Ali ibn Ebi Talib radijellahu 'anhu kaže: ”Čuo sam čovjeka koji traži oprosta za svoje preminule roditelje a oni su bili mnogobošci pa sam mu rekao: ”Tražiš oprosta za roditelje iako su bili mnogobošci?” Čovjek mi odgovori: ”Zar nije Ibrahim 'alejhisselam tražio oprosta za svog oca a on je bio mnogobožac?” Pa sam obavjestio Allahovog Poslanika [svs] o tome pa je bio objavljen ajet:

مَا كَانَ لِلنَّبِىِّ وَٱلَّذِينَ ءَامَنُوٓا۟ أَن يَسْتَغْفِرُوا۟ لِلْمُشْرِكِينَ وَلَوْ كَانُوٓا۟ أُو۟لِى قُرْبَىٰ مِنۢ بَعْدِ مَا تَبَيَّنَ لَهُمْ أَنَّهُمْ أَصْحَٰبُ ٱلْجَحِيمِ ١١٣

113 Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprosta za mnogobošce, makar im bili i rod najbliži, kad im je jasno da će oni stanovnici Džehennema biti.

Et-Tewbe, 113


وَمَا كَانَ ٱسْتِغْفَارُ إِبْرَٰهِيمَ لِأَبِيهِ إِلَّا عَن مَّوْعِدَةٍ وَعَدَهَآ إِيَّاهُ فَلَمَّا تَبَيَّنَ لَهُۥٓ أَنَّهُۥ عَدُوٌّ لِّلَّهِ تَبَرَّأَ مِنْهُ إِنَّ إِبْرَٰهِيمَ لَأَوَّٰهٌ حَلِيمٌ ١١٤

114 A što je Ibrahim tražio oprosta za svoga oca bilo je samo zbog obećanja koje mu je dao. A čim mu je bilo jasno da je on Allahov neprijatelj, on ga se odrekao. Ibrahim je doista bio pun sažaljenja i obazriv.

Et-Tewbe, 114


1

Albani rahimehullah je rekao: ”Oprost koji se ovdje spominje je onaj kojeg Allah spominje na kraju sure Ibrahim

رَبَّنَا ٱغْفِرْ لِى وَلِوَٰلِدَىَّ وَلِلْمُؤْمِنِينَ يَوْمَ يَقُومُ ٱلْحِسَابُ ٤١

41 Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim, i svim vjernicima – na Dan kad se bude polagao račun!"

Ibrahim, 41

Jer je Ibrahim 'alejhisselam rekao:
”رَبَّنَا اغْفِرْ لِي وَلِوَالِدَيَّ وَلِلْمُؤْمِنِينَ يَوْمَ يَقُومُ الْحِسَابُ”
”O Gospodaru moj, oprosti meni i mojim roditeljima i vjernicima na Dan polaganja računa.”
Ibn ebi Hatim prenosi sa vjerodostojnim lancem predaju 2 od Ibn Abbasa radijellahu 'anhu koji kaže:
”Ibrahim nije prestajao da traži oprosta za svoga oca dok on nije preselio. Kada je njegov otac umro postalo je jasno da je od Allahovih neprijatelja tako da je prestao tražiti oprosta za njega.” 3
En-Nevevi rahimehullah je rekao:
”Dženaza nevjerniku i dova za oprost je zabranjena tekstom Kur'ana i idžmaom (koncenzusom) muslimana.” 4

El-Albani rahimehullah je rekao:
”Kažem: Iz ovog se vidi greška nekih muslimana danas koji traže Allahovu milost za nemuslimane. To je nešto što se radi u mnoštvu naročito od novinara muslimana. Zaista sam čuo od jednog od vođa arapa koji je dobro poznat po svojoj privrženosti vjeri kako traži Allahovu milost na Staljina komunistu, a i on i njegova ideologija je od najokrutnijih i najoštrijih neprijatelja islama. Ovo je bilo prilikom govora na radio programu povodom smrti Staljina. Nije čudo da je ovakav propis nepoznat ljudima poput ovog međutim začuđujuće je da su čak i neki pozivači u islam pali u ovo, jer sam čuo jednog da kaže: ”Da se Allah smiluje Bernardu Šau 5”. Iz povjerljivih izvora sam takođe saznao da je jedan od šejhova klanjao dženazu ljudima od batinijske sekte ismailija iako sam smatra da su kafiri jer ne vjeruju u namaz i hadž i obožavaju ljudsko biće. I ipak pored svega ovog klanja im dženazu iz licemjerstva i želje da ih zadivi. A Allahu se žalimo i od Njega pomoć tražimo.” 6