj situaciji je ono što rade mnoga sredstva informisanja preko izvrtanja i falsifikovanja činjenica, i prikazivanja istine laži, a laži istinom, poraza pobjedom, nepravde pravdom, kolonizacije oslobođenjem, a vjere ekstremizmom i terorizmom, nemorala umjetnošću, a ateizma idejom.

Treće: zastrašivanje masa

Konopac laži je kratak, pa koliko god bili aktivni sihirbazi (stari ili novi) u falsifikovanju stvarnosti, stvarnost je uvijek najjači dokaz, a duboke rane na tijelu i duši, i na ekonomiji i politici, su jače od bilo kakve anestezije, distrakcije i zaokupljanja.

Zbog toga su faraoni odlučili da onaj koga ne ubijedi falsifikacija, i ne smiri ga doza morfija, treba biti zastrašen, da mu ne bi slučajno palo na pamet da radi protiv njih… Kur’an govori da su sihirbazi terorizirali i zastrašivali prisutne kada kaže: “…Kada baciše, začaraše oči ljudi i prepadoše ih…”, tj. izazavaše osjećaj straha i strepnje kod njih, do te mjere da je čak i Musa 'alejhisselam potpao pod utjecaj tog prizora: “…Pa osjeti u Musa u duši strepnju…”

Četvrto: parčanje porodice

Došlo je u suri El-Bekare da su se sihirbazi podučavali tome da “rastave muža od žene”, a činjenica je da spominjanje ove stvari, pored ostalih, ukazuje na njenu veliku opasnost, kao da ukazuje da druge stvari koje sihirbazi rade u poređenju sa rastavljanjem muža od žene nisu bitne.

Došlo je u hadisu da Iblis šalje svoje šejtanske pohode da zavedu Ademove sinove, potom mu se vraćaju hvaleći se svojim djelima, pa ne smatra ni jednog od njih uspješnim – uprkos veličine nereda koji su posijali – sve dok mu ne dođe onaj koji kaže da je rastavio između dva supružnika, pa mu kaže: “Da, ti si taj,” i približi ga sebi.

Ako se supružnici rastave, raspašće se porodica, a pošto je porodica kamen temeljac društva, njeno raslojavanje nužno znači raslojavanje ovog društva i njegov raspad… I ovo je ono čemu teže faraoni koji žele društvo podijeljenim, da bi lakše njime upravljali, i faraonski moto, svjedno domaćih ili stranih faraona, je: “Zavadi, pa vladaj.” Kur’an kaže o faraonu da se “oholio po Zemlji i njene stanovnike izdijelio u stranke…”

Ono što rade mnoge institucije i odjeli danas od djela koja razbijaju porodicu je jasnije od toga da bi se na njega ukazalo.

Peto: protjerivanje iz zemlje

Ono što izaziva čuđenje i skreće pažnju je stalno optuživanje od strane sihirbaza i faraonove porodice Musaa i njegovog brata 'alejhimesselam da žele (Musa i Harun) da ih svojim sihrom izvedu iz njihove zemlje:

قَالُوٓا۟ إِنْ هَٰذَٰنِ لَسَٰحِرَٰنِ يُرِيدَانِ أَن يُخْرِجَاكُم مِّنْ أَرْضِكُم بِسِحْرِهِمَا وَيَذْهَبَا بِطَرِيقَتِكُمُ ٱلْمُثْلَىٰ ٦٣

63 "Ova dvojica su čarobnjaci" – rekoše jedni drugima – "hoće vas vradžbinama svojim iz zemlje vaše izvesti i uništiti vjeru vašu prelijepu;

Ta-Ha, 63

قَالَ أَجِئْتَنَا لِتُخْرِجَنَا مِنْ أَرْضِنَا بِسِحْرِكَ يَٰمُوسَىٰ ٥٧

57 "Zar si došao da nas pomoću vradžbine svoje iz zemlje naše izvedeš, o Musa?" – upitao je.

Ta-Ha, 57

S jedne strane, pokazuje se izuzetna zabrinutost faraona zbog činjenice da je došla misija koja će zatresti njihove stubove, izokrenuti njihovu vlast i učiniti da se zemlja ispod njih trese, a s druge strane, ona odražava ono što faraoni i čarobnjaci rade od mahinacija, a zatim to pripišu Musau i Harunu 'alejhimesselam. Oni njih optužuju za zločine koje oni sami – faraon i čarobnjaci – rade. Kako kaže arapska poslovica: “Optužila me za svoju bolest, pa se izvukla.”

Faraoni, svejedno bili domaći ili strani, provode politiku usmjerenu ka uklanjanju ljudi iz njihovih zemalja… ili uklanjanju ljudi od ideje i znanja, onim što se zove odliv mozgova, kako ne bi u zemlji ostali umovi koji razmišljaju o promjeni gorke stvarnosti, niti omladina koja posjeduje snagu i odlučnost da se djeluje na sukobljavanju sa njom.